Nakon što su prvi višestranački izbori 11. studenog 1990. godine označili kraj komunističke vladavine, makedonski Parlament je u vrijemeraspada SFRJ proglasio neovisnost te jugoslavenske republike 8. rujna 1991. god., na temeljureferenduma o neovisnosti. Novonastala država se sve do veljače 2019. godine zvalaBivša Jugoslavenska Republika Makedonija, kada je promijenila ime u sadašnje;Republika Sjeverna Makedonija. Razdruživanje odSFRJ je proteklo mirno, međutim napetosti su izmeđuMakedonaca iAlbanaca – koji predstavljaju oko četvrtinu stanovništva Sjeverne Makedonije – dovele dooružanog sukoba 2001. godine. Sukob je okončan uz posredovanjeNATO saveza, te se od tada održava osjetljiva ravnoteža između etničkih Makedonaca i etničkih Albanaca.
Državni teritorij Sjeverne Makedonije na zemljovidu.
Sjeverna Makedonija je država u jugoistočnoj Europi, u gornjem i srednjem Povardarju, između Šarsko-pindskog i Rodopskog gorja. Nalazi se u široj povijesnoj regijiMakedoniji.
U Sjevernoj Makedoniji se izdvajaju 3 reljefne cjeline:
Zapadna Sjeverna Makedonija
Središnji dio ili Povardarje i
Istočna Sjeverna Makedonija.
Zapadni dio čini mlado nabrano Šarsko-pindsko gorje građeno od paleozojskih škriljavaca i mezozojskih vapnenaca (Baba, Šara, Korab, Jakupica,Nidže). Između planina nalaze se duboke doline Crnog Drima te više gorskihkotlina:
Polog
Debarska kotlina
Ohridska kotlina
Prespanska kotlina
Pelagonija
Pološka i Prespanska kotlina su najveće.
Središnji dio ili Povardarje tektonski je labilan prostor ispunjen jezerskim i riječnim naplavinama. Naslage potječu iz paleozoika (škriljavci) te iz mezozoika itercijara. Tu se nalazi niz kotlina, međusobno povezanih klisurama (kapijama):
Usamljena uzvišenja građena su od granita, kristalastihškriljavaca temagmatita. Između njih prostiru se prekrasne kotline ispunjene tercijarnim jezerskim talozima:
U Sjevernoj Makedoniji vladasubmediteranska klima koju karakteriziraju vruća i suha ljeta te hladne i vlažne zime. Srednje godišnje temperature opadaju od sjevera prema jugu zemlje.
Srednja godišnja količina padalina je u planinama oko 1000 - 1500 mm, a u zavjetrinskim kotlinama 600 - 700 mm.
Najplodnija su glinato-ilovasta tla u nižim dijelovima kotlina. U brdsko-planinskim dijelovima prevladavaju kamenjari i rankeri (humusna šumska tla).
Što se tiče vegetacije, u nižim dijelovima prevladavajuhrast medunac, obični grab i cer, dok u višim dijelovima nalazimobukvu i bukovo-jelove šume. Također nalazimo i zimzeleno sredozemno raslinje.
Sjeverna Makedonija ima 3 prirodna jezera:Ohridsko,Prespansko iDojransko. Ohridsko jezero je jedno od najstarijih jezera na zemaljskoj kugli, u njemu žive endemski primjerci,ohridska pastrva, belvica (Salmothymus ohridanus),jegulja, i više tipova račića,puževa i školjki, bistrina vode i njezina prozirnost je do 50 metara.
Kada je Filip II. ubijen (336. pr. Kr.), antički Makedonci su izabrali njegovog sinaAleksandra III. za kralja. Aleksandar je brzo uspostavio svoju vlast, pobijedio pobunjene Grke i ovaj put spalio Tebu do temelja. Nakon toga, nastavio je kaistoku kako bi pobijedio do tada nepobjedivoPerzijsko Carstvo. Ubitci na rijeci Granik, sa svojim antičkim Makedoncima (organiziranim u čuvenefalange) i plaćenimkonjanicima izTesalije je pobijedio trostruko veću perzijsku vojsku. Nakon osvajanja cijelog poznatog svijeta, odlučio se vratiti u Makedoniju, ali je otrovan323. pr. Kr., te je umro uBabilonu. Nakon njegove smrti, njegovi vojskovođe podijelili su njegovu državu među sobom.
U to je vrijemeRim postajao sve snažniji. Makedonija je bila saveznikKartage i time neprijatelj Rimljana. Zato je bilo stalnih sukoba s Rimljanima. Da bi se osigurao od Rimljana, Filip V. je pojačaofortifikacije uSkoplju i Uskani (današnjeKičevo u blizini današnjeg gradaDebra (sjeverozapadna Sjeverna Makedonija), a s juga je imao okupiranu Grčku. Međutim Grci i Rimljani su se udružili i pod pritisak Rimljana morao se povući iz Grčke i postaviti utvrdu u klisuriTempi (nekoliko kilometara južno od današnjeg gradaPlatamona).
Ipak, u dobi vladavina njegovog sina, Perseja, Rimljani su ušli s juga i pobijedili Perseja ubitci kod Pidne (nekoliko kilometara sjeverno od današnjeParalije kod Katerini). Persej je bio zadnji makedonski kralj iz antičke epohe u Makedoniji. Više su preživjeliSeleukidi na istoku iPtolemejevići uEgiptu (zadnja je bila kraljicaKleopatra VIII).
Rimljani su porobili Makedoniju168. pr. Kr. i podijelili je na 4 dijela, kojima je bilo zabranjeno međusobno komuniciranje. Tri od ova 4 dijela su obuhvaćala teritorije današnjeEgejske Makedonije. Nakon toga, Makedonija je od centra svijeta postala provincija.
Slavenska plemena počela su dolaziti na područje Makedonije. Organizirana je poludržavna tvorevina, Sklavinija. Slaveni su često išli u veće napade protiv Bizanta i utvrđenih bizantskih gradova. Oko 680. godine grupaProtobugara, koje je predvodio kan Kuber naselila se u Pelagoniji i pokrenula pohode na područje Soluna.
Krajem 7. stoljeća bizantski carJustinijan II. organizirao je masovni pohod protiv Slavena na grčkom poluotoku, u kojem je zarobio veliki broj Slavena i preselio ih uKapadociju. Do vladavineKonstansa II., koji je također organizirao pohode protiv Slavena, značajan broj Slavena je zarobljen i preseljen u središnji dioMale Azije.
Za vrijeme vladavine bugarskog caraPresijana, Makedonija je 837. postala dioPrvog Bugarskog Carstva. U ovom su razdoblju pokrštavali braćaĆiril i Metod, porijeklom iz Soluna, koji su tvorciglagoljice starocrkvenoslavenskog jezika. Njihovi učeniciKliment iNaum u Ohridu su osnovali jako kulturno središte. U 10. stoljeću u Makedoniji se pojavilobogumilsko učenje, kao odgovor na potčinjavajući feudalni crkveno-ekonomski sustav. Ono se brzo proširilo po cijeloj Europi.Prvo Bugarsko Carstvo 968. napala je i pokorilaKijevska Rus', ali je bizantski carIvan I. Cimisk 971. godine uspio od Kijevske Rus' preoteti istočne dijelovePrvog Bugarskog Carstva. U međuvremenu, u zapadnom dijelu Prvog Bugarskog Carstva izbio je ustanak četvorice braće komitopula (Davida, Arona, Mojsija i Samuila) protiv Bizanta. Braća su 976. pokrenule novu veliku kampanju protiv Bizanta.Samuil je iste godine ostao sam u borbi protiv Bizanta, tijekom koje je uspio stvoriti moćno Bugarsko Carstvo koje se protezalo odJadranskog doCrnog mora i od Dunava do Tesalije.Samuilova država je postojala do 1018. nakon čega je ponovo dospjela pod vlastBizanta.
Ustanci su nastavili izbijati na mahove, često uz pomoć srpskih kneževina na sjeveru. Svaku privremenu neovisnost, koju su ustanici uspijevali steći, Bizant je obično brzo gušio. Ovo su razdoblje obilježili ratoviNormana i Bizanta. Normani su krenuli u napad sa svog teritorija u južnoj Italiji i privremeno su zavladali malim teritorijem na sjeverozapadnoj obali.
Međutim, krajem 12. stoljeća, neuzastavljivo slabljenje Bizanta pružilo je okolnim državama da na duže vrijeme drže Makedoniju. Početkom 13. stoljeća obnovljenoBugarsko Carstvo zavladalo je Makedonijom. Zbog unutrašnjih problema carstvo nije dugo trajalo, a Makedonija je u drugoj polovici 13. stoljeća ponovo došla pod kontrolu obnovljenog Bizanta. Od kraja 13. stoljeća sjeverni dio nekadašnje Makedonije, današnja neovisna Sjeverna Makedonija, postala je dio Srpske Kraljevine. Skoplje je 1346. postalo prijestolnicaDušanovog Carstva i u Skoplju je objavljen i Dušanov zakonik.
Poslije smrti cara Dušana, slabi nasljednik i borbe za moć još su jednom podijelile Balkanski poluotok, što se poklopilo s prodorom Osmanlija u Europu. Makedonijom su upravljali braća Vukašin i Uglješa Mrnjavčević, koji su pokušali zaustaviti Turke uMaričkoj bici 1371. godine. Poslije njihovog poraza, Vukašinov sin Marko Mrnjavčević i braća Dejanovići postali su turski vazali.
Makedonija je, uključujući i prostor danas neovisne Sjeverne Makedonije, podosmanskom vlašću ostala više od pet stoljeća. Krajem 19. stoljeća, slabljenjemOsmanskog Carstva i stvaranjem novih nacionalnih država naBalkanu, postavilo se pitanje sudbine Makedonije, odnosno došlo je do postupnog stvaranja nacionalne svijesti kod lokalnog stanovništva. Godine 1893. je tako osnovana Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO), čiji je cilj bio autonomija Makedonije. Članovi VMRO su 1903. digliIlindenski ustanak koji je doveo do stvaranja kratkotrajne neovisne Makedonije,Kruševske Republike. OsimBugarske, za Makedoniju su bile zainteresirane iSrbija iGrčka. Te tri države godine 1912. započele suPrvi balkanski rat kojim je konačno prestala osmanska vlast, ali su se međusobno posvađale oko granica, što je godinu dana kasnije dovelo doDrugog balkanskog rata u kojem su se protiv Bugarske udružile Srbija i Grčka. Rezultat tog rata je bio podjela Makedonije na tri djela- Egejska Makedonija je pripala Grčkoj, Vardarska Makedonija (područje današnje neovisne Sjeverne Makedonije) je pripala Srbiji, a ostatak ili Pirinska Makedonija Bugarskoj. Do tog razdoblja slavensko stanovništvo koje je živjelo na teritoriju današnje neovisne Sjeverne Makedonije uglavnom je imalo bugarsku nacionalnu svijest, ali nakon toga ta je svijest počela nestajati i umjesto nje počela se formirati nova makedonska nacionalna svijest.[5] Područje današnje neovisne Sjeverne Makedonije Bugarska je okupirala za vrijemePrvog svjetskog rata, ali se po završetku rata morala povući s tog teritorija. Uprvu Jugoslaviju ušao je dio Makedonije koji odgovara granicama današnje Sjeverne Makedonije koja sadrži veliki dio tadašnje jugoslavenskeVardarske Banovine.
Srbi su područje današnje Sjeverne Makedonije podsrpskom, a kasnije vlašću Kraljevine SHS smatrali Starom ili Južnom Srbijom, a stanovništvo je podvrgavano srbizaciji i negaciji vlastitog nacionalnog identiteta. Nakon Travanjskog rata podijeljena je između pro-talijanske Albanije i Bugarske. Pod vodstvom partizanskog pokreta oslobođena je te je ušla u sastavkomunističke Jugoslavije.Makedonci su kao poseban narod službeno priznati za vrijemeDrugog svjetskog rata kada je Titov partizanski pokret prihvatio koncept Jugoslavije kao federacije ravnopravnih nacionalnih država, uključujući i Narodnu Republiku Makedoniju čija je Sjeverna Makedonija nasljednica. Ona je 2. kolovoza 1944. proglašena državom na zasjedanju ASNOM-a, te je pod nazivom Narodna Republika Makedonija, a kasnije Socijalistička Republika Makedonija bila dio jugoslavenske federacije sve do njenog raspada 1991. godine.
Zastava samostalne Sjeverne Makedonije od 1992. do 1995. godine
Krajem1990. godine, u vremenu kada se završavalo socijalističko uređenje i započeo proces raspadaSFRJ, u Sjevernoj Makedoniji, koja sve do veljače 2019. godine nije imala pridjev "sjeverna" u imenu te se zvala jednostavnoMakedonija, se utemeljivao višestranački pluralizam i održani su prvi višestranački parlamentarni izbori nakon kojih se konstituira prvi višestranački Parlament te države. Najbrojniji zastupnici (pratenici) bili su pratenici izVMRO-DPMNE, zatimSDSM (nasljednik SKJ-SKM) Socijalističke partije, Sojuz reformskih snaga,PDP-NDP (partije sjevernomakedonskih Albanaca). Parlament je za predsjednika Republike izabraoKiru Gligorova, a za potpredsjednika izabran jeLjubčo Geogievski. Za predsjednika ekspertske vlade izabran jeNikola Kljusev.
Početkom1991. godine Parlament je donio novi Ustav, a 17. studenog1991. proglasio je neovisnost države od SFRJ.
Godine1992. srušena je ekspertska vlada i za mandatora je predloženBranko Crvenkovski koji je formirao novu stranačku vladu u koju su ušli SDSM, SP, PDP-NDP.
Boris Trajkovski, predsjednik države, poginuo je u zrakoplovnoj nesreći 2004.
Godine1994. građani su na neposrednim izborima prvi put birali predsjednika Republike i po drugi puta birali zastupnike uSobranje. Za predsjednika je izabranKiro Gligorov s mandatom od 5 godina pobijedivši drugog kandidataLjubču Georgievskog.
Na drugim parlamentarnim izborima "zbog brojnih izbornih nepravilnosti", kako su navele oporbene stranke VMRO-DPMNE, DPM i druge, apstiniran je drugi krug glasovanja. Izbornu pobjedu ponio je Savez za Makedoniju - SDSM, SP, LP. Za predsjednika Vlade izabran je Branko Crvenkovski, a u Vladu su ušli SDSM, SP, LP, PDP-NDP.
Godine1996. donijet je novi zakon o teritorijalnoj organizaciji - lokalnoj samoupravi - ustanovljene su 123općine i GradSkoplje, održani su prvi višestranački lokalni izbori za lokalnu vlast.
Godine1998. održani su treći parlamentarni izbori. Izbornu pobjedu ponijeli su VMRO-DPMNE i Demokratska Alternativa (DA), a u parlament su ušle i PDP-A (Demokratska partijaAlbanaca u Sjevernoj Makedoniji), SDSM, LDP, PDP. Za predsjednika Vlade izabran jeLjubčo Georgievski (VMRO-DPMNE), a za zamjenikaVasil Tupurkovski (DA), a u Vladu su ušli i članovi PDP-A.
Godine2002. održani su parlamentarni izbori koji su po ocjenama inozemnih i domaćih analitičara bili najbolje organizirani i provedeni izbori. Izbornu pobjedu odnio je SDSM u koaliciji s 12 političkih stranki. U Parlament su ušle stranke SDSM, DUI, VMRO-DPMNE, PDP, LDP, PDP-A i SP. Vladu je formirao Branko Crvenkovski i u nju su ušli DUI, i LDP.
Godine2004., zbog tragične smrti predsjednika Borisa Trajkovskog, održani su treći predsjednički izbori na kojima je pobijedioBranko Crvenkovski (SDSM), a u izbornoj trci sudjelovali suZudi Celili (PDP-A),Gzim Ostremi (DUI) iSaško Kedev (VMRO-DPMNE)
Sve od proglašnja neovisnosti od SFRJ, ova država se nalazila u teškoj gospodarskoj situaciji zbog gubitka tržišta i djelomične međunarodne izolacije izazvane sporom s Grčkom.Grčka joj je osporavala pravo namakedonsko ime za koje je smatrala da pripada grčkoj kulturno-civilizacijskoj baštini, i koje najveća grčka pokrajina također nosi u imenu.
Već od proglašenja neovisnosti od SFRJ, Grčka ju je blokirala u euroatlantskim integracijama, s obzirom na to da je smatrala da ima pretenzije na njenu sjevernu pokrajinu koja se također zove''Makedonija'' te da makedonsko ime pripada isključivo grčkom povijesno civilizacijskom naslijeđu.
Dana17. lipnja2018. tada Republika Makedonija iGrčka potpisale suPrespanski sporazum kojim je Republika Makedonija, u zamjenu za olakšanje ulaska u EU i NATO, pristala dodati imenu pridjevsjeverna kako bi se razlikovala od grčke pokrajineMakedonije i kojim je predloženo sadašnje ime -Republika Sjeverna Makedonija.[6] Sporazum je neuspješno ratificiran referendumom održanim29. rujna2018., s obzirom na to da je za valjanost referenduma bio potreban odaziv od 50% plus jedan glas svih biračica i birača, a izlaznost je bila 36,89%. Iako je "ZA" promjenu imena u skladu sPrespanskim sporazumom bilo više od 90% izašlih birača, zbog nedovoljne izlaznostireferendum zakonski nije bio obvezujuć, već savjetodavan, tako da je Parlament morao dvotrećinskom većinom ratificiratiPrespanski sporazum.[7] Makedonski parlamentSobranje je11. siječnja2019. dvotrećinskom većinom usvojio Ustavni zakon čime su prihvaćeni svi amandmani koji proizlaze izPrespanskog sporazuma, te je ime države promijenjeno u sadašnje;Republika Sjeverna Makedonija. Sve odredbePrespanskog sporazuma, ratificiranog u grčkom Parlamentu25. siječnja2019.,[8] stupile su na snagu ratifikacijom Protokola o članstvu Sjeverne Makedonije u NATO u grčkom Parlamentu.[9] Vlada Sjeverne Makedonije formirala je interresornu grupu koja će se baviti pitanjem promjene tabli na državnim tijelima i graničnim prijelazima s novim imenom zemlje ispisanim i na albanskom jeziku, jer je na snagu stupio i zakon kojim albanski postaje drugi službeni jezik u Sjevernoj Makedoniji.[1] Dana27. ožujka 2020., Sjeverna Makedonija je položila instrument potvrde Sjevernoatlantskog ugovora pri State Departmentu u Washingtonu - što je posljednji formalni korak za pridruživanje NATO-u. Time je Republika Sjeverna Makedonija službeno je postala nova, 30. članica NATO-a.[10][11]
Posljednji popis stanovništva Sjeverne Makedonije izvršen je2015. godine.[12]Sljedeća tablica pokazuje nacionalni sastav stanovništva na osnovu dosadašnjih popisa stanovništva:[13][14]
U Sjevernoj Makedoniji u službenoj su uporabi dva jezika na državnoj razini:makedonski, čije je postojanje potvrđeno Prespanskim sporazumom iz2018., ialbanski.[1] Zakonom o jezicima, koji je stupio na snagu usiječnju2019., predviđeno je da se makedonski jezik koristi kao službeni u svim aspektima na cijelom teritoriju države i u međunarodnim odnosima, dok se albanski koristi kao ko-službeni jezik na državnoj razini (dvojezične table na državnim institucijama), ne računajući obranu, središnju policiju i monetarnu politiku, te na razini lokalne samouprave, gdje ima više od 20% govornika tog jezika.
Sjeverna Makedonija je suverena, samostalna, demokratska i socijalna država. Državna vlast je podijeljena nazakonodavnu,izvršnu isudsku. Zakonodavna vlast je u rukamaSobranje Sjeverne Makedonije (parlament). Građani na slobodnim, neposrednim i demokratskim izborima biraju 120 zastupnika (pratenika), država je podijeljena na 6 izbornih jedinica, mandat zastupnika je 4 godine. Izvršna vlast je u rukamaVlade Sjeverne Makedonije.Predsjednik Sjeverne Makedonije bira se na slobodnim, neposrednim i demokratskim izborima, a mandat je 5 godina. Sudska vlast je u rukama osnovnih, apelacijskih i viših sudova; zadnja instanca je Vrhovni sud.
Republika Sjeverna Makedonija je prije usvajanja sadašnjeg imena (do veljače 2019. zvala seRepublika Makedonija) bila članicaUjedinjenih naroda od8. travnja1993., pod imenomBivša Jugoslavenska Republika Makedonija[15][16] odnosno na engleskomThe former Yugoslav Republic of Macedonia(skraćeno FYR Macedonia and FYROM) iz razloga štoGrčka, koja je članicaUN-a,EU iNATO-a, ima pretenzije na imeMakedonija. Ratifikacijom Prespanskog sporazuma u veljači 2019. godine ime države je promijenjeno izRepublika Makedonija u sadašnje ime - Republika Sjeverna Makedonija, te ju je Grčka prestala blokirati u euroatlantskim integracijama.
Nakon stjecanja neovisnosti 1991–'96. imala je pad BDP-a, visoku stopu inflacije, i kronično visoku stopu nezaposlenosti koja se i poslije održala. Gospodarska tranzicija, od socijalističke prema tržišnoj ekonomiji, bila je otežana i zbog nepovoljnih vanjskotrgovačkih okolnosti (prekida trgovine sa Srbijom koja je bila pod međunarodnim je sankcijama od 1992. do 1995. godine), te zbog grčke trgovinske blokade održane do 1995. godine.
U strukturi BDP-a najveći je udjel uslužnoga sektora (62%), potom industrije (27%) i poljoprivrede (11%). Unatoč određenim prirodnim bogatstvima (ugljen, krom, olovo, cink, magnezij, nikal, azbest, drvo), te bogatoj poljoprivrednoj ponudi (riža, duhan, pšenica, kukuruz, pamuk, sezam, agrumi, rajčica, paprika), prema procjenama Svjetske banke siromašno je oko 20% stanovnika (2003).
Glavninu izvoza čine hrana, cigarete, pića, tekstil i proizvodi crne metalurgije, a glavninu uvoza nafta, električna energija, industrijska oprema, automobili i roba široke potrošnje. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Njemačka (28%), Italija (7%), Bugarska (5,4%) i Grčka (4,9%), a prema udjelu u uvozu Grčka (14,2%), Njemačka (13,2%), Bugarska (11,1%), Velika Britanija (8%) i Turska (5,4%).
Od 1. listopada 2002. godine članica je Svjetske trgovinske organizacije. U 2011. ostvaren je BDP od 10,1 milijardi USD, 4925 USD po stanovniku, uz stopu inflacije od 3,9% i nezaposlenost 31%.[17]
GradOhrid je makedonski i pravoslavniJeruzalem,muzej na otvorenom. Kulturna baština se proteže od prapovijesti do današnjih dana, u njemu je osnovan i djelovao je prvi Sveslavenski univerzitet osnovan od Sv. Klimenta Ohridskog i Sv. Nauma Ohridskog.Freske iikone u mnogimcrkvama imanastirima u Ohridu i Sjevernoj Makedoniji su jedinstvene u svijetu. Rijeka Radika i njezin kanjon je ekološka sredina, priroda je neponovljiva, aManastir Sveti Jovan Bigorski je jedan od najljepšihmanastira naBalkanu, raspolaže s jedinstvenim u svijetuoltarom izrađenom dubokimduborezom.
Ognen Bojadžiski,Prometeji makedonski, Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj / Ceres, Zagreb, 1998.ISBN9539631424
Ognen Bojadžiski,Kronologija Ohridske arhiepiskopije, Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj / Makedonska pravoslavna crkvena općina Sv. Zlata Meglenska, Zagreb, 1994.
Goran Kalogjera,Makedonsko devetnaesto stoljeće, Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2011.ISBN9789537328146
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
.svg)
