Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.
Simbolizam (francuski:symbolisme[1]) je umjetnički pokret 19. i početka 20. stoljeća. Po svojim glavnim osobinama blizak jeromantizmu, a želio se odvojiti odnaturalizma i realizma, unošenjem nesvjesnog i duhovnog.
Bio je to međunarodni pokret koji se proširio Europom, a umjetnici tog razdoblja željeli su oživjeti sadržaje proistekle izpjesništva,mitologije ipsiholoških istraživanja. Vodeću ulogu odigrali su francuski umjetnici u polemici oestetici. Simbolizam ideje crpi iz klasičnih i biblijskih mitova, srednjovjekovnih legendi i La Fontaineovih basni; taj stil bavi se egzotičnim temama i istražuje temesmrti. Slike sadrže mnoštvo pojedinosti i bogate su bojama.
Simbolizam se razvio ponajprije ufrancuskoj književnosti, a najznačajnijim pretečom i utemeljiteljem simbolizma drži seCharles Baudelaire. Kao povijesno-stilska odrednica odnosi se ponajprije na posve određenu formu pjesništva, jezik kojega se definira u suprotnosti s jezikom proze. Jezik je simbolističkoga pjesništva sugestivan i teško razumljiv, s posebnim naglaskom na zvučnosti isimbolici, na štetu izravne denotacije i opisnosti. Simbolizam je obilježen „kultom ljepote” i slijedi načelo umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam). Pjesnici simbolizma njegovali su ideju „čistoga pjesništva” (Stéphane Mallarmé), u kojem ritam i zvuk stiha razbijaju svakodnevna značenja upotrijebljenih riječi, pretvarajući ih u simbole kojih je značenje nedokučivo. Simbolizmu je svojstveno isticanje značaja pjesništva u otvaranju mogućnosti posebne vrste spoznaje pjesničkim simbolima. Pjesništvo omogućuje čitatelju da razumno i osjećajno spozna ono što bez njegove simboličke djelatnosti ne bi bilo poznato. Uz Mallarméa, najznačajniji su francuski simbolisti biliArthur Rimbaud iPaul Verlaine. Simbolizam je manje ili više izrazito zastupljen i u ostalim europskim književnostima (Rainer Maria Rilke,Maurice Maeterlinck,Andrej Bjeli,Aleksander Aleksandrovič Blok,William Butler Yeats,Oscar Wilde, i dr.).[1]
