U poslijerenesansnoj umjetnosti, Selena je prikazivana kao prekrasna žena blijeda lica kako vozisrebrnu kočiju koju vodevolovi ilikonji. Često je prikazivana kako jaše konja ilibika, noseći haljine i baklju, a na glavi joj je polumjesec. Poslije ju je u grčkoj mitologiji zasjenilaArtemida, a u rimskojDijana.
Helije je Selenin brat. Nakon što on završi svoj put preko nebesa, Selena preuzima njegovo mjesto. Oboje supersonifikacije, HelijeSunca, a SelenaMjeseca. Njihova je sestraEja, personifikacija zore.
Kao posljedak toga što ju je ugrčkoj mitologiji zasjenilaArtemida, često se pripisuje Seleni da je, poput Artemide,Zeusova kći. No, uglavnom je smatranaTitanidom. Uhomerskoj himniHermesu govori se da je ona"svijetla Selena, kći gospoda Palanta, Megamedova sina"'.
Apolonije od Roda donosi priču da je Selena voljela smrtnika — prekrasnog lovca ili pastira (uPauzanijevoj inačici — kralja) Endimiona izMale Azije. Bio je tako prekrasan da je Selena zamolilaZeusa da ga učini besmrtnim tako da je nikad ne ostavi.
U drugoj inačici mita sam Endimion odlučuje zauvijek živjeti u snu. Selena je s njime imala pedeset kćeri.
Selena je imala i vezu sPanom koji ju je zaveo odjenuvši se uovčju kožu te joj je dao jarambijelihvolova koji su vukli kočiju. Uhomerskoj himni njezinu su kočiju vukli dugogrivikonji.
