| Savezno vijeće | |
|---|---|
| Bundesrat Conseil fédéral Consiglio federale Cussegl federal | |
 | |
| Osnovan | 1848. |
| Vrsta | Kolektivno predsjedništvo Savezna vlada |
| Predsjednica | Karin Keller-Sutter |
| Potpredsjednik | Guy Parmelin |
| Web stranica | admin.ch |
Savezno vijeće Švicarske (njemački:Bundesrat, francuski:Conseil fédéral, talijanski:Consiglio federale, retroromanski:Cussegl federal) je vrhovno izvršno tijelo savezne vlasti uŠvicarskoj.[1] Vijeće djeluje kao kolektivno predsjedništvo i savezna vlada Švicarske.
Vijeće ima 7 članova. Iako cijelo Vijeće upravljaSaveznom administracijom, svaki od članova je na čelu od jednog saveznog ministarstva.
Predsjednik i potpredsjednik Saveznog vijeća biraju se među članovima Saveznog vijeća na mandat od godinu dana.[1] Suslijedno potpredsjednik preuzima predsjedničku funkciju, i bira se novi potpredsjednik. Iako predsjednik Saveznog vijeća predstavlja Švicarsku u inozemstvu i općenito se smatra predsjednikom Švicarske, on je zapravo samolat.primus inter pares (prvi među jednakima) u odnosu na ostale članove Saveznog vijeća.
Nakon svakih saveznih izbora, članove Saveznog vijeća biraSavezna skupština u mandat u trajanju 4 godine, s mogućnošću više reizbora. Prema dogovornoj politici švicarskih stranaka, većina članova služi više mandata, u prosjeku od 8 do 12 godina.
| Portret | Ime | Služba | Stranka | Kanton | Član od | |
|---|---|---|---|---|---|---|
.jpg) | Guy Parmelin | Potpredsjednik Vijeća Ministar gospodarstva, obrazovanja i istraživanja | Narodna stranka |  Vaud | 1. siječnja 2016. | |
.jpg) | Ignazio Cassis | Ministar vanjskih poslova | FDP-Liberali |  Ticino | 1. studenog 2017. | |
.jpg) | Karin Keller-Sutter | Predsjednica Vijeća Ministrica financija | FDP-Liberali |  St. Gallen | 1. siječnja 2019. | |
.jpg) | Albert Rösti | Ministar okoliša, prometa, energije i komunikacije | Narodna stranka |  Bern | 1. siječnja 2023. | |
.jpg) | Élisabeth Baume-Schneider | Ministrica unutarnjih poslova | Socijaldemokrati |  Jura | 1. siječnja 2023. | |
.jpg) | Beat Janst | Ministar pravosuđa i policije | Socijaldemokrati |  Basel-Stadt | 1. siječnja 2024. | |
.jpg) | Martin Pfister | Ministar obrane, civilne zaštite i sporta | Centar |  Zug | 1. travnja 2025. | |
Uspostavljanje i jačanje središnje savezne vlasti rezult je pobjedeliberalnih unitarističkih kantona i savezne vojske uŠvicarskom građanskom ratu 1847. godine nad konzervativnim autonomaškim kantonima. Naime do tada konfederativni švicarski kantoni uživali su veliku slobodu u samoupravljanju.
Savezno vijeće uspostavljeno je švicarskim ustavom 1848. godine koji ga definira najvišim upravnim i izvršnim autoritetom Konfederacije, u članku 83.[2] Njime se na saveznoj razini uspostavlja princip kolegijalnosti, tj. kolektivnog upravljanja, karakterističan za švicarski javni život u većini mjesnih i kantonalnih vlada kroz švicarsku povijest. Vijeće postaje pravno tijelo čiji legitimitet počiva na slobodnim izborima.[3]
U člancima 84. – 92. određuju se uvjeti izbora članova, ovlasti i ustroj Vijeća. Vijeće upravlja vanjskom i sigurnosnom politiku, kao i svim unutarnjim poslovima koji nisu u pod jurisdikcijom kantona. Bdije nad provedbom Ustava, zakona i uredbi Konfederacije, te priprema i predstavlja Skupštini projekte zakona i uredbi.
Savezna skupština Švicarske izabrala je prvih sedam članova vijeća 16. studenog 1848. godine na mandat od tri godine. Svi su bili iz redovaLiberala.
Izmjenama ustava iz 1874. godine jačaju se ovlasti Vijeća kojima se omogućuje u hitnim slučajevima zaobilaženje prava građana da glasaju o predloženom zakonu putem referenduma. Ta ovlast Vijeća ograničena je 1947. godine.[2]
Nakon referenduma 1931. godine mandat vijećnika produžen je na četiri godine, a referendumom iz 1999. ukinuta je ustavna odredba da istovremeno ne može biti izabrano više vijećnika iz istog kantona.
Zahvaljući njihovoj pobjedi u građanskom ratu, od 1848. sve do 1891. godine članovi Vijeća bili su jedinstveno Liberali, zvani i Radikali, čija sljednica je današnja Slobodna demokratska stranka (FDP). Od prvih sedam članova, petorica su bili protestanti, a dvojica su bila katolici. Liberal Emil Welti, nakon neuspjeha referenduma o nacionalizaciji željeznica, napušta vijeće 1891. godine. Tada liberali prihvaćaju suradnju s političkim suparnicima te je u Vijeće izabran Josef Zemp iz katoličko-konzervativnih redova (kasnijeKršćansko-demokratska narodna stranka–CVP, danasCentar).
Početkom 20. stoljeća u Švicarskoj se pojavljuju se nove stranke poputSocijaldemokratske stranke–SP na lijevici i Agrarne stranke–BGB (današnjaNarodna stranka–SVP) na desnici. S pojavom novih stranaka s vremenom pokazuje se potreba za stvaranjem koalicije. Prvo će Demokršćani dobiti dodatnog člana u Vijeću 1919. godine, a zatim će 1929. godine u Vijeće ući i Agrarna stranka. Po prvi put 1943. na nekoliko godina u Vijeću je i jedan predstavnik Socijaldemokrata.
Nakon izbora 1959. godine dolazi do značajnih promjena te se uspostavlja, u švicarskom političkom životu takozvanačarobna formula koja označava dogovornu raspodjelu mandata u Saveznom vijeću. Takva raspodjela trajala je do 2003. godine. Formula se sastojala od:
Nakon izbora 2003. godine CVP predao je jedno mjesto SVP–u.
