Saudijska Arabija jeapsolutna monarhija u kojoj su politička prava i slobode vrlo ograničene. Vjerske manjine (prije svegaŠijiti),žene i strani radnici trpe ozbiljnudiskriminaciju.[2]Poduzetničke slobode su na višem nivou.[3]Gospodarstvo zemlje je bitno označeno vrlo visokim prihodima od izvozanafte, pri čemu je energetski sektor - naftno gospodarstvo sudjeluje s 42% u bruto nacionalnom bruto proizvodu, te približno 90% u izvozu prihodima državnog budžeta - pod kontrolom države. Potiče se diverzifikacija privrede, uključivo razvoj privatnog sektora u perspektivnim djelatnostima poputturizma,obrazovanja i zdravstvene skrbi. U zemlji radi približno 6 milijuna stranih radnika (2022.), što čini oko polovinu ukupne radne snage; država nastoji ohrabriti zapošljavanje saudijskih državljana umjesto dodatnog angažiranja stranaca.[4]
Islamski vjerski reformatorMuhammad ibn Abd al-Wahhab udružio je oko1750. godine snage s vladarom mjesta Diriyah u središnjoj Arabiji, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici do početka19. stoljeća s potporom širokih slojeva oduševljenih novim vjerskim vođom osvojili većinu Arapskog poluotoka. Veza dinastije Saud svehabijskom interpretacijomislama ostat će jedno od ključnih obilježja saudijske države i u budućnosti.
Nova arapska sila pobudila je reakciju svojih moćnih susjeda,Osmanskog Carstva i njegovog saveznikaEgipta koji su1818. uništili prvu saudijsku državu. Ubrzo je uslijedila obnova, ali druga država podlegla je unutarnjim sukobima i ratovima sa susjedima1891. godine.
Modernu Saudijsku Arabiju osnovao je Abdul Aziz Al-Saud, poznat kaoIbn Saud, koji je1902. započeo okupljati tradicionalne obiteljske zemlje kombinacijom oružanih sukoba i vještediplomacije.Ujedinjeno Kraljevstvo, tada najznačajnija sila na Bliskom istoku, priznalo je neovisnost Saudove kraljevine1927., a1932.Hedžas iNedžd (središnji dio Arapskog poluotoka) i formalno su ujedinjeni u Kraljevinu Saudijsku Arabiju.
Početak iskorištavanjanafte nakonDrugog svjetskog rata preobrazio je nekad zaostalunomadsku zemlju omogućivši izgradnjuinfrastrukture i državu blagostanja po europskom modelu. Na međunarodnom planu Saudijska Arabija balansira između dobrih odnosa sa zapadnim državama i odanosti zajedničkim arapskim ciljevima. Saudijsko društvo još je uvelikekonzervativno i značajan utjecaj imaju islamske vjerske vođe (uleme).
Najveći dio zemlje zauzimapustinja. Na zapadu, uz Crveno more, uzdižu seplaninski lanci Hidžaz i Asir s najvišim vrhom Sawdom (3.133 m). S istočne strane planina teren se polako spušta do zapadnog priobalja uz Perzijski zaljev i granica s UAE i Omanom. Većina teritorija slabo je naseljena, a stanovništvo je koncentrirano u gradovima na zapadnoj obali i njenom zaleđu (Džeda,Meka,Medina,Yanbu), glavnom graduRijadu u središtu zemlje, te na istočnom priobalju gdje je locirana većina naftnih izvora (Dammam,Hofuf,Dahran).
Islam je religija gotovo cjelokupnog domaćeg stanovništva i jedini ima službeno priznanje. Saudijska Arabija je kolijevka ove vjere i u zemlji se nalaze dva najvažnija islamska svetišta, Meka i Medina.Arapski, odnosno njegov lokalni dijalekt, je jezik većine stanovništva. Velik broj stanovnika (oko 6 mil.) su strani državljani na radu u industrijinafte i u drugim gospodarskim sektorima.
Saudijska Arabija najveći je svjetski izvozniknafte, čiji je udio uBDP-u 40%, a u izvozu 90%. Fluktuacije cijene nafte na svjetskom tržištu izrazito pogađaju saudijsko gospodarstvo pa su česti i proračunski deficiti u godinama niskih cijena. BDP je u2003. bio 11.800USD po glavi stanovnika, mjereno po PPP-u.
