Satagidija (perz.Thataguš: „zemlja stotinukrava“) je drevna pokrajina (satrapija)Perzijskog Carstva uJužnoj Aziji koja obuhvaća područje istočno od masivaKirthar uz rijekuInd, što približno odgovara današnjoj pokrajiniSindh uPakistanu. Satagidija je graničila sGedrozijom na zapadu,Arahozijom na sjeveru, te s kraljevstvima drevneIndije na jugu i istoku. Satagidija se prvi put spominje uBehistunskim natpisima iz dobaDarija Velikog[1] koji spominje kako se tasatrapija pobunila dok je on bio uBabilonu, te kako je ugušena515. pr. Kr. Od480. pr. Kr. Satagidija se potpuno gubi iz povijesnih zapisa, što znači kako su njeni teritoriji politički pripali okolnimsatrapijama.[2] Nakon što jeAleksandar Makedonski osvojio područje Satagidije, postala je dijelomSeleukidskog Carstva. Od tada se područje nazivaAbirija, dok se obalni pojas zvaoSirastrena. Godine316. pr. Kr. Satagidija postaje dijelomMaurijskog Carstva.[3][4]
|journal= (pomoć)|journal= (pomoć)
