Sase je prvi put u izvorima spomenuoaleksandrijski matematičar, geograf i astronomKlaudije Ptolemej (o. 85. - o. 165.) i smjestio ih na područje sjeverno od rijekeLabe na području Schleswig-Holsteina. U 3. i 4. stoljeću prodrijeli su na zapad i jugozapad do prostora rijekeWeser. Dio Sasa se zajedno sAnglima iJutima preselio u 5. i 6. stoljeću u Britaniju, gdje su osnovala svoja kraljevstva, dok se ostatak Sasa proširio do rijekeRajne i došao u susjedstvo Franaka s kojima su se stalno sukobljavali.[2]
Prostor Sasa na prostoru današnje Njemačke obuhvaćao je na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće područje između Labe, Saalea, Unstruta, Harza, gornje Leine, Diemela, Ruhra i IJssela. Budući da ih franačkekršćanske misije sa središtima uUtrechtu iDeventeru nisu uspjele pacificirati i približiti kršćanstvu, franački kraljKarlo Veliki odlučio ih je pokoriti te je772. godine pokrenuo veliki rat koji je, s prekidima, vodio do804. godine. Zbog nepokornosti Sasa, Karlo Veliki je782. godine uveo zakonCapitulatio de partibus Saxoniae kojim su se predviđale oštre kazne za nepokoravanje i odbijanje prihvaćanja kršćanstva. Međutim, stroge kazne i uvođenjefeudalnog uređenja potaknuli su nove saske ustanke, zbog čega je Karlo Veliki morao797. godine ublažiti kazne uvođenjem zakonaCapitulare Saxonicum. Unatoč poteškoćama, Karlo Veliki je do 804. godine uspio pokoriti zadnja saska plemena te su tijekom 9. stoljeća raspao saski rodovski sustav i oblikovalo ranofeudalno društvo.[3] U 9. stoljeću donesen jeLex Saxonum kojim je kodificirano sasko običajno pravo. Istovremeno, na područjuIstočne Franačke utemeljena je zasebnaKneževina Saska.
Između 11. i 13. stoljeća Sasi su zajedno s drugim Nijemcima osvojili i kolonizirali zapadneslavenske zamlje (Gornja Saska). Usrednjem vijeku naziv Sasi koristio se za Nijemce, najčešće rudare, obrtnike i trgovce koji su se naselili uErdelj,Bosnu iRašku.[4]
