| S-125 Neva/Pečora С-125 Нева / Печора | |
|---|---|
 Raketni sustav S-125 Neva-M1 s raketama V-600 postavljenima na fiksnom lanseru u ukrajinskom muzeju zračnih snaga uVinnicji. | |
| Vrsta | Strateški raketni sustav zemlja-zrak |
| Država podrijetla |  SSSR |
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1963.[1] - danas |
| U uporabi u | Vidikorisnici |
| Ratovi | Rat iscrpljivanja Yom kippurski rat Angolski građanski rat Iransko-irački rat Zaljevski rat Rat na Kosovu |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Središnji dizajnerski ured Almaz |
| Projektirano | 1960-e |
| Proizvođač | JSC Defense Systems (Pečora-M) |
| Razdoblje proizvodnje | 1963. - danas |
| Proizvedeno komada | Neva, Pečora, Volna, Neva-M, Neva-M1, Volna-M, Volna-N, Volna-P, Pečora 2, Pečora 2M, Newa SC, Pečora-M |
Isajev S-125 Neva/Pečora (rus. С-125 Нева / Печора; nazivNATO-a:SA-3 Goa) jesovjetski raketni zemlja-zrak sustav koji je razvijen kako bi upotpunio starije sustaveS-25 Berkut iS-75 Dvina. Ima kratki efektivni domet i leti na nižoj nadmorskoj visini od svojih prethodnika zbog čega Neva ima mogućnost gađanja meta u niskom letu (za razliku od prethodnih modela). Također, S-125 je mnogo otporniji na elektroničko ometanje u odnosu naS-75. Obje inačice koriste radijsko navođenje.
Osim kopnene, postoji i mornarička inačicaM-1 Volna (rus. Волна;hrv. Val; nazivNATO-a:SA-N-1 Goa).
Raketni sustav koristi projektile 5V24 (V-600) koji postižu brzinu od 3 do 3,5 Macha te ih pokreću raketni motori na kruto gorivo.
S-125 je u odnosu naS-75 napredniji raketni zemlja-zrak sustav. Rakete se mogu ispaljivati s fiksnih lansera ili mogu biti montirane na sovjetskeZIL kamione. Postavljanje projektila na lansere traje nekoliko minuta.
| V-600 | |
|---|---|
 V-600 raketa na odlagalištu u estonskom okruguSaaremaa. | |
| Vrsta | zemlja-zrak raketa |
| Država podrijetla | SSSR |
| Povijest proizvodnje | |
| Inačice | V-600, V-601 |
| Dužina | 6,01 m |
| Masa | 953 kg |
| Promjer | 375 mm |
| Težina bojne glave | 60 kg |
| Pogon | Raketni motor na kruto gorivo |
Sustav S-125 koristi dvije različite vrste projektila. Prvotna inačicaV-600 (ili 5V24) ima malu bojnu glavu težine 60 kg u kojoj se nalazi jaki eksploziv (HE). Njezin domet iznosi 15 km.
Kasnija inačicaV-601 (ili 5V27) ima težinu od 953 kg te 70 kg tešku bojnu glavu koja sadrži 33 kg jakog eksploziva i 4.500 fragmenata. Duga je 6,09 m, raspon krila iznosi 2,2 m a promjer tijela 0,375 m. Minimalni domet je 3,5 km a maksimalni 35 km (Pečora 2A). Sjecišta visine su između 100 metara i 18 km.[2]
Sustav koristiradare kojima se upravlja iz zapovjedne zgrade ili kamiona te postoje tri primarna radarska sustava:
1956. godine započeli su radovi na mornaričkoj inačiciM-1 Volna (SA-N-1) paralelno uz razvoj kopnenog modela. Najprije je postavljen narazarače klase Kotlin i testiran1962. te je iste godine prihvaćen. Osnovni projektil bio je V-600 (ili 4K90) dometa od 4 do 15 km. Za sustav upravljanja paljbom i navođenje bio je zadužen radar4R90 Yatagan s petparabolnih antena. Sustav je mogao biti angažiran samo oko jedne mete (ili dvije za brodove opremljene s dva M-1 Volna sustava). U slučaju nužde, Volna se mogla koristiti i protiv mornaričkih ciljeva.
Prvi dizajnirani lanser bio jeZIF-101 na koji su se montirala dva projektila dok ih je u spremniku bilo još šesnaest.1963. godine je stvorenZIF-102 koji je imao spremnik kapaciteta 32 projektila te je predstavljen kao lanser za brodove iz nove klase.
1967. je proizvedena nadograđena raketna inačicaVolna-M (SA-N-1B) koja je koristila rakete V-601 (4K91) dometa od 4 do 22 km. Od1974. do1976. neke inačice raketa su modernizirane naVolna-P standard s TV kanalom za praćenje i boljom otpornošću na ometanje. Kasnije su u uporabu uvedeni poboljšani V-601M projektili s nižom minimalnom visinom leta protiv zračnih ciljeva (sustav Volna-N).
Od kada jeRusija zamijenila većinu svojih S-125 raketnih sustava saSA-10 iSA-12, odlučeno je da će se nadograditi S-125 sustavi koji su povučeni iz uporabe kako bi bili zanimljiviji stranim kupcima. Tako je2000. predstavljena Pečora-2 s većim dometom, angažmanom na više ciljeva i većom mogućnošću uništenja neprijateljskih letjelica. Rakete se nalaze u lanseru instaliranom na kamionu što omogućava mobilnost sustava a može ispaljivati i Pečora-2M inačicu raketa protiv krstarećih projektila.[3][4]
1999. godine jerusko-bjeloruskom financijsko-industrijskom konzorcijuDefense Systems dodijeljen ugovor o modernizacijiegipatskih S-125 zemlja-zrak sustava. Oni su obnovljeni kaoS-125 Pečora 2M.[5]
2001.Poljska je ponudila mogućnost nadogradnje S-125 u standardNewa SC. Modernizacija uključuje zamjenu mnogih analognih komponenti s digitalnim s većom točnošću i pouzdanošću. Nadogradnja uključuje i montažu raketnih lansera na šasijuT-55 tenkova čime se poboljšava pokretljivost te su dodani podatkovni linkovi te IFF sustav (mogućnost prepoznavanja prijatelja od neprijatelja). Radar je montiran na šasiju teškog kamiona s četiri osovine (bivši kamioni koji su se koristili kao lanseriScud projektila).
U listopadu2010.ukrajinska tvrtkaAerotechnica je predstavila vlastitu moderniziranu inačicu S-125 pod nazivomS-125-2D Pečora.[6]
S-125 je prvi puta postavljen oko Moskva|Moskve u razdoblju od1961. do1964. (uz postojećeS-25 iS-75) kao i u drugim dijelovimaSSSR-a.1964. je stvorena nadograđena inačica S-125M "Neva-M" a kasnije i S-125M1 "Neva-M1". Američko Ministarstvo obrane je izvornu inačicu označilo kaoSA-3A dok su nove Neve-M označene kaoSA-3B iSA-N-1B (mornarički modeli).
S-125 se nije koristio protivameričkih snaga uVijetnamu jer seSovjetski Savez bojao da ćeKina preko koje je išla sva sovjetska vojna pomoćSjevernom Vijetnamu, pokušati kopirati sovjetski raketni sustav. Razlog tome bilo je pogoršanje sovjetsko-kineskih odnosa tijekom1960-ih.
Nacionalne zračne snage Angole su nabavile značajan broj zemlja-zrak projektila S-125 te su u lipnju1980. korišteni kao protuzračno oružje protivjužnoafričkih lovacaDassault Mirage F1. Iako su oštećena dva zrakoplova, angolske snage smatraju da su oborena četiri aviona.[7]
7. lipnja1980. prilikom napada na trening kampSWAPO u sklopuOperacije Skepsa, sa S-125 su pogođena dva južnoafričkaMirage F1 kojim su upravljali bojnik Frans Pretorius i kapetan IC du Plessis. Pretoriusov zrakoplov je pogođen u spremnik goriva te je morao prisilno sletjeli u zračnu bazu Ondangwa. Zrakoplov Du Plessisa je pretrpio veća oštećenja te je sletio na pistu u Ruacani. Oba zrakoplova su popravljena i vraćena u službu.[8]
Sovjetski Savez je tijekom1960-ih i1970-ih opskrbljivao nekoliko arapskih zemalja s Neva/Pečora projektilima. Najznačajniji su biliEgipat iSirija.
S-125 je imao veliku primjenu tijekomRata iscrpljivanja iYom kippurskog rata. Tijekom potonjeg sukoba on je uzS-75 Dvinu iKub činio okosnicu egipatske protuzračne obrambene mreže.
Sirija je po prvi puta S-125 koristila tijekomYom kippurskog rata1973. kao i tijekomRata u Libanonu1982. U borbama u doliniBeqaa, izraelske zračne snage su neutralizirale sirijsku protuzračnu prijetnju te su u jednom danu uništile nekoliko S-125 baterija kao i one s Dvina i Kub raketnim sustavima.
Tijekom Operacije Pustinjska oluja19. siječnja1991. oboren je jedanUSAF-ov lovacF-16 (serijski broj 87-257). Zrakoplov je pogođen s V-600 raketom južno odBagdada. Pilot, bojnik Jeffrey Scott Tice se sigurno katapultirao. To je bio osmi borbeni gubitak te prvi gubitak iznad Bagdada.[9]
Dva dana ranije, bomdarderB-52G je oštećen zahvaljujući raketnom sustavu Pečora ili Kub.
250. protuzračna raketna brigadaVojske Jugoslavije je opremljena sa S-125 sustavom27. ožujka1999. tijekomNATO-ovog bombardiranja SRJ, oborila američki stealth bombarderF-117. Isti sustav korišten je i za rušenje američkogF-16 lovca2. svibnja iste godine. Njegov pilot, poručnik David Goldfein, zapovjednik američkog 555. borbenog eskadrona se sigurno katapultirao te je kasnije spašen u borbenoj misiji potrage i spašavanja.[10][11]Tijekom tog rata, jugoslavenske protuzračne snage su koristeći protuzračne sustave oborile nekolikobespilotnih letjelica NATO-a.
Osim ovih nekoliko slučajeva obaranja neprijateljskih letjelica, S-125 se tijekomRata na Kosovu pokazao zastarjelim i nepouzdanim - ispaljeno je mnogo projektila a oborena su svega dva zrakoplova. Također, 80% jugoslavenskih Pečora sustava je uništeno tijekom rata dok su NATO lovci uništili većinu strateške infrastrukture u zemlji bez ozbiljne protuzračne prijetnje.[12]
Mongolija
Mozambik
Peru
Poljska
Sirija[13]
Sjeverna Koreja: 32 baterije.
Srbija: 15 zemlja-zrak raketnih sustava te 32 lansera. Cijelo naoružanje bit će podvrgnuto modernizaciji.
Tanzanija
Turkmenistan[13]
Venezuela: u službi je model Pečora-2M. Naručeno je 11 novih raketnih sustava a jedan je dostavljen2011. zajedno s osam lansera.[14]
Vijetnam[13][15]
Zambija
SSSR: primarni korisnik.
Bugarska: u fazi povlačenja iz uporabe.
Čehoslovačka
Finska: raketni sustav je povučen tijekom1990-ih.
Indija
Irak: oružje je uništeno2003.
Njemačka Demokratska Republika
SFRJ: 14 baterija S-125 s ukupno oko 60 lansera.
Južni Jemen
Kambodža: raketni sustav je otpisan2005.[16]
Mađarska: S-125 je bio u službi u razdoblju od1978. do1995.[17]
Rumunjska: S-125 je bio u službi u razdoblju od1986. do1998.
Rusija: oružje je povučeno tijekom1990-ih a projektili su se koristili kao mete za trening.
Slovačka: S-125 je povučen2001. godine.
Somalija: raketni sustav je neoperativan od1992.[18]
Ukrajina[19]
|journal= (pomoć)|journal= (pomoć) | Zajednički poslužitelj ima još građe o temiS-125 Neva/Pečora |