Rusija (rus.ćir. Россия,lat.Rossija), službenoRuska Federacija (rus.ćir. Российская Федерация,lat.Rossijskaja Federacija) država je na istokuEurope i sjeveruAzije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5%zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima tek deveto mjesto (poslijeKine,Indije,SAD-a,Indonezije,Brazila,Pakistana,Bangladeša iNigerije). Glavni gradMoskva nalazi se u europskom dijelu države.
Rusija danas igra važnu ulogu na svjetskoj sceni. Nakon zaposjedanjaKrima2014. isključena je iz skupine osam industrijski najrazvijenijih i gospodarski najmoćnijih zemalja svijeta –G8. Stalna je članicaVijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i članica je grupeBRICS.
Ime Rusija (rus. Rossiя) potiče od starog narodaRusa, grupeVarjaga, koji su osnovaliKijevsku Rus' (rus. Kievskaя Rusь). Starolatinsko ime Kijevske Rusije bilo jeRutenija, a danas se to ime uglavnom odnosi na zapadne i južne krajeveKijevske Rusije koji su bili najbliži katoličkoj Europi.
Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km²) i istočni azijski dio –Sibir (13,5 mil. km²). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova čini gorjeUral koje se prostire u smjeru sjever – jug u duljini od oko 2000 km odSjevernog ledenog mora do granice sKazahstanom. Većina stanovnika Ruske Federacije je naseljena u zapadnom europskom dijelu države, posebno u većim ruskim gradovima.
Europska Rusija
Najveći dio europskog dijela Rusije zauzimaIstočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolžje uz srednji tok Volge) čiji vrhovi ne prelaze 200-400 m. Kroz ovu nizinu protječeVolga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvažnija ruska rijeka. Prevladava kontinentalnaklima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevicrnogoričnešume, miješane šume, prijelazne šumsko-stepske zone testepa pokrivena plodnomcrnicom (černozemom). Uz obaleKaspijskog jezera zbog jakog isparavanja prisutna je ipolupustinja.
Na krajnjem jugu europske Rusije granicu sGruzijom iAzerbajdžanom čini gorjeKavkaz s najvišom točkom Rusije i cjelokupnog Europskog kontinenta,Elbrusom (5633 mn/m).
Na jugu i istoku Sibira do obalaTihog oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha uAltajskom lancu – 4506 m,Ključevska Sopka naKamčatki – 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće i najdublje rusko jezero –Bajkalsko (31.500 km², dubina 1637 m, najdublje na svijetu).
Klima većeg dijelaSibira je vrlo oštrakontinentalna koja na sjeveru prelazi upolarnu, a na većim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične šume –tajge, sa zonama oskudne vegetacije –tundrama – i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok imaoceansku klimu.
Granice Rusije
Na zapadu Rusija graniči s (od sjevera prema jugu):
Područja na kojima su živjeli istočniSlaveni prvi su u jedinstvenu državu ujediniliVarjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje izNovgoroda na sjeveru današnje Rusije uKijev, danas glavni gradUkrajine.
Kijevska Rus', na našim prostorima poznata i kao Kijevska Rusija, bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini međuSkandinavijom iBizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanjePravoslavlja kao državne religije988. u doba velikog knezaVladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.
InvazijaMongola u 13. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticatiMoskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževimaIvanom III. (1462. –1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, iIvanom IV. Groznim (1547. –1584.), prvim ruskim vladarom koji se okrunio za cara.
Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanjaPetra I. Velikog (1682. –1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovaniSankt-Peterburg (1703.) na ušću rijekeNeve uFinski zaljev.
U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzelaFinsku, baltičke zemlje,Poljsku,Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila naZakavkazje do sjeverneArmenije te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričkeAljaske, koja je1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijelaKatarina II. Velika (1762. –1796.) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja.
Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobunadekabrista1825., atentat na caraAleksandra II.1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo,Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije. Posljednji car bio jeNikola II. koji je svrgnut od straneboljševika.
Loše stanje na bojištu uprvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su caraNikolaja II. na abdikaciju i u veljači1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. državnim udarom vlast preuzela strankaboljševika – komunista predvođena Vladimirom IljičemLenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnjigrađanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je1918. ponovo postala glavni grad, a1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je iLav Trocki, osnivačCrvene armije.
Nakon Lenjinove smrti1924. vlast je postupno preuzeo JosifStaljin (vladao je do1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju.
Udrugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20 milijuna poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokracijom,SAD-om –hladni rat. Rastući utjecaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće društvene tenzije. Godine1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno1998. krenula putem gospodarskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte – glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednikaBorisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999.Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.
Od1994. traje gerilski sukobčečenskih pobunjenika koji se bore za neovisnost republike i oružanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najteži napad zbio se2004. –talačka kriza u Beslanu.
Prema popisu stanovništva iz 2002. najbrojniji suRusi (79,8%), slijedeTatari (3,8%),Ukrajinci (2,0%),Čuvaši (1,1%) iČečeni (0,9%) iArmenci (0,8%). Još 17 etničkih grupa ima više od 400 tisuća pripadnika (10,3%).Ruski jezik je izrazito dominantan, i njime se služi 98% stanovništva.
Podaci o vjerskom sastavu su nepouzdani jer se vjera ne ispituje u popisima stanovništva. Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice:Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovništvo teislamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Baškiri i dr.) i većina narodaSjevernog Kavkaza (Čečeni, Inguši i dr.).[3]
U Rusiji se govori mnogo jezika, a najviše ruski jezik.
Područja gdje se govori ruski jezik.
Politički ustroj
Rusija je federativna republika s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skupština. Zastupnike gornjeg doma, Savjeta federacije, imenuju federalni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a zastupnici donjeg doma,Dume, biraju se u izravnim izborima na mandat od četiri godine mješavinom proporcionalnog i većinskog sustava.
Izvršnu vlast dijelepredsjednik i vlada na čelu s premijerom. Predsjednik republike bira se direktnim izborima dvokružnim sustavom na četiri godine, a može na položaju provesti najviše dva mandata. Predsjednik predlaže Dumi sastav vlade kojeg ona potvrđuje natpolovičnom većinom. Ako Duma tri puta odbije potvrditi vladu, predsjednik je može raspustiti i sazvati nove izbore. Predsjednik ima i brojne druge ovlasti u području imenovanja, često je inicijator zakonodavstva i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga.
Federalna struktura
Federalna struktura Rusije je složena i obuhvaća 83federalnih subjekata s različitim razinama autonomije. Najveću autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr.Čečenija,Tatarstan ili najvećaSaha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 4 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Većina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadašnjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj većoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij.
Ostatak državnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 46 oblasti, 9 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt-Peterburg).
Godine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele – 7 saveznih okruga[5] od kojih svaki obuhvaća više federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. 2010. broj saveznih okruga narastao je na 8.[6] To su:
Rusija ima više visoko obrazovanih ljudi nego ijedna druga zemlja u Europi
Petnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se približilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ono ima visoku stopu rastaBDP-a (8,1% godišnje)[7] i relativno visokuinflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sustava.
Na današnju sliku gospodarstva je utjecala i brzaprivatizacija nekih unosnijih državnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim gospodarskim krajolikom, a država najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetništva.
Danas se rusko gospodarstvo uglavnom temelji na dvama stupovima: izvozu energenata (nafte izemnog plina) i sirovina te rastućoj domaćoj potrošnji. Tradicionalna sovjetskametalurgija i s njom povezana proizvodnja strojeva, automobila i zrakoplova preživljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprječavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na suradnju sa zapadnim kompanijama i licenčnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).
Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnoteže u razvoju pojedinih regija. Najviše stranih investicija i najbrži gospodarski rast imaju Moskva i Petrograd. Razlike u prosječnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.
Velike udaljenosti i često surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj prometne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika još uvijek dominantnu ulogu imaželjeznica. Željeznička mreža ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio željeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najduža svjetska željeznička pruga, 9.289 km dugaTranssibirska željeznica koja povezuje Moskvu iVladivostok naTihom oceanu.
Iako je cestovna infrastruktura u prilično lošem stanju, bez suvremenih autocesta,cestovni prijevoz je u usponu.Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima što dovodi do velikih gužvi i jedne od najvećih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrećama u Europi.
Zračni prijevoz je u stalnom porastu pa ima dominantnu ulogu u putničkom prijevozu na relacijama većim od 1500 km. Najveće zrakoplovne tvrtke suAeroflot (5,8 mil. putnika u 2003.) koji održava i redovitu zračnu liniju Moskva –Zagreb, a leti s moskovskog aerodromaŠeremetjevo, zatim Sibir (Novosibirsk i moskovskoDomodedovo, 3,4 mil.), Pulkovo (Sankt-Peterburg) i KrasAir (Krasnojarsk).
Rusija je dala istaknute predstavnike na gotovo svim poljimaumjetnosti iznanosti.Rusku akademiju znanosti osnovao je 1724. Petar Veliki. Među najpoznatijim znanstvenicima i umjetnicima su:
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
_-_All_Territorial_Disputes.svg)
