Rusi su narod koji pripadaistočnoslavenskoj jezičnoj grupi s oko 134 milijuna pripadnika nastanjenih širom svijeta.[1] URusiji živi oko 79.8% građana koji se izjašnjavaju etničkim Rusima. Rusi imaju utjecajne manjine u više europskih država, a posebno je značajna manjina uLatviji,Bjelorusiji iUkrajini. Izvan granica Europe Rusi se u većem broju nalaze uKazahstanu iSAD-u.
Rusi su najvećislavenski narod (slijede ihUkrajinci iPoljaci) i najmnogoljudniji narodEurope. Tijekom višestoljetnog širenja srednjovjekovne ruske države prema središnjoj i istočnojAziji, Rusi su dolazili u doticaj s raznim euroazijskim narodima, često turkijskog, ugro-finskog i drugog porijekla. U istom razdoblju veći broj tih rasno raznovrsnih plemena asimilirao se s ruskim etnosom koji je nastao u procesu multikulturalnog prožimanjaslavenskih iugro-finskih plemena na prostorima središnje Rusije.
Rusi su danas najsrodnijiUkrajincima,Bjelorusima,Baltima, i nešto manjePoljacima iFincima. Međutim, u mnogoljudnom ruskom narodu danas se nalaze karakteristike mnogih drugih neeuropskih naroda čije se genetske karakteristike ne susreću u tolikoj mjeri među drugim istočnoeuropskim narodima. To je prvenstveno posljedica položaja autohtonog ruskog prostora u široj okoliciMoskve i širenja ruske države preko 5. stoljeća iz istočneEurope skroz do prostranstva istočne Azije iAljaske.
Danas postoji nekoliko povijesnih polemika koji se odnose na početak stvaranja moderne ruske nacije i prava na kulturno-političko nasljeđeKijevske Rusi iz 9. odnosno 10. stoljeća. Za ruske povjesničare posebno je problematična polemika i pitanje: jesu li Kijevsku Rus' formiraliVikinzi,Ukrajinci ili Rusi. Pojedini ruski znanstvenici danas i dalje često tumače da suUkrajinci dio velikog ruskog nacionalnog korpusa ne bi li time ojačali vlastiti slavenski identitet, čemu se ukrajinski povjesničari argumentirano opiru navodeći da su Rusi svoju nacionalnu povijest započeli uVelikoj kneževini Moskvi tek u 14. stoljeću. Duga povijesna borba za dokazivanje slavenskog karakteraMoskovske Države iRuskog Imperija simbolizira svojevrstan kompleks manje vrijednosti što ga Rusi odavno osjećaju prema Zapadu, zbog čega su Rusi razvijali svoju produhovljenost, vojnu snagu i autoritet u bližem i daljem okruženju kroz više stoljeća.
Ruski povijesni dokumenti upućuju da ruska plemena sve do 14. stoljeća nisu imala vlastito kolektivno ime. U početku opisni naziv «ruski», kojeg i danas koriste u etničkom smislu, stekli su u sklopuKijevske Rusi, a nadjenuli su ga kijevski kneževi iz 9. stoljeća tada poznati kao Rusini-Rusiči. Ruska plemenaVjatiči,Kriviči,Radimiči,Meri,Muromi,Meščeri,Goljad i druga, na kijevskom dvoru su nazvani «rus'kie ljude» čime ih se označavalo da pripadaju koloniziranom dijelu države pod kontrolom srednjovjekovnogKijeva. Prvi kolektivni naziv koji su nadjenuli moskovski vladari za današnje Ruse bio je «narod Moskva» prema kneževini Moskvi. Pod velikom reformacijom cara Petra Velikog u 18. stoljeću ponovno je usvojen naziv «Ruski», u Hrvatskoj poznato kao «Rusi».
Druga važna polemika, koja je također usredotočena naKijevsku Rus' govori o međusobnim kulturološkim odnosima između Rusije i Ukrajine odnosnoMoskovije iRusi. Za golemu većinu Rusa,Kijevska Država je bila prva ruska država jer se Ukrajinci smatraju dijelom ruskog nacionalnog korpusa. S druge strane, za Ukrajince je Kijevska Rus' bila prva ukrajinska država osnovana uz pomoćVikinga i njihovog najmnogoljudnijeg plemenaPoljana. Razlog tim zavrzlamama i neriješenim polemikama prvenstveno prate okolnosti iz 17. i 18. stoljeća, kada je ruski carPetar Veliki iz političkih razloga želio objediniti ruski i ukrajinski narod na etničkoj, kulturološkoj i drugoj osnovi.
Prva plemena na teritoriju buduće Moskve javljaju se uneolitiku. Najstarija naselja datiraju iz trećeg tisučljeća pr. Kr., a otkrivena su na širem području oko današnjeg grada Moskve.
Prva istočnoslavenska plemena koja su sigurno vezana za današnje Ruse jesuVjatiči,Kriviči,Ilmenski Slaveni iRadimiči koji su u neposrednom kontaktu sugro-finskim plemenima poputMerija,Muroma,Mokša iMeščera živjeli u sklopu Kijevske Rusi. Ta plemena stvorila su bazu za rusku naciju koja se nakon 14. i 15. stoljeća nadopunjavala u sklopu teritorijalnog širenja Moskovskog odnosnoRuskog Carstva. Pritom vrijedi napomenuti da su današnji Rusi, sve do 18. stoljeća, u povijesnim dokumentima često bilježeni kaoMoskalji iliMoskoviti. To je posljedica formiranjaVelike kneževine Moskve u 14. stoljeću i sve jače dominacije novog centraliziranog euroazijskog središtaMoskve. Prvo spominjanje Moskve, kao grada, zabilježeno je u starom manuskriptu iz 1147. godine. Godine 1156., knezJurij Dolgorukij podigao je utvrdu oko naseljenog mjesta i opkružio je jarkom.
Zbog nešto izraženije multikulturalnosti u sklopu višestoljetnog širenja ruske države, ruski nacionalni identitet danas je do neke mjere u previranju s obzirom na to da su drugi narodi koje su Rusi osvojili tijekom 17., 18. i 19. stoljeća, izašli iz komunizma s određenim posljedicama, ali su im osnovne nacionalne tradicije i identiteti donekle ostali očuvani, posebno kada je riječ oPoljacima,Gruzijcima i baltičkim narodima. Rusi su se kao imperijalni narod zaista ponosili Sovjetskim Savezom kao vlastitom tvorevinom za razliku od primjerice baltičkih državica, Poljaka pa čak i Ukrajinaca, koji su također znatno doprinijeli u njegovu razvoju, ali pod svojevrsnom prisilom.
U sklopu carskog i sovjetskog načina životaruski jezik ostao je donekle izložen transformaciji s obzirom na to da je bio pod utjecajem mnogih drugih naroda, posebno s Dalekog istoka.Ruska kultura je doista šarolika s obzirom na to da obuhvaća više desetaka različitih kultura, no također postoje neke specifičnosti prema kojima su Rusi prepoznatljivi.
Nakon napadaMongola u 13. stoljeću, mnogi ruski vladari i plemstvo imali su doticaja i srodnosti s mongolskim. Nakon 17. stoljeća, moderni Rusi susreću se u velikom omjeru s istočnoeuropskim narodima posebno sUkrajincima,Poljacima,Bjelorusima,Baltima i nešto manjeFincima. Također postoje značajni doticaji sgermanskim,židovskim tekavkaškim narodima. Danas ne postoji karakteritičan ruski izgled iako u ruskoj fizionomiji dominiraju plava i svjetlo smeđa kosa, te plave ili svijetlo smeđe oči. Te karakteritsitke su posebno značajne za središnjuRusiju u okolici grada Moskve odnosno prostoru koji se smatrao autohtonim za razdoblja formiranja modernog ruskog etnosa.
Šarolika arhitektura Ruske pravoslavne crkve uMoskvi karakteritična za kasno rusko srednjovjekovlje.Nikola II., posljednji ruski car, napravio je velika djela za života, Rodio se 1868, abdicirao 1917, ubijen 1918. od boljševika kao kontrarevolucionar.VidiRuski boljševički vođaVladimir LenjinSovjetska krznena kapa-ušanka.
Današnji Rusi u 10. i 11. stoljeću bili su sastavni dio prve istočnoslavenske državeKijevske Rusi. Tijekom 8. stoljeća, na europski dio današnje Rusije i Ukrajine počinju dolaziti skandinavska plemena koja prate vodene tokovebaltičkog icrnomorskog sliva. Sva istočnoslavenska plemena i nekoliko ugro-finskih bit će ujedinjena širenjem kršćanstva u 10. i 11. stoljeću. Kršćanstvo prihvaća i širi kijevski knezVladimir, praunuk Olgin, rođen956. i preobraćen988. godine. Tijekom 11. stoljeća sva moć centralizirana je uKijevu, a u 12. stoljeću s istoka počinje prijetiti opasnost od Mongola i drugih nomadskih plemena. Godine 1240. Kijev i ostala ključna središtastaroruskih vladara razorili suMongoli predvođeni vojskovođom Batu Kanom. Razoreni su gotovo svi ključni gradovi Kijevske Rusi, osimNovgoroda,Pskova i još nekih važnih gradova u zapadnoj Ukrajini. Do 14. stoljeća svi ćestaroruski gradovi izgubiti suverenitet osim onih uGaličko-Volinjskom Kneževstvu.
Mongolsko Carstvo raširilo se preko azijskog kontinenta i današnje središnje Rusije pod vladavinomZlatne Horde.Staroruski teritorij bit će rascjepkan na brojne manje kneževine, a u predjelu središnje Rusije pod mongolskim protektoratom dominirat ćeKneževina Vladimir-Suzdalj. Rusi će 1328. pod novim protektoratom svoje središte iz staroruskog gradaVladimira prebaciti u Moskvu. GradMoskva u 14. stoljeću vojno jača i pod carigradskim odobrenjem postaje provincijalno središte pravoslavne Crkve. U 15. stoljeću knezIvan III. osvojio je u bitkamastaroruske gradoveNovgorod iTver. Ovdje je zanimljivo spomenuti da su ovi sukobi tema povijesnih kontroverzi jer dio povjesničara tvrdi da je autonomnaNovgorodska Republika štitla svoju neovisnost pred novim moskovitskim te mongolskim vladarima.Ivan IV. Grozni (1533-84), prvi moskovski car, osnivaVeliku kneževinu Moskvu, kasnije formiranu kaoMoskovsku Državu. Ista država ilio carstvo ostaje usmjereno na vojno-političke sukobe s Mongolima i drugim euroazijskim narodima što se odrazilo na stagnaciju razvoja ruske kulture i društva sve doPetra Velikog (1689. – 1725.), unuka Mihajla Romanova (1613. – 1645.).Mihajlo Romanov navodno je zabranjivao pušenje i imao vrlo oštre sankcije za prekršitelje. Prvi puta bi to bilo 60 udaraca po tabanima. Drugi puta krivcu bi odjekli nos. Treća kazna: izgon uSibir. Petar Veliki je bio vrlo nemilosrdan i prema svim okolnim narodima, posebnoUkrajincima odnosno njihovom vojno-političkom staležuukrajinskim kozacima.
Petar Veliki uvodi reforme i pobjedom u bici kodPoltave 1709., širi moskovske granice na zapad. Objedinjuje osvojen multietnički teritorij uRuski Imperij (rus. Rossijaskaja imperija) koji je obuhvatio i staru Rus' odnosnoUkrajinu kao važno kuzlturno-političko i povijesno središte svihIstočnih Slavena.Katarina II. Velika (1762-96) nastavila je Petrovu imperijalnu politiku šireći teritorij prema crnomorskoj Ukrajini i istočnoj Poljskoj.
U vrijeme Aleksandra I. (1801. – 25.)Napoleon Bonaparte vodi golemu vojsku na Ruski Imperij, njegove trupe doživjele su poraz 1812. Dvije vojske susretoše se na poljuBorodino, a Ruse predvodi maršalKutuzov. Ovdje je oko 108,000 vojnika poginulo. UParizu, jesen 1815. ruski carAleksandar I., austrijskiFranjo I. i pruski kraljFridrik Vilim III. potpisuju Svetu alijansu. Taj su dokument kasnije potpisali svi europski monarsi osim britanskoga regenta, sultana i pape. Ona govori o podršci koju će potpisnici pružiti jedna drugoj u bilo kojem trenutku.Aleksandar II. granice Rusije širi sve do Pacifika i središnjeAzije. Tada pak slijedi rat sJapanom u kojoj Rusi gube flotu i gotovo sve bitke.
U Rusiji boljševici vrše nasilje i ubijaju, a nakonRuske revolucije 1917. zavladali su komunisti. Dva dana prije Nove 1923. godine stvoren jeSSSR, 30. 12.1922., za dvije godine umrijet će iLenjin, aTrocki će morat pobjeći u Meksiko, ali i tamo će ga stići ruka agenta, umrijet će nasilno u Mexico Cityju 1940. godine. Ruse kao i druge sovjetske narode čeka još jedan svjetski rat u kojem će izgubiti između 10 i 12 milijuna ljudi. Sovjetski vođa Staljin također otvara logore u Sibiru gdje će biti pritvoreni mnogi ruski intelektualci. Rusi i sve ostale narodnosti slabo će životariti na područjuSSSR-a. Tek svrgavanjem komunizma isovjetske tvorevine u posljednjem desetljeću 20. stoljeća sovjetski narodi, pa s njima i Rusi, naći će se na novoj prekretnici u kojoj će se suočavati s novim društvenim, političkim i drugim problemima. Rusija i zemlje SSSR-a 1991. postale su nezavisne države.
Rusi su zbog dugotrajne mongolske okupacije bili svakako pod kulturnim utjecajem svojih slavenskih susjeda, posebno Ukrajinaca i Bjelorusa, što se vidi i u materijalnoj i duhovnoj kulturi.Kozački utjecaj vidljiv je od 15. do 20. stoljeća. Najpoznatiji ruski odnosno ukrajinski ples «Hopak» porijeklom je odUkrajinaca, popularan je među ruskim seljacima, kao i čuvenim kompozitorimaMusorgskim iČajkovskim. Od kozaka sa Tereka je i «Lezginka», dok je popularni «Čardaš» mađarskog porijekla,Mađari ga poznaju od 9. stoljeća i plešu ga uz «Tárogató», moguće je da su ga oni posudili od Roma. Ovaj ples preuzeše iŽidovi (tzv. Židovski čardaš, a Rusi su ga sa sobom prenjeli i uSAD. Popularni plesovi su također «Barynya», «Drobushki» (step ples) uz tradicionalna glazbalagarmoška,trešotki,ložki ilibalalajku.Korobuška ili «Korobeiniki» je lirska narodna pjesma i ples, star oko 150 godina.
Balalajka (rus. балалайка); Balalajka je ruska narodna gitara triangularnog oblika s tri ili šest žica koje idu od klinova za podešavanje sve do baze instrumenta. Ona se spominje prvi puta u dokumentima iz 17. stoljeća (1688).
Gudok (rus. гудок); je staro glazbalo s tri žice, od kojih je jedna postavljena nešto više, i lukom. Gudok je poznat negdje od 12 stoljeća. Možda i ranije, u 14. stoljeću je modificiran.
Treščotka (rus. трещотка); vrsta su udaraljki, u stvari niz malenih pločica na uzici koje udaraju jedna u drugu i klepeću.
Rožok (rus. рожок); je narodna trublja (trumpet) učinjen od goveđeg roga ili brezove kore.
Žalejka (rus. жалейка) jeklarinet ili rog s cijevi, najuobičajeniji autentični ruski duhački instrument.
Svirelj (rus. свирель); je ruska zviždaljka ili flauta.
Ložki (rus. ложки); su vrsta udaraljki, posebno ukrašenih drvenih žlica.
O ruskoj kuhinji, koja također liči ukrajinskoj, može se govoriti tamo od 9. stoljeća kada je slavenska populacija naučila peći kruh od raži i kvasca za dizanje. Zapise o prvim receptima ostavili su nam redovnici koji su u manastirima morali živjeti od plodova svoga rada. Obrađivali su tlo, lovili ribe, sakupljaligljive, bilje i voće, ali su i zapisivali svoje recepte u knjigu kuhanja. Jedno od najpoznatijih ruskih jela je juha od kupusa poznata kaošči (rus. Щи), u koju se po današnjem receptu stavljaju još imrkva, korijencelera,luk,krumpir i drugo. Od tradicionalnih pića najpoznatija su imkvas ivotka.
Staroruska kuhinja sastojala se uglavnom od mesa, ribe, divljači, povrća i sakupljačkih plodova, kao što su gljive i divlje voće i bobice. Raž je tradicionalna u pripremi kruha, dok sepšenica koristi tek u novije vrijeme. Juhe su veoma popularne, uz šči, tu je irassoljnik (rus. Рассольник).Riba je također popularna, u staroj ruskoj kuhinji slatkovodna riba bila je gost samo na carskim ibojarskim stolovima, delicije napose bijahulosos ijesetra. Posebno je na cijeni kavijar, kojega je narod jeo s octom, paprom i lukom. Najčešće jelo starih Rusa bijaše crveno meso (govedina), te bravetina i svinjetina. Konzumacija nekih vrsta mesa u to vrijeme bila je striktno zabranjena, nepose meso divljeg zeca, no zato su na raspolaganju imali meso divljih ptica, među kojima ilabuda iždrala, crnogtetrijeba ijarebica.
Moskovski period: U vrijeme takozvaneMoskovije i Moskalja, bile su dvije kuhinje, ona za bogate, i jedna za siromašne. Hrana običnih ljudi bila je jednostavna, no zato su sofisticirani boari uživali u posebnim specijalitetima, osobito u vrijeme kakvih blagdana.
Novije doba: U vrijeme Petra Velikog i Katarine Velike počinje njihova kulinarska tradicija ali i počinju prihvaćati neka zapadnoeuropska jela, kao što su sendviči, francuski i nizozemski sirevi, šunka ,etc.
Tradicionalno rusko selo sastoji se od drvenih kuća. Drvo je najuobičajeniji materijal za gradnju jerRusija njime i obiluje. Od drveta se grade i crkve, i kuće za kupanje i drugi gospodarski objekti. Tipična kuća na farmi 'izba' javlja se u 3 regionalna tipa, gospodarske zgrade prave četvrtasto dvorište i ograđene su niskom drvenom ogradom. U sjevernim dijelovima Rusije sporedne strukture vežu se na glavnu, dok su na jugu svaka zasebno. Varijacije izbe se očitavaju u broj veličini i broju zidova.Piatstenok (peterozidni) ima ekstra zid koji dijeli dnevni od skladišnog prostora. Glavna soba ima i veliku glinenu peć koja zagrijava jedinu prostoriju kuće, a koju nema «klet», građevina s četiri zida, vrlo jednostavne drvene strukture.
Od krajaSSSR-a dolazi ponovo do velikih useljavanja, kako Rusa u Kinu, tako iKineza u Rusiju. U vrijemeCarske Rusije kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza, poticano je naseljavanje Rusa na cijelo područje tadašnje države. Nakon sloma, Rusi se polako vraćaju na područje današnjeRuske Federacije. Rusi imaju posebno značajnu manjinu uUkrajini gdje ih živi oko 8 milijuna.
.jpg)
_-_Restoration.jpg)
.jpg)
