Rudnik Pečovnik bio jerudnikugljena u blizini naseljaPečovnik iZagrad uOpćini Celje, koje se nalazio u pokrajiniŠtajerskoj i statističkoj regijiSavinjskoj. Rudnik je poznat kao poprište jednog od najvećihjugokomunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je 12.000 Hrvata zabetonirano i živo zakopano ostavljeno u rudniku.[1][2][3] U Pečovniku je bačen veliki broj male djece "narodnih neprijatelja", umorenih plinom u celjskoj veterinarskoj stanici.[4]
Rudnik je bio aktivan do1945. godine, a vađenje ugljena nadzirali suNijemci.[1] Nakon porazaTrećeg Reicha uDrugom svjetskom ratu,partizani su osvojili rudnik i ubrzo nakon osvajanja ga i naTitovu zapovijed, zatvorili betoniranjem, iako je lokalno stanovništvo tvrdilo da je rudnik i dalje bio bogat ugljenom te da nije bilo potrebe za zatvranjem.[2][3] Prije nego što su zatvorili i zabetonirali rudnik, tijekom8. i9. svibnja1945. zaustavljeno i u rudnik ili jame oko rudnika nasilno zatvoreno 12 - 17 tisućaHrvata,[1] koji su tim dijelom prolazili na pravcima Brežice-Zidani Most i Celje-Velenje-Dravograd-Bleiburg.[2][3] Među ubijenima i zatvorenima bilo je oko 1.000hrvatskih, te nekoliko desetakaslovenskih domobrana.[5] Kasnije su mnogi lokalni stanovnici (uglavnom Slovenci po naodnosti) bivali kaženjeni zbog svjedočenja protivčetnika i partizana za zvjerstvo i genocid na lokalnim sudovima.[5] Spomenutizločin protiv čovječnosti počinili su letnici i srpski dragovoljci pod zapovjedništvom posebne partizanske jediniceVojske državne sigurnosti.[2]
Krajem1990. godine osnovana je udruga "Huda jama" sa zadaćom da se između ostalog otvori i istraži rudnik Pečovnik te utvrdi istina o njemu, a udruga je registrirana kao udruga za obilježavnje poslijeratnih stratišta[2]
Udruga se bavi i drugim stratištima poputMatjaževe jame pokraj Škofje Loke,Crngroba i drugih stratišta Hrvata.[1]