Zrak koji svirač upuhuje u cijev prekida se titranjem njegovih usana pritisnutih na ljevkastiusnik. Na jednostavnom tzv.prirodnom rogu, koji nema uređaje za skraćenje ili produljenje cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonoviparcijalnog niza. No naventilnom rogu posebni mehanizam s tri ventila omogućuje izvođenje svihkromatskih tonova ukupnog raspona glazbala.
Preteča su roga jednostavni duhački instrumenti načinjeni odživotinjskog roga ili ziba (slonovače), odškoljke,puževe kućice, drvene cijevi,gline i sl., koji se javljaju od prapovijesnog doba na svimkontinentima. Takvi se primitivno građeni rogovi nalaze i danas ufolklornom instrumentariju mnogih izvaneuropskih naroda.
Rog s ventilima se pojavljuje1815. –1920., čime je postao instrument prikladan za izvođenjedijatonskih ikromatskihljestvica, pasaža, glisanda, trilera itd. Dok se prirodni rog gradio u različitim veličinama i udesbama (još uvijek se upotrebljavaju glazbalain B za visoke iin F za niske dionice), danas se uorkestru obično upotrebljava ventilni rogin F koji ima realni opseg odH1 dof2. Zvuk roga je pun, mekan, sonoran i ima velik raspon nijansa, od posve nježnogpiana do prirodnogfortea. Osim kao solističko glazbalo, rog se rabi i u orkestru (obično u skupini od 4 roga), te u raznim komornim sastavima.
