Roderick David „Rod“ Stewart, (*London,10. siječnja1945. - ) jebritanskirock ipoppjevač. U svojoj dugoj karijeri imao je više #1 hitova poput;Maggie May,You Wear It Well,Sailing,Tonight's the Night (Gonna Be Alright),I Don't Want to Talk About It,Hot Legs,Da Ya Think I'm Sexy?,Downtown Train,Some Guys Have All the Luck,Young Turks,This Old Heart of Mine,Forever Young,My Heart Can't Tell You No iRhythm of My Heart.
Školu je napustio s 15 godina, i radio kod oca na sitotisku, tad je i silno želio postati nogometaš i igrao je u klubu Brentford F.C,[1] zbog toga je cijeli život bio vatreni navijačŠkotske nogometne reprezentacije i klubaCeltic.
Stewart se glazbom počeo baviti ranih1960-ih nastupajući kao pjevač u brojnim tadašnjimrock sastavima;Jimmy Powell and the Five Dimensions,The Hoochie Coochie Men ( sastavLong John Baldry-a),The Soul Agents,Shotgun Express,The Steampacket iThe Jeff Beck Group.
1967. godine otpjevao je demo-inačicu pjesmeIn A Broken Dream zaaustralski sastavPython Lee Jackson. Nakon prvih Stewartovih uspjeha1970-ih, objavili su australci ploču1972. s tim naslovom, ali nisu naveli Stewarta kao pjevača.
1969. godine postao je solo pjevač u novom sastavuFaces koji je osnovan od tri članaSmall Faces i dva bivša članaJeff Beck GroupRonnie Wooda i samog Rod Stewarta. Sastav se okrenuo višebluesu koji je odgovarao baršunasto hrapavom Stewartovu glasu i odmah privukao pažnju publike na sebe.
1969. godine izdao je Stewart svoj prvi solo albumAn Old Raincoat Won’t Ever Let You Down, u Sjevernoj Americi se zvaoThe Rod Stewart Album.1970. izdao je albumGasoline Alley. Tek nakon svojeg trećeg izdanog albumaEvery Picture Tells A Story njegov status rock solista postao je neupitan. Status zvijezde potvrdio je i s istovremeno izdanom singl pločomMaggie May koja se ubrzo popela na #1Britaniji iSjedinjenim Državama. GitaristRon Wood puno je pomogao Stewartu kod skladanja pjesama za njegov prvi solo album, a sastavFaces kod uglazbivanja.
1975. godine izdao je veliki hitSailing, a1978.Da Ya Think I’m Sexy? pa zatim1983. godineBaby Jane.1990. godine izdao je pjesmuTom WaitsaDowntown Train koja je postigla osrednji uspjeh kod publike (#10 UK.1991. godine albumomVagabond Heart uspio se kvalitetom materijala vratiti u vrh.1994. primljen je Rock kuću slavnih (Rock and Roll Hall of Fame)[2]
2002. godine Stewart je izdao album s odabranimjazz - standardima pod nazivomIt Had To Be You - The Great American Songbook. Nakon velikog uspjeha albuma i više platinastih nagrada koje je dobio, Stewart je objavio tri nove inačice s istim materijalom.
2007. godine za svoj doprinos u glazbi dobio je najviše britansko odličje Orden Britanskog carstva (Commander of the Order of the BritishCBE.
1999. godine obolio je odraka štitnjače, te je u lipnju2000. operiran. Operacija je zaprijetila uništiti njegov slavnihrapavi glas, ali je Stewart i onako nakon postoperativne terapije morao napustiti pjevanje po koncertima, danas je angažiran u zakladi „City Of Hope Foundation“, koja se bavi podrškom u istraživanju raka.
