Rimska Republika označava razdoblje državnog uređenjarimske države u vremenu izmeđurimskog kraljevstva (509. pr. Kr.) i uspostave rimskogcarstva16. siječnja27. pr. Kr., dodjelomOktavijanu tituleaugustus.
Rimska republika je imala mnogo činitelja podjele vlasti koji se i danas mogu naći u mnogim državnim uređenjima širom svijeta.
Od posebnog značaja državnog uređenja rimske republike su bila tri principa:
- anuitet – sve funkcije su bile samo na jednu godinu (osim cenzorske funkcije koja prvotno traje 5 godina, a kasnije 18 mjeseci)
- kolegijalnost – uvijek su dvije osobe istovremeno obavljali jednu državnu službu – izuzetak je diktator
- pravo promjene uredbe (pravo veta) – svaki činovnik je imao pravo da korigira ili izmjeni ili vrati uredbu koju je njegov kolega donio
Najveću izvršnu neograničenu vlast u rimskoj republici je imaokonzulimperium maius. Konzuli su bili odgovorni za vrhovno vojno zapovjedništvo, pravo presude, uprava nadSenatom iComitiama. Tijekom kriza, postojala je mogućnost imenovanja diktatora na 6 mjeseci koji je imaosummus imperium, tj. svi su mu bili podčinjeni osim pučkihtribuna.
Nositelji vlasti su bili imenovani kroz četiri različite skupštine:
Rimski Senat i narodne skupštine (Comitia), koji su bili nadležni i za zakone, su nadgledali rad svih činovnika. Članovi senata nisu bili birani već imenovani iz sloja cenzora na doživotno vrijeme. Prvobitno u Senat su birani samopatricije, a kasnije iplebejci.
Pitanje o postanku Rima ima dvije priče, prva je legenda o Romulu i Remu. 753.g.pr. Romul i Rem trebali su nasljediti trojanskog junaka Eneja koji je ubijen od svoga brata koji je bio ljubomoran na njega.Kako nebi njegovi sinovi postali kraljevi naredio je da se braću stavi u košaru i baci u rijeku Tiber. Rijeka je košaru izbacila na obalu, njihov je plač čula vučica koja ih je nahranila, a kasnije ih je odgojio pastir. Na obali Tibera odlučili su sagraditi grad, ali su se pri gradnji posvađali i Romul je ubio Rema. Grad je dobio ime po Romulu Roma, mi ga zovemo Rim. Od tada rimljani računaju vrijeme tj. počinje rimska era.
Drugu priču daje Tit Livije u svojim djelima, gdje kaže da bogovi nisu slučajno odabrali položaj Rima već je to mjesto u središtu Italije i stvoreno je za procvat grada.
Točan datum postanka rimske Republike je teško odrediti.Livije izvještava da je posljednji rimski kraljLucije Tarkvinije Oholi 510 pr. Kr. protjeran iz Rima i da suLucije Junije Brut iLucije Tarkvinije Kolatin izabrani za rimske konzule, dok je508. pr. Kr. izabran i prvi visoki svećenik (Pontifex Maximus).
Razdoblje postanka i ranog doba rimske republike označava vrijeme osnivanja i osiguranja rimske države.496. pr. Kr. Rimljani pobjeđujuLatine u bitci kodRegilskog jezera a493. pr. Kr. stvaraju i ulaze u savez s federacijom latinskih gradova. U ovom razdoblju se i javljaju i prvi sukobi između plebejaca i patricija (prvisecessio plebis), gdje plebejci, zbog svog teškog položaja u gradu koji je pod vlašću patricija, odlučuju napustiti grad Rim i osnovati drugo naselje. Polovinom 5 stoljeća pr. Kr.Decemvir objavljuje tablicu dvanaest zakona, čime se određuju prava rimskih građana.
U tom razdoblju Rim je igrao vrlo važnu ulogu u Latiju, pa je odmah nakon uspostavljanja Republike, Rim počeo sustavno provoditi politiku širenja svojih teritorija. Ipak, u tim svojim teritorijalnim pretenzijama, Rim je, na samom početku širenja, doživio i poraze. Najteži od njih je bio387. pr. Kr. kada su grad zauzeli i opustošiliKelti. Grad se ubrzo oporavio i nastavio svoje širenje kako na jug tako i na sjever, pri čemu je došlo do oštrih sukoba protivSamnita između343. pr. Kr. i290. pr. Kr.
Poslije340. pr. Kr., Rimljani uspijevaju kontrolirati većinu gradoma u području Latija. Od negdje oko280. pr. Kr. poslije sukoba sPir (epirski kralj)Pirom i pobjedom nad njime, Rimljani osvajaju i južnu Italiju, gdje su već stoljećima bili prisutnistari Grci i na taj način dolaze u dodir s njihovom kulturom. U cilju ostvarivanja i održanja kontrole na osvojenoj teritoriji, Rimljani počinju osnivati svoje kolonije i provincije, što opet vodilo ka stvaranju saveza s gradovima i plemenima s različitim pravima i privilegijama:
- punopravni građani Rima (građani Rima, kolonija i već svrstanih plemena)
- zajednice s rimskim građanskim pravima, ali bez prava odlučivanja
- saveznici, koji su mogli zadržati svoje autonomije
U razdoblju između264. pr. Kr. i146. pr. Kr., Rimljani vode punske ratove nakon čega grad-država Rim postaje vrlo moćna.Prvi punski rat (264. pr. Kr. –241. pr. Kr.) počinje zbog sukoba interesa Rima i trgovačke državeKartage zbog otokaSicilije. Rimljani bivaju prinuđeni izgraditi pomorsku flotu i 241 pr. Kr. uspijevaju poraziti Kartagu, koja kapitulira, plaća ratnu odštetu Rimu i odustaje od Sicilije, ali zauvrat zadržava svoj utjecaj u Španjolskoj, gdje osnivaju svoje novo kolonijalno carstvo.
U međuvremenu, genijalni strategHanibal prelaziAlpe i218. pr. Kr. započinjeDrugi punski rat (218. pr. Kr.-202. pr. Kr.) protiv Rima. Poslije nekoliko poraza, kao kodKane (216. pr. Kr.) i kada je izgledalo da će Hanibal osvojiti Rim, Rimljani ipak uspijevaju sačuvati svoj utjecaj i pobijediti Hanibalovog brata ubici kod Metaura (207. pr. Kr.) nakon čega se slabi i moć samog Hanibala i usprkos savezu smakedonskim kraljemFilipom V. koji također214. pr. Kr. započinje rimsko-makedonske ratove protiv Rimljana, Rimljani se uspijevaju iskrcati u sjevernu Afriku i konačno se obračunati u bici kodZame (202. pr. Kr.) protiv Kartage. Kartaga je izgubila sve svoje teritorije. UTrećem punskom ratu (149. pr. Kr. –146. pr. Kr.) Rimljani su razorili samu Kartagu i osnovali su provinciju Afriku.
Rimljani su se već200. pr. Kr. politički umiješali u Grčku i stali na stranu malih i srednje jakih zemalja i na taj način se suprotstavili Makedoniji, pa su čak196. pr. Kr. proglasili Grčku slobodnom ali pod rimskim protektoratom, što je uzrokovalo i nemire, pa su192 –188. pr. Kr. morali voditi rat protiv širenja sirijskog kraljaAntioha III. Nakon pobjede i povlačenja sirijske vojske, Rim se uTrećem rimsko-makedonskom ratu (171. pr. Kr. –168. pr. Kr.) konačno obračunava s Makedonijomkod Pidne i proglašava Makedoniju svojom provincijom.
Pobjedom protiv Kartage i Makedonije i stavljanjem njihovih teritorija pod svoje okrilje, ali i protjerivanjem Sirijaca, Rim u tom razdoblju gospodari cijelim zapadnim svijetom, dok na istočnom dijelu, Rim štiti slabiptolomejskiEgipat odSeleukida i133. pr. Kr. na tluPergama osniva provinciju Aziju.
U tom razdoblju se pojavljuju i prvi otpori unutar Rima.136. pr. Kr. počinjepobuna robova na Siciliji, a od111. pr. Kr. –105. pr. Kr. Rim vodi rat protivJugurte uNumidiji. Sa sjevera na Rim nasrću igermanska plemenaTeutonci iCimbri, a104. pr. Kr. započinje idrugi robovski rat. Od91 do88. pr. Kr.italski savezi vode rat protiv Rima, što iskorištavaMitridat VI. Eupator i zauzima provinciju Aziju pri čemu ubija nekoliko tisuća rimskih naseljenika.Kornelije Sula se imenuje za upravitelja Azije i zapovjednika u pontonskim ratovima protivMitridata VI. Eupatora čime se zaoštravaju i počinju sukobi unutar Rima.
Doba klasnih i građanskih ratova u Rimskoj Republici
[uredi |uredi kôd]Uspon i razvitak Rima kao vrlo moćne države donio je pored mnogih prednosti također i probleme. Kao ključni problem se pokazao agrarni, tijesno povezan za vojno ustrojstvo, što je u krajnjem slučaju dovelo do sukoba igrađanskih ratova u samom Rimu i vodilo ka propasti rimske Republike.
Tradicionalnimilicijski sustav, kod kojeg su svi građani uključeni u obranu i vođenje rata, pokazuje se nepraktičnim zbog uvelikog širenja rimske države. Poslije poraza u Jugurtinom ratu i u ratovu protiv Teutonaca i Cimbra,Gaj Marije uspijeva provesti vojnu reformu, gdje se uvodi od dobro obučenih vojnika profesionalna vojska, a koja je dovela do uske povezanosti vojnika sa svojim zapovjednicima. Za većinu vojnika koji nisu posjedovali zemlju, vojna služba nije više bila obveza već izvor zarade. Oni su, osim podjele plijena iz osvajanja, od svojih zapovjednika očekivali da im po prestanku vojne službe bude dodijeljeno i zemljište. Skrb veterana na taj način sve više postaje političkom raspravom u Rimu.
Uska se povezanost postrojbi za pojedine zapovjednike iz drugog kuta pokazala kao otežavajuća okolnost političkog ustrojstva Rima. Naime, zapovjednici su dobili mogućnost da se pomoću svojih postrojbi a iz svojih vlastitih interesa suprotstave volji Senata ili narodnih skupština, pa je vrijeme građanskih ratova obilježeno ambicioznim idejama političara i njihovih "privatnih" vojski.
Politički sukobi unutar Rima se počinju zaoštravati od133. pr. Kr. U stalnom su političkom sukobuoptimati i populari, pri čemu se populari zalažu za promjenu socijalnih razlika u Rimu kroz uvođenje agrarne reforme. Pokušaju narodnihtribunaTiberija Grakha 133 pr. Kr. i njegovog brataGaja Grakha deset godina kasnije nisu urodili plodom. Gaj Marije107. pr. Kr. uvodi vojnu reformu i postaje vođa populara.
Na drugoj strani na čelo se stavlja Kornelije Sula. Poslije pobjede nad Mitridatom VI. Sula se88. pr. Kr. vraća u Rim i protjeruje Marijeve pristalice iz Rima i zavodi diktaturu.82. pr. Kr. se ponovno obračunava s Marijevcima u krvavoj bici kod Porta Kolina nakon čega ponovno ulazi sa svojim legijama u Rim, obračunava se sa svojim protivnicima, zavodi diktaturu i mijenja ustav.
Nakonprvog građanskog rata u Rimu, uspješni zapovjednici preuzimaju vrlo važnu ulogu.Pompej Veliki, koji je kao mlad zapovjedik bio u Sulinim postrojbama, stječe veliku slavu nakon pobjede nad Seleukidima i osnivanja novih porovincija i sklapa savez sKrasom iCezarom (trijumvirat), što je ujedno i vrlo jasan pokazatelj strukturne slabosti kasne Republike, čije institucije nisu bile dorasle nastaloj krizi. Poslije pogibije Krasa53. pr. Kr., a i velike moći Pompeja ali i Cezara,49. pr. Kr. dolazi do njihovog sukoba čime ujedno počinje idrugi rimski građanski rat, nakon čega Cezar pobjeđuje Pompeja48. pr. Kr. kodFarsale i protjerava ga u Egipat. Poslije pobjeda nad Pompejevim pristalicama u Hispaniji i Egiptu, Cezar postaje jedini vladarRimskog imperija, što uzrokuje15. ožujka44. pr. Kr. atentat na njega, u Senatu, sa smrtnim ishodom, i to je početaktrećeg rimskog građanskog rata. Cezarov bliski suradnikMarko Antonije i nećakOktavijan se udružuju i pobjeđuju republikance42. pr. Kr. kodFilipa, u Grčkoj.
Izgledalo je da se situacija iz49. pr. Kr. ponavlja: Marko Antonije i Oktavijan dijele rimske teritorijeugovorom iz Brundizija na interesne sfere, Antonije vlada istočnim a Oktavija zapadnim dijelom. Međutim Antonije i njegova, bivša Cezarova, ljubavnica,Kleopatra počinju sanjati o velikom carstvu, čiji bi središte trebalo biti na istoku, što32. pr. Kr. uzrokuje i prekid prijateljstva između njih dvojice. Pod utjecajem Oktavijana, senat objavljuje rat Egiptu i u odlučujućojbitki kod Akcija31. pr. Kr. Oktavijan protjeruje Antonija i Kleopatru u Egipat, gdje oni nedugo zatim umiru. Egipat postaje provincija pod izravnom vlasti budućeg cara Oktavijana. Oktavijan postaje samostalni vladar Rima i preuzima sve ovlasti od republikanskih institucija i27. pr. Kr. osnivaRimsko Carstvo. On biva proglašen počasnim imenom August. Od svih republikanskih institucija ostavio je samo senat, ali je imao apsolutnu moć nad njime.
