| Republika Firenca | ||||
|---|---|---|---|---|
| Repubblica Fiorentina (tal.) | ||||
| ||||
 Republika Firenca oko 1494. godine | ||||
| Glavni grad | Firenca 43°46′10″N11°15′22″E / 43.76944°N 11.25611°E /43.76944; 11.25611 | |||
| Jezici | ||||
| talijanski ilatinski | ||||
| Religija | ||||
| katoličanstvo | ||||
| Vladavina | ||||
republika | ||||
| Povijest | ||||
| ||||
| ||||
| Valuta | florin(od1252.) | |||
Nasljednice | ||||
| Danas | ||||
Republika Firenca (tal.Repubblica Fiorentina), iliFirentinska Republika, bila jesrednjovjekovnagrad-država, oko gradaFirence, u današnjojToskani,Italija. Republika je osnovana1115., kada su sefirentinski građani pobunili protivToskanske Marke nakon smrti vladariceMatilde Toskanske. Firentinci su osnovalikomunu umjesto feudalnog vladara kao što je bila Matilda.[1] Njihovom republikom vladalo je vijeće, znano kaosignoria. Na čelusignorije bio je izabranigonfalonijer (gonfaloniere)[2] (naslovni vladar grada), kojeg su na lutriji birali svaka dva mjeseca od članova firentinskih cehova. Republika Firenca imala je burnu povijest od udara do protuudara različitih frakcija, koje su željele vladati. Obiteljski klanMedici stekao je nadzor nad republikom1434., kad jeCosimo de' Medici, izveo protuudar protiv obiteljskih klanova koji su ga godinu dana prije istjerali iz grada. Mediciji su zadržali nadzor nad republikom do1494. godineGiovanni de 'Medici (kasnijipapaLav X.) ponovno je vratio Medicije na vlast1512. godine. Medici su drugi put svrgnuti s vlasti1527. godine. Medici su ponovno preuzeli nadzor nad republikom1531. godine, nakon 11-mjesečne opsade grada.Republika Firenca prestala je postojati1532. godine, kada je papaKlement VII. dodijelio naslovVojvode Republike FirenceAlessandru de 'Mediciju, nakon čega jeRepublika Firenca postala nasljedna monarhija pod imenom Toskansko Vojvodstvo.[3][4]
GradFirencu osnovao je59. pr. Kr.Julije Cezar, za ranog srednjeg vijeka Firenca je bila dioToskanske Marke. Prvi službeni spomen republike bio je1138., kada je nekoliko gradova Toskane formiralo savez protivHenrika X. Bavarskog. Republika Firenca je nominalno bila dioSvetog Rimskog Carstva.[1]
Firenca se počela uzdizati u 12. stoljeću, zahvaljujući trgovini s inozemstvom. Mali prekid imala je1185. za vrijeme napadaFridrika Barbarosse naApeninski poluotok.
Rast stanovništva Firence nastavljen je i u 13. stoljeću, tad je Firenca dosegnula 30.000 stanovnika. Tad je podignuto nekoliko novih mostova i crkava, među njima ikatedrala Santa Maria del Fiore –1294. Istovremeno grad je bio jedva u stanju održati krhak mir između frakcija. Neizvjestan mir koji je postojao na početku stoljeća prestao je postojati1216., kada su nastale dvije frakcije poznate kaogvelfi i gibelini koje su se uskoro sukobile. Načelno su gibelini pripadali aristokraciji, a gvelfi građanstvu.
Gibelini su vladaliRepublikom Firencom od1244., do1250. kad su ih svrgnuli gvelfi. Provodili su vrlo slobodnu politiku za ono vrijeme, koja je postala poznata kaoPrimo Popolo (Prva narodna vlast). Pod njima je republika i nadalje prosperirala. Prva veća stvar koju su postigli je bila ta što su uveli novuvalutu, kovanicuflorin1252. godine. Florin je jako pomogao Firenci širiti trgovačke poslove, jer su ga zbog stabilnosti koristili kaosredstvo plaćanja širomEurope i poBliskom istoku. Iste te godine izgrađen jePalazzo del Popolo uSan Gimignanu. Gvelfi su izgubili vlast nakon katastrofalnog poraza ubitci kod Montapertija odsienskih gibelina. Srećom po Firencu, papaKlement IV. otvoreno je favorizirao Guelfe, tako da su se vratili na vlast.
Firentinsko gospodarstvo je doseglo svoj vrhunac u drugoj polovici 13. stoljeća. Tad su Firentinci sagradili glasovitiPalazzo Vecchio u Firenci po projektuArnolfa di Cambija. Republika je podijeljena u upravne okruge1292. godine, a u gradu su podignute brojne raskošne palače prosperirajuće trgovačke klase.[1] Jedna od vodećih bankarskih obitelji ondašnjeEurope -Bonsignori izSiene,bankrotirala je1298. godine. Od onda se bankarstvo preselilo u Firencu koja je postala europskim bankarskim središtem.
Nakon što je obitelj Bonsignori bankrotirala, uzdiglo se nekoliko novih bankarskih obitelji u Firenci;Bardi,Peruzzi iAcciaioli koje su bankrotirale1340., kad jeengleskikraljEduard III. odbio platiti svoje dugove. Trzavice između gvelfa i gibelina još su trajale, ali je upravo tad procvjetala književnost na narodnom jeziku;Dante,Petrarca iBoccaccio.
Firencu je kao i ostalu Europu teško pogodila "crna smrt", koja je sBliskog Istoka, stigla prekoMessine1347. godine. Tad je pomrlo oko trećine europskog stanovništva.
Nezadovoljni radnici firentinskihpredionica vune su se pobunili1378. godine. Buna je poznata kaopobuna Ciompa. Pobunjenici su osnovali revolucionarnu komunu. No, bogate firentinske obitelji su ih uspjele slomiti1382. Tad jeGiovanni di Bicci de 'Medici osnovao poznatuBanku Medici u listopadu1397. godine, koja je postojala sve do 17. stoljeća, unatoč tome što je prvotno bila vrlo mala i slaba.
15. stoljeće nije dobro počelo za Firencu. Potpisala jeugovor sMilanskim Vojvodstvom1422. godine, da se neće miješati u sukob između Milana iRepublike Genove.Republika Firenca se držala ugovora, no Milano nije, nego je zauzeo firentinske pogranične gradove. Nakon što jeMletačka Republika zaratila zajedno s Firencom protiv Milana, Milansko je Vojvodstvo moralo pristati na vrlo nepovoljan mir. Ali, rat je republiku došao više od 4,200.000 florina. Zbog toga je Firenca promijenilaporezni sustav. Dotadašnji sustavestimo je zamijenila sustavomcastato, po kojem se porez plaćao na cjelokupnu imovinu.
SinGiovannija di Biccija,Cosimo de' Medici, naslijedio je svog oca kao glava obitelji Medici i njihove banke. Bio je iznimno bitnim u firentinskoj vlasti sve do1433. godine, kad je pod pritiskom obiteljiAlbizzi morao pobjeći iz grada uMletke. Cosimo se iz izgona vratio za manje od godinu dana, kad ga je narod izabrao usignoriu. Kad se vratio, odmah je protjerao članove obitelji Albizzi iz Firence.
Podrobniji članak o temi:Cosimo de' Medici
Renesansa je počela za vrijeme dok je Republikom Firencom posredno vladao Cosimo de' Medici preko svojih ljudi u firentinskojsignoriji.
Firenca je bila domaćinomVelikog ekumenskog koncila1439. godine, koji je organiziran da se pokuša pomiritipravoslavlje skatoličanstvom. Susret je organiziraopapaEugen IV. na molbubizantskogcaraIvana VIII. Paleologa zbogosmanskeinvazije. Taj koncil donio je Firenci međunarodni ugled, jer je postignut kompromis, da će papa vojno pomoći bizantskog cara. Nakon povratka Ivana VIII. uCarigrad, izbili su neredi i prosvjedi, zbog čega je Ivan VIII. bio prisiljen odbaciti sporazum s rimskom Crkvom. Time je sudbinaBizantskog carstva bila zapečaćena, jer je četrnaest godina potom,1453. godine, Carigrad pao u ruke Osmanskom Carstvu.
Cosimo je bio veliki pokrovitelj umjetnosti. Za njega su radili najvećirenesansni umjetnici onoga doba;Donatello,Brunelleschi,Michelozzo i brojni drugi. Pretpostavlja se da je za njihova djela dao više od 600.000 florina. Na političkoj pozornici,milanskiknezFilippo Maria Visconti napao je Republiku Firencu dvaput; prvi put1430. godine te nakon tog1440. godine, ali je uspješno odbijen. Te invazije poticali su uglavnom članovi protjerane porodice Albizzi. Stanje se popravilo1450. godine kad je Cosimov saveznikkondotjerFrancesco Sforza zavladao Milanom, proglasivši se knezom. Cosimo je za svog života uspio učvrstiti Medicijevske pozicije u Firenci. Umro je1464. godine.
Cosima je na vlasti naslijedio njegov najstariji sin, boležljiviPetar Naduti (Piero il Gottoso, koji je zboggihta imao otekle noge. Njegovu vladavinu obilježili su problemi s obiteljskom bankom, koja je nakupila velike dugove za Cosima i trvenja s najvećim vjerovnikom Lucom Pittijem, koji je htio nasilno srušiti Petra s vlasti uz pomoć vojvode izFerrare.
U kolovozu1466., urotnicima se pridružila voska izFerrare koja je ušla na teritorij Republike Firence, ali kako ih mjesno stanovništvo nije poduprlo, povukla se, ostavivši urotnike na cjedilu. Petar je doživotno protjerao sve urotnike. Iduće godine,1467.Mletačka Republika je pokušala iskoristiti Petrove nevolje i oteti pogranične gradove, ali ih je Petar uspio odbaciti uz pomoć plaćeničke vojske vojvode izUrbina.
Piera je naslijedio njegov najstariji sinLorenzo Veličanstveni nakon njegove smrti1469., i on je poput djeda i oca bio veliki pokrovitelj umjetnosti. Za njegove ere u Firenci su djelovali;Leonardo da Vinci,Michelangelo iBotticelli među brojnim umjetnicima. Tijekom Lorenzo vladavine, renesanse uistinu sišao na Firenci. Lorenzo naručio mnoštvo prekrasnih komada umjetnosti i uživali u redu prikupljanje dragulja.
Lorenzo se oženio1469. zaplemkinju Clarice Orsini, s kojom je imao devetoro djece, jedan od njegovih sinova bio je budući papaLav X. i njegov nasljednik u Firenci –Piero Nesretni.
VladavinuLorena Veličanstvenog obilježio je - mir, što je bio presedan u tadašnjem Apeninskom poluotoku., koji je prekinut, gotovo odmah nakon njegove smrti 1492. I on je vladao posredno, preko svojih ljudi (formalno je bio obični građanin) i to gotovo tiranski (Firentinci su imali malo sloboda), ali je Firenca doslovno procvjetala pod njegovom vladavinom.[5]
Njegov brat Giuliano je ubijen pred njegovim očima u Zavjeri Pazzi naUskrs26. travnja1478., a Lorenzo se izboden uspio spasiti bijegom.
Iza te uorte stajali su takmačke obiteljiPazzi iSalviati i sampapaSiksto IV.[6] Nakon tog je Lorenzo pohvatao i pobio sve članove zavjere (između ostalog inadbiskupaPise Francesca Salviatija) i velik dio porodice Pazzi. Likvidacija Salviatija razbijesnila je papuSiksta IV. koji je zbog togekskomunicirao Lorenza i cijelu firentinsku vladu, da bi na kraju je zabranio bilo kakve odnose s Republikom Firencom. Čak je organizirao i vojni savez snapuljskimkraljemFerdinandom I., koji je trebao silom svrgnuti Lorenza s vlasti. Nakon dvije godine borbi, Lorenzo uspio diplomacijom stišati strasti, osobno je otputovao u Napulj i riješio krizu.
Lorenzo je umro1492., te ga je naslijedio njegov sinPiero Nesretni.
Piero se uspio održati na vlasti samo dvije godine. Rujna1494.francuski kraljKarlo VIII. ušao je u Italiju sa svojom velikom vojskom, željevši preuzetiNapuljsko Kraljevstvo. Zbog tog je od Piera tražio prolaz kroz Republiku Firencu prema jugu. Piero je pod prijetnjom velike francuske vojske pristao na sve Karlove zahtjeve, ali je ubrzo nakon tog u studenome optužen za izdaju i protjeran s obitelji iz Republike.
.jpg)
Nakon padaMedicija, Republikom Firencom vladaGirolamo Savonarola oddominikanac izFerrarre, koji je došao u Firencu1480. On je uspio zavesti firentince svojim vatrenim govorima i obećanjima da će od Firence napravitiBožji grad, međutim njegova vlast trajala je samo četiri godine (od1494. do1498.). Firentinci su za njegove kratkotrajne vlasti prestali nositi raskošna odijela žarkih boja, a mnoge žene su otišle u časne sestre. Po gradu su česte bile lomače, na kojima su se palili predmeti taštine i luksuza; perike, parfemi, slike i drevni rukopisi. Savonarolin pad počeo je krajem1497. godine kad ga jeekskomunicirao papaAleksandar VI. Te iste godine, Savonarola je krenuo u neuspjeli pohod naPisu, skupi ratni pohod, doveo je do nestašice hrane u Republici. Opće siromaštvo i nekoliko izoliranih slučajevakuge, naveli su narod (koji ga je dotad bezgranično podržavao) da ga optuži za sve nevolje, vlast je preuzela revolucionarna vlada, a Savonarola spaljen na lomači od strane svibnja 1498. godine.
Revolucionarna građanska vlada izabrala jePetra Soderinija za doživotnoggonfaloniera, njegova era je bila obilježena velikom demokratičnošću i malom korupcijom. On je uspio ondje gdje Savonarola nije: pokorio jePisu, ali s jednim velikim novumom nove vlasti – narodnom vojskom, koja je osnovana na inicijativuMachiavellija, tajnika obrane u firentinskoj Signoriji, kao bolje rješenje od dotadašnjih plaćeničkih vojska.
Soderinija je svrgnuo s vlasti tadašnjikardinalGiovanni de Medici u rujnu1512., koji je ušao u Firencu na čelu velike papinske vojske, i tako vratioMedicije na vlast.
Ubrzo nakon povratka u Firencu,kardinalGiovanni de Medici pozvan je hitno uRim, na konklavu za izbor novog pape, jer je umro papaJulije II. Na konklavi je Giovanni izabran za papu, na taj način spojili su se Vatikan i Firenca u personalnu uniju.Lav X. vladao je Firencom preko svog brataGiuliana de Medicija.
Giuliano je vladao Firencom do svoje smrti1516., naslijedio ga jeLorenzo II.[7] Njemu je stricLav X. dodjelio i vlast nadVojvodstvom Urbino, željevši da Mediciji vladaju cijelom srednjom Italijom.
Lorenzo II. je umro od sifilisa1519., odmah nakon rođenja jedinog djeteta kćeriKatarine Medici. Nakon papeLava X. Medici ponovno imaju papu u liku kardinalaGiulija de' Medicija, u to vrijeme Republikom Firencom vladaju zajednički Ippolito i Alessandro Medici pod paskom kardinala Passerinija.
Medici su ponovno protjerani iz Republike1527., na vlast ih je vratio carSvetog Rimskog Carstva Karlo V. uz podršku papeKlementa VII.
PapeKlement VII. proglasio je1533. -Alessandra Medicijavojvodom Firence, tim aktom prestao je život Republike Firence, unatoč nekih buna - Medici su vladali tim vojvodsvom sve do svog izumiranja1737.
Republikom Firencom vladalo je vijeće pod imenomsignoria, koje se sastojalo od devet muškaraca. Na čelu signorije bio jegonfaloniere, kog su birali svaka dva mjeseca na lutriji. Kandidat zagonfaloniera, morao je biti financijski sposoban, bez repova dugova ilibankrota i stariji od trideset godina i član jednog od 7 firentinskih glavnih cehova. Rezultat izvlačenja većinom je bio unaprijed određen, uglavnom po volji moćnih porodica. Popis imena na lutriji mijenjan je svakih pet godina.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiRepublika Firenca |
.svg)
