Religija u Njemačkoj obuhvaća sve vjerske zajednice koje djeluju uNjemačkoj, među kojima prevladavakršćanstvo.
Doseljavanjem Germana u njemačke krajeve prevladavala jegermanska poganska vjera, a u krajeve u koje su širenjem došli stariSlavenistaroslavenska vjera. Krajevi pod rimskom vlašću su uz mjesne kultove prakticiralistarorimsku religiju.Širenje kršćanstva postupno se širilo u njemačke krajeve. Neki su pokršteni tek u srednjem vijeku.Njemačka je od tad tradicijski kršćanska zemlja zapadne Crkve, tj. katoličanstva. Odvajanje protestanata strahovito je pogodilo Njemačku preko čijeg su se ozemlja vodili višedesetljetni vjerski ratovi (Tridesetogodišnji rat). Sjever je ostao protestantski, a jug katolički. 1817. nastala jePruska unija Crkava, unija nastala vladinim uredbama koja je na silu ujedinilaluterane ikalviniste. Doživjela je dva velika raskola, jedan trajni od 1830-ih, jedan privremeni 1934. – 1948. godine.
Bismarck je svaku silu u Njemačkoj kojoj je sjedište bilo izvan Njemačke doživljavao neprijateljskom, te je 1873. pokrenuo „Kulturnu borbu” (Kulturkampf) protiv Katoličke Crkve, ali samo u Pruskoj. Ovaj su pokret poduprlinjemački liberali jer su Katoličku Crkvu gledali kao „bastion reakcije” i najvećeg neprijatelja; katolici su se okupili okoCentrističke stranke.[1] Nastavakantiklerikalne kampanje bio je odjeljak Kaznenog zakona § 130a, zvaniKanzelparagraph, izglasan uReichstagu 1871. godine. Dodatno je obespravio katolike. Nekim redovima oduzeta je imovina i zabranjeno djelovanje, poputisusovaca. Svećenicima je zabranjeno predavanje u školama. Zakon se rjeđe primjenjivao od 1878. kad je Bismarck postigao dogovor s papom. Ipak, na snazi je bio sve do 1953. godine.Diskriminacija katolika pri zapošljavanju u državnu službu nastavila se. Samo u Pruskoj, po stanju 1878., samo tri od osam pruskihbiskupija još je imalo biskupe, oko 1125 od 4600župa bilo je prazno. 1800 svećenika zatvoreno je ili natjerano u izgnanstvo. Državni službenici katoličke vjere otpušteni su i na samu sumnju na simpatije zaultramontanizam.[2]
Nacističke vlastiTrećega Reicha progonile su Židove, katolike i protestante.Dio Njemačke koji je poslije rata bio pod sovjetskim blokom bio je pogođen snažnomateizacijom.
Doseljavanjem radne snage izTurske iSFR Jugoslavije (gastarbeitera), potom sBliskog Istoka narastao je broj islamskih vjernika. S druge strane, doseljeniHrvati (Hrvatske katoličke misije) iPoljaci povećali su brojnost katolika, aGrci,Bugari iSrbi pravoslavaca u pojedinim područjima.
Procjene koje navodi CIA govore o sljedećem vjerskom sastavu:[3]
Njemačke službene brojke potvrđuju da je kršćanstvo najbrojnije s oko 61 % stanovništva Njemačke.[4][5] (66,8 % na popisu 2011.).[6] Dvije najbrojnije Crkve suKatolička Crkva i protestantskaEvangelička Crkva u Njemačkoj (EKD). 2014. godine Katolička Crkva u svojim je evidencijama imala 29,5% stanovnika[7] a Evangelička Crkva 27,9%[8] stanovnika. Ostale kršćanske Crkve i skupine činile su 3,3% stanovnika,[4] uz procjene da jepravoslavnih vjernika između 1,3%[5] i 1,9%.[4]
_(14785615523).jpg)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiReligija u Njemačkoj |
