Reinhard Heydrich je rođen7. ožujka1904. godine uHalleu na Saali kao sin skladateljaRicharda Heydricha i njegove supruge Elisabethe Anne Marie Amalije Kranz, kćeri Hofrata Kranza, osnivača Konzervatorija uDresdenu.[2] Reinhardova prva dva imena patriotske su reference na glazbena djela: Reinhard je ime lika iz očeve mu opereAmen, dok je Tristan lik iz slavneWagnerove opereTristan i Izolda. Treće ime, Eugen, vjerojatno je dobio premaEugenu Savojskom, slavnom vojskovođi. Rođen je u dobrostojećojkatoličkoj obitelji. Glazba je bila svakodnevna pojava tijekom Reinhardova djetinjstva zbog činjenice da mu je otac bio operni pjevač i skladatelj, te osnivač Konzervatorija u Halleu. Njegov najdraži instrument bila jeviolina koju je svirao s velikim talentom, a tu je ljubav zadržao do svoje smrti.
Heydrichov je otac bio njemačkinacionalist te je te ideje prenio i na svoje troje djece.[3] U skladu s tim, disciplina i strogoća su bili na visokoj razini što je za posljedicu imalu češto kažnjavanje djece kad je bilo potrebe za tim. Mladi je Reinhard s bratomHeinzom, tijekom djetinjstva, često imao dvoboje umačevanju, zbog čega je i u kasnijoj dobi imao dobra znanja iz tog sporta. Heydrich je pohađaoReform-Realgymnasium i pokazivao je iznimnu inteligenciju i spretnost prilikom rješavanja školskih obveza. Ujedno je bio i dobar sportaš te se, osim u spomenutom mačevanju, isticao i uplivanju. No, unatoč svemu tome, bio je vrlo samozatajan i česta meta zlostavljanja zbog svog visokog glasa (kojeg jezadržao i u odrasloj dobi) i svoje katoličke vjere (tamošnja je zajednica bila većinskiprotestantska). Postojale su i neke teorije o njegovom mogućemžidovskom porijeklu, što su njegovi oponenti kasnije iskoristili protiv njega kako bi mu ukaljali ugled i stekli veću kontrolu nad njim, no kasniji izvještaju opovrgli su ovu tezu.
Kada je28. srpnja1914. izbioPrvi svjetski rat, tada desetogodišnji Heydrich bio je premlad kako bi bio regrutiran u vojsku. Pridružio se Maerckerovim volonterima (prvoj jediniciFreikorpsa osnovanoj za Ministra obrane Gustava Noskea), desničarskoj paravojnoj organizaciji koja se snažno protivilakomunistima. Pridružio se i organizacijiDeutschvölkischer Schutz und Trutzbund (Nacionalna njemačka liga za zaštitu i sigurnost), koja je po svojoj ideologiji bilaansemitska.[4] Dana11. studenog1918., rat je završio, aNjemačko Carstvo je poraženo. Zbog uvjetaVersajskog sporazuma, Njemačku je zahvatilainflacija zbog koje su mnoge obitelji, uključujući i Heydrichove, izgubile svoje ušteđevine.
Godine1922., pridružio semornarici, koristeći privilegiju besplatnog obrazovanja i osiguranemirovine koja mu je ponuđena. Postao je kadet u glavnoj bazi uKielu. Kada se među njegovim kolegama počela širiti glasina o Heydrichovom židovskom porijeklu, postao je iznimno nepopularan. Godine1926. postao jeporučnik (Leutnant zur See) i dobio posao kao signalizacijski časnik na broduSMS Schleswig-Holstein. Postavši tako nadređeni svim onim časnicima koji su ga prije zlostavljali, dobio je priliku za osvetu, zbog čega ih je prisiljavao na mukotrpan rad i tretirao kao robove.
Heydrich je također stekao reputaciju ozloglašenog ženskara, o čemu su svjedočile brojne afere koje je imao. Jedne večeri tijekom1930. godine, prisustvovao je balu veslačkog kluba i upoznao mladu ženu po imenuLina von Osten. Njih su dvoje stupili u vezu i ubrzo objavili zaruke. Jedna od njegovih bivših ljubavnica, kći direktorabrodogradilišta, bila je toliko bijesna što će se Heydrich oženiti drugom da se požalila svome ocu, koji je bio prijateljadmiralaEricha Raedera, tada Šefa Pomorskih operacija. Ubrzo je došlo do službene prijave protiv Heydricha zbog blaćenja časti mlade žene. Optužen je za "ponašanje neprilično za časnika i gospodina" što je rezultiralo i službenom istragom. Heydrich je pozvan pred sud časti gdje je branio svoju nevinost, tvrdeći da dotična žena laže. Iako je oslobođen, časnici su zahtijevali kaznu zbog nedoličnog ponašanja. U travnju1931., Raeder je osudio Heydricha na "otpust zbog bludničenja". Otpušten je iste godine.[5] Iako dotučen, ostao je zaručen za Linu von Osten, ali bez ikakve nade za napredak u karijeri.
Godine1931., Himmler je započeo s uspostavom kontraobavještajne službe unutarSS-a. Djelujući prema savjetuKarla von Ebersteina, prijatelja Line von Osten, Himmler je pozvao Heydricha na razgovor. Danas se uglavnom smatra kako je Himmler instantno bio impresioniran Heydrichom te mu je ponuđeni posao dao odmah. Heydrichova početna plaća bila je 180reichsmaraka. Heydrich je tako uspješno inkorporiran u hijerarhiju nacističke stranke, a zbog svojih će budućih zasluga od Himmlera dobiti iTotenkopfring.
Kako bi započeo raditi, Heydrich je prvo otvorio ured uSmeđoj kući, središtuNSDAP-a uMünchenu, i krenuo sa svojim prvim zadatkom - stvaranjem renomirane i pouzdane kontraobavještajne službe.
U ovom je razdoblju još uvijek bio poprilično beznačajan u hijerarhiji stranke, zbog čega je sam sastavio timšpijuna i obavještajaca koje je poslao da mu nabave informacije koje bi mogao iskoristiti zaucjenu, kako stranačkih protivnika tako i nekih visokopozicioniranih službenika stranke.
U prosincu1931., Heydrich i Lina von Osten su se vjenčali. Iste godine postao je ibojnik uSS-u. Ovi su uspjesi i usponi Heydricha, tada još momka od 27 godina, učinili jednim od najopasnijih ljudi unutar stranke. Također, sudbina protivnika stranke bila je, zbog njegovog pažljivo održavanog kartičnog indeksa, samo u njegovim rukama.
No,1932. godine, Heydrich je dobio što je tražio i to od samogHitlera. Nekoliko je Heydrichovih neprijatelja otkrilo podatak o njegovom mogućem židovskom porijeklu i počelo ih širiti uokolo. Unutar stranke, ovakva je glasina mogla biti opasna po život, čak i za šefa kontraobavještajne službe. Ubrzo je započeta istraga o Heydrichovom porijeklu pod vodstvom Dr. Achima Gerckea, glavnog rasnog eksperta nacističke stranke. Po završetku istrage, dr. Gercke je zaključio da je Heydrich"... čistog njemačkog porijekla bez ikakvih obojenih i židovskih korijena."[6] No, Himmlera je smetala i sama pomisao da bi osoba "mutnog" porijekla mogla voditi njegovu kontraobavještajnu službu. Godine1942., Himmler jeFelixu Kerstenu, svom osobnom maseru, rekao kako je prije 10 godina pričao s Hitlerom o toj stvari, u vremenu kada je još bio šef bavarske političke policije. Hitler je tada porazgovarao s Heydrichom i zaključio da se radi o"iznimno darovitom, ali i opasnom čovjeku, čije je talente pokret morao ugušiti".[7] Himmler je Kerstenu rekao da je Hitler dodao kako je Heydrichovo"nearijevsko porijeklo bilo iznimno korisno; jer bi im bio toliko zahvalan što ga nisu izbacili da bi im bio bezuvjetno odan".[7] Himmler je dodao i kako je Hitlerovo predviđanje bilo točno - Heydrich im je doista bio bezuvjetno odan.[7] No, Kerstenov iskaz vezan uz ovaj događaj osporio je povjesničarMax Williams koji je naglasio kako se cijeli iskaz iz Kerstenove autobiografije ne smije uzimati kao apsolutno istinit.[8]
Do srpnja1932., Heydrichova je protuobavještajna služba postala moćan aparat straha i terora. Dok je Hitler zazivao apsolutnu kontrolu nad državom, Himmler i Heydrich su željeli potpunu kontrolu policijskih snaga u svih 17 saveznih država, a odlučili su početi sBavarskom. Godine1933., Heydrich je skupio nekolicinu ljudi izSD-a i zajedno s njima uletio u sjedišteminhenske policije, preuzevši kontrolu pomoću taktike zastrašivanja. Himmler je uskoro postao šef bavarske političke policije, a Heydrich je postavljen za njegovog zamjenika. Duo je tada iz Bavarske krenuo na osvajanje preostalih 16 država. Nakon što su bez većih proplema stekli kontrolu i njih 15, ostao je jedinoHermann Göring i njegova nedodirljivaPrusija, koje je čak i tada imala poseban status.
Göring je bio neosporivi vođa svih policijskih snaga u Prusiji, a Himmlera i Heydricha nije nimalo simpatizirao. Göringova ideja bila je od pruske policije napraviti neovisnu policijsku snagu, odvojenu od ostalih, koja ne bi morala podlijegati standardnim zakonima, već bi ih stvarala sama. Svoju je organizaciju nazvaoGeheime Staatspolizei (Tajna državna policija). Organizacija je ubrzo postala poznatija po skraćenici, Gestapo, koju je skovao poštanski službenik kako bi naziv organizacije mogao uklopiti na poštansku marku. Göring je želio premjestiti Gestapovce iz policijskog središta i dati im vlastiti zapovjedni centar.
Iako je30. siječnja1933.Adolf Hitler potaoReichskanzler, još uvijek nije imaodiktatorske ovlasti koje je želio. Kako bi to postigao, nagovorio je predsjednikaPaula von Hindenburga da potpiše niz dekreta kojima je oslabljen politički utjecaj opozicijskih stranaka kao što su bili komunisti ilisocijalisti. Uz pomoć ovih je dekreta policija dobila pravo na pretrese, konfiskaciju imovine i pritvaranje (i zatvaranje) bez prava saslušanja i suđenja. Heydrich je konzultirao svoj popis iSS-ovcima i smeđokošuljašima unutarSA-a predao imena "prijestupnika" koje je trebalo pozatvarati. Kako su Heydrichove kartice bile u tisućama, zatvori su ubrzo prešli granice popunjenosti, što je dovelo do uspostave prvihkoncentracijskih logora.
Dana20. travnja1934.,Göring iHimmler su odlučili uspostaviti normalan odnos, ponajviše zbog zajedničke mržnje premaSturmabteilungu. Göring je sve ovlasti u Gestapu prebacio na Himmlera, koji je postao i šef svih policijskih snaga izvanPrusije. Himmler je potom, već22. travnja1934., imenovao Heydricha šefom Gestapa.[9] Kada su se konačno domogli kontrole, njih su dvojica planirali kako će s Gestapom, uz pomoćSS-a, uništiti SA.
Heydrich je svojim ljudima ubrzo naredio da pronađu lažne "dokaze" kakoErnst Röhm, šef SA, planira svrgnuti Hitlera s vlasti. Himmler je, u međuvremenu, vršio pritisak na Hitlera da eliminira Röhma i ostatak vodstva SA-a. Popustivši, Hitler je Heydrichu,Himmleru,Göringu iLutzeu dao za zadatak sastavljanje "liste za odsrtel" koja je započinjala sa sedam ključnih SA-ovaca, a završavala s mnogo drugih članova te organizacije. Dana30. lipnja1934., SS i Gestapo su počeli s masovnim uhićenjima koja su trajala cijeli taj vikend. Röhm je, bez suđenja, strijeljan kao i ostatak vrha SA-a. Ova nacistička čistka postat će poznata kaoNoć dugih noževa.
Po uništenju SA-a, Heydrich je započeo s pretvaranjem Gestapa u instrument straha. Prva reforma bilo je poboljšanje kategorizacije kriminalaca, koji su sada svrstavani u više različitih kategorija, zbog čega su se kartice diferencirale na temelju boje. Gestapo je imao pravo uhititi nekoga čak i ako je samo postojala sumnja da bi taj istimogao počiniti zločin, a definiciju zločina stvarali su sami gestapovci; sam je Hitler o agenciji rekao da su"sve mjere, čak i ako nisu u skladu s važećim zakonima i procedurama, dozvoljene ako idu u koristFühreru".[10] Ljudi su po cijeloj Njemačkoj počeli nestajati bez traga, da bi nakon dužeg vremena njihove obitelji zaprimile urne s njihovim pepelom. Pod Himmlerom i Heydrichom, Reich je postaopolicijska država. Kao dodatak tomu, Himmler je razmišljao o ideji stvaranja "germanske religije" te je, shodno s time, od svih članova SS-a zahtijevao napuštanje crkve. Heydrich je to učinio na proljeće1936. godine, dok je njegova supruga Lina to napravila godinu ranije. Heydrich nije samo osjećao kako više ne može biti član, već se pobojao kako bi politička moć (i utjecaj) crkvenih organizacija mogla biti opasna po državu.[11]
Dana17. lipnja1936. dolazi do ujedinjenja svih policijskih snaga u Njemačkoj pod upravom Heinricha Himmlera. Himmler je26. lipnja reorganizirao policiju u dvije skupine:[12]
Ordnungspolizei (ORPO) koja se sastojala od nacionalne uniformirane policije i lokalne policije.
U tom je trenutku Reinhard Heydrich bio šef SiPo-a, Gestapa, KRIP-a iSD-a, dok jeHeinrich Müller bio šef operacijaGestapa. Heydrichov prvi zadatak bilo je sprečavanje bilo kakvih izgreda prije i tijekomOlimpijskih igara uBerlinu1936. godine, zadatak koji je obavio hladno, sistematično i nemilosrdno, što mu je i donijeloDeutsches Olympiaehrenzeichen prve klase.
Tijekom rujna1939., SD i SiPo su ujedinjeni u jednu organizaciju,Reichssicherheitshauptamt (RSHA), čiji je šef postao Heydrich. U to je vrijeme, titulaChef der Sicherheitspolizei und des SD (Šef SiPo-a i SD-a) konferirana upravo Heydrichu.[13] Dana24. kolovoza1940., Heydrich je postao i predsjednikInterpola, nakon čega je središte te organizacije prebačeno u Berlin, dok je24. rujna1941. postaoSS-Obergruppenführer und General der Polizei (SS-Obergruppenführer i general policije). Heydrich je tako u samo dvije godine uspio postati jedna od najmoćnijih osoba u zemlji i osoba koja je sve sigurnosne snage Reicha držala pod svojom kontrolom (izuzev SS-a kojim je upravljao Himmler).
Godine1936.,SD dobiva informaciju da visokorangirani sovjetski časnik planira svrgnutiJosifa Staljina s vlasti. Osjetivši priliku za zadavanje udarca kakosovjetskoj vojsci tako iadmiralu Canarisu, Heydrich je odlučio da se ruski časnici trebaju "razotkriti".[14] Prvo je razgovarao s Himmlerom da bi na koncu obojica ideju iznijeli Hitleru. No, ono što Heydrich nije znao jest da je tu informaciju lansirao sam Staljin kako bi svoje čistke vojnog vrha učinio koliko-toliko legitimnim. Staljin je naredio generaluNikolaju Skoblinu, najboljem agentuNKVD-a, da Heydrichu preda lažne dokumente koji svjedoče o zavjeri maršalaMihaila Tuhačevskog i drugih sovjetskih generala s ciljem svrgavanja Staljina. Heydrich je ubrzo dobio Hitlerovo dupuštenje da instantno djeluje i regira shodno s informacijama koje je dobio. SD je, tada, izradio niz falsificiranih dokumenata koji izravno upliću maršala Tuhačevskog i njegove saveznike u navedenu zavjeru. Ti su dokumenti kasnije predani NKVD-u.[14] Ubrzo je, po Staljinovoj direktivi, uslijedilaVelika čistka uCrvenoj armiji. Dok je Heydrich zadovoljno mislio kako je lažno uvjerio Staljina da ubije 35.000 svojih časnika, njegova je stvarna zasluga ostala na razini spekulacije i pretpostavki.[15] Zanimljivo je kako sovjetski tužitelji uopće nisu koristili Heydrichove lažne dokumente prilikom suđenja, već su se oslanjali na lažna svjedočenja dobivena iznudom i fizičkim prebijanjem svjedoka.[16] No, čistka je ipak uvelike oslabila bojne sposobnosti Crvene armije na neko vrijeme.
Do kraja1940., Hitlerove su vojske pokorile većinuZapadne Europe. No, na Hitlerovo očajanje, antinacistički pokreti otpora dobro su stajali, posebice uNorveškoj,Francuskoj,Nizozemskoj iBelgiji. Godine1941., SD je dobio naredbu provođenja dekretaNacht und Nebel, čiji je cilj bilo gušenje svakog pokreta otpora. Prema tom dekretu, sumnjivci su morali biti uhićeni što je diskternije moguće, "pod okriljem noći i magle". Ljudi su iznenada nestajali bez traga, a o njihovoj lokaciji i sudbini nije znao više nitko. Za svakog uhićenog, SD je morao popuniti upitnik s podatcima o uhićenikovom porijeklu, osobnim podatcima i popisom zločina koje je počinio protiv Reicha. Upitnik se tada stavio u kovertu, zatvorio i pečatirao s natpisom "Nacht und Nebel" te bi u tom obliku bio dostavljen RSHA-u. Ovaj je dekret ostao na snazi i nakon Heydrichove smrti. Iako točan broj nestalih pod okriljem ovog dekreta nikada nije objavljen, pretpostavlja se da je u okupiranim zemljama nestalo oko 7.000 ljudi koji su osimnjučeni da su bili članovi pokreta otpora.
Kao vlastodržac uČeškoj iMoravskoj, Heydrich je primjenjivaometodu "biča i zobi" kako bi povećao proizvodnju. Suzbijeno je crno tržište, povćane su porcije hrane i prihodi, a po prvi puta je uvedeno osiguranje na radu. Oni koji su bili povezani s pokretom otpora ili crnim tržištem bili bi mučeni ili ubijani. Pod Heydrichom, uvjeti i prilike u Pragu i Češkoj bili su relativno mirni, a industrijska proizvodnja u usponu. Upravo zbog uspjeha u Pragu, Hitler je želio Heydricha postaviti za guverneraPariza.
No ipak, Heydrich je po dolasku na pozicijude facto postao vojni diktator Češke i Moravske, a kabinet kolaboratorskog predsjednikaEmila Háche ostao je gotovo bez ikakvih ovlasti. Kao znak samopouzdanja, vjere u okupatorske snage i efikasnost svoje vlade, Heydrich se često vozio gradskim ulicama u nearmiranim, otvorenim automobilima, što je bila pogreška koja će ga stajati života.
Jozef Gabčík iJan Kubiš, češki agenti koje su britanske tajne službe istrenirale za izvršenje atentata na Heydricha. Ne želeći dospjeti u ruke Nijemaca, počinili su samoubojstvo18. lipnja1942., kada su njemačke trupe okružile crkvu u kojoj su se nalazili.
Čehoslovačka vlada u egzilu (Prozatímní státní zřízení) smišljala je uLondonu plan kako izvršitiatentat na Heydricha. Dvojica agenata, posebno treniranih od strane britanskih tajnih službi,Jan Kubiš iJozef Gabčík, odabrani su za izvršenje tog atentata. Nakon odrađenih priprema prebačeni su u domovinu28. prosinca1941. godine zrakoplovomRAF-ove 138. eskadrile.
Dana27. svibnja1942. Heydrich je napadnut dok se u otvorenom automobilu vozio praškim predgrađemLibeň premapraškom dvorcu. Na tom putu Heydrich je morao proči križanje prugeDresden -Prag s cestom koja vodi do Mosta Troja. To je križanje bilo idealno mjesto za napad zbog usporavanja vožnje prilikom prelaska križanja i skretanja.
Heydrichov automobil nakon atentata u Pragu.
Dok je automobil smanjenom brzinom prolazio zavoj, Gabčík je naciljao svojimStenovimautomatom, no oružje je zablokiralo i nije ispalilo ni metka. U tom je trenutku Heydrich naredio svom vozaču da stane, umjesto da mu je naredio da prođe zavoj što većom brzinom, kako bi uhvatio napadače. Kubiš je u tom istom trenutku brzopotezno bacio bombu na stražnji dio automobila. Eksplozija je ozlijedila Heydricha, ali i samog Kubiša.
Govori se kako je Heydrich, kada se raščistio dim, krenuo iz uništenog automobila za Kubišem s oružjem u ruci i pokušao uzvratiti vatru. Barem jedan od izvještaja tvrdi kako njegov pištolj nije bio napunjen. Pretrčao je polovicu ulice kada je stao zbog posljedicašoka i poslao svog vozača, Kleina, za Gabčíkom. U međusobnom lovu, Gabčík je uspio propucati Kleina u nogu i pobjeći. Tada se činilo kako Heydrich nije ozbiljno ozlijeđen.
Druga pak verzija sugerira kako je Heydricu u pomoć priskočilaČehinja koja je zaustavila kamion koji je prevozio sredstvo za pranje podova. Heydrich je isprva položen na stražnje sjedalo, no kada se počeo žaliti na bol, položen je u stražnji dio kamiona u ležećem položaju na prsima i tako prevezen u bolnicu Bulovka. Pretrpio je snažne ozljede na lijevoj strani tijela, zadobivši puknućedijafragme,slezene ipluća te slomljenorebro. Liječnici su odmah operirali te se, unatoč blagoj temperaturi, činilo kako oporavak ide bez problema. Himmler je nakon atentata doputovao u Prag, no tijekom jednog susreta održanog2. lipnja, Heydrich se pomirio sa svojom sudbinom, citirajući dio jedne od očevih opera:
»Svijet je samo kugla koju okreće Gospod Bog. Svi mi moramo plesati kako bubnjevi sviraju.[17]«
Spomen ploča Gabčíku i Kubišu postavljena uPragu, na mjestu gdje su se dva agenta iskrcala1941.
Nakon Himmlerovog posjeta, Heydrich je pao ukomu i više se nije probudio. Preminuo je u 4:30 sati ujutro,4. lipnja1942., u 38. godini života.Autopsija je potvrdila kako je umro odsepse. Posebno je zanimljiva Heydrichova posmrtna facijalna ekspresija (njegova "maska smrti"), koja je, prema riječima doktora Bernharda Wehnera, policijskog službenika koji je radio na atentatu, odavala"neugodnu duhovnost i potpuno perverznu ljetpotu, kao kod renesansnog kardinala".[18]
Hitler je bio bijesan zbog ubojstva njegovog "zaštitnika" Češke i Moravske. Naredio je brzu istragu i uhićenje krivaca. Tajne službe su atentatore povezali s mjestimaLidice iLežáky, zbog čega je Hitler naredio masovne deportacije i ubojstva kao osvetu za atentat.
Heydrichov anonimni grob na berlinskom groblju invalida. Točna lokacija doznala se 2019. godine kada su nepoznati počinitelji otvorili grobnicu.[19][20]
Heydrich je pokopan naberlinskom vojnom grobljuInvalidenfriedhof. No, točna lokacija njegove grobnice nije sasvim poznata. Neki pretpostavljaju kako bi njegova grobnica mogla biti između one dvojice njemačkih ratnih heroja,Adolfa Karla van Ovena iGerharda von Scharnhorsta (sekcija C).[21] Hitler je Heydrichu želio izgraditi monumentalnu grobnicu, no zbog lošeg tijeka rata ona nikada nije izgrađena. Godine1945., Heydrichov privremeni drveni marker je nestao. Marker nikada nije vraćen jer su seSaveznici i berlinske vlasti pobojale kako bi Heydrichov grob mogao postati okupljalištenaonacista kao što je slučaj s grobomRudolfa Hessa ubavarskom gradićuWunsiedelu. Kada je Berlin podjeljen, groblje se našlo točno na granicizapadnog iistočnog dijela grada koja je kasnije postala putanja pružanjaBerlinskog zida. Tako se moglo dogoditi da je Heydrichov grob, barem za vrijeme podjele grada, bio na takozvanoj "liniji smrti" između dva Berlina te je tako bio nedostupan javnosti, no vjerojatnost ovoga je malena jer je sekcija C bila na samom početku groblja, na ulazu s Ulice Scharnhorst, dok se linija protezala stražnjim dijelom groblja (sekcije E, F i G). Pismo objavljeno uFrankfurter Allgemeine Zeitungu1992. godine nagovijestilo je kako se Heydrichov grob nalazi u sekciji A, do groba generala von Wittenberga koji se borio protivNapoleonakod Leipziga1813.[22] Jedna novija biografija također otvara mogućnost da je njegov grob u sekciji A,[23] dok jedna od fotografija s njegovog pogreba prikazuje ožalošćene upravo u spomenutoj sekciji A.[24][25]
Bijesan, Hitler je naredio uhićenje i egzekuciju 10.000 nasumično odabranihČeha, no, nakon konzultacija sKarlom Frankom, smanjio je svoju izvornu naredbu.[26] Nakon Himmlerove naredbe, nacistička osveta bila je brutalna. Oko 13.000 Čeha je uhićeno, deportirano, zatvoreno ili ubijeno. Dana10. lipnja, svi muškarci stariji od 16 godina u selimaLidice, 22 km sjeverozapadno od Praga, iLežáky, ubijeni su.
Metcima uništen prozor Katedrale svetih Ćirila i Metoda uPragu gdje je njemačka vojska pucala u potrazi za atentatorima na Heydricha
Heydrichovi su se atentatori sakrili u kriptiKatedrale svetih Ćirila i Metoda, pravoslavne crkve uPragu. Njihovu su lokaciju odala dvojica izdajica unutar češkog pokreta otpora, nakon čega je njemačka vojska ekspresno orkužila katedralu i počela pucati na nju. Ne želeći se predati, atentatori su počinili samoubojstvo. Među mučenima nakon pucnjave bio je i biskupGorazd, voditelj crkve, kojeg danas slave kao mučenika u sklopuPravoslavne crkve.
UJephson Gardensu,Royal Leamington Spa, gdje su Česi bili stacionirani tijekom rata i gdje im se odvijala obuka, nalazi se poseban spomenik atentatorima i žrtvama pokolja u Lidicama. Memorijalna fontana je u oblikupadobrana, a voda izlazi iz središta. Oko fontane je posađena posebna vrsta bijeleruže iz Lidica, posađena tu u čast poginulih. Danas se smatra kako je ovaj spomenik jedino mjesto izvan prostoraČehoslovačke gdje se uzgajaju te ruže. Fontanu je dizajniralo i danas ju održava vijeće okruga Warwick.
Heydrichu u čast organizirana su dva raskošna sprovoda uPragu iBerlinu. Sam Hitler prisustvovao je na oba te je položio Heydrichove počasti i medalje na jastučić u njegovom grobu. Iako je Heydrichov sprovod uglavnom organiziran kao prorajhovska propaganda, Hitler je osobno krivio Heydricha za njegovu vlastitu smrt zbog nepažnje:
»Kako je to bila prilika koja stvara ne samo lopova već i atentatora, takve herojske geste kao vožnja otvorenim, nearmiranim automobilom ili šetnja ulicama bez zaštite zapravo su samo prokleta glupost koja nimalo ne služi na čast Domovini. Da se čovjek nezamjenjiv kao Heydrich tako izloži nepotrebnoj opasnosti, mogu samo osuditi kao veliku glupost i idiotizam.[28]«
Unatoč smrti, Heydrichovo djelo se nastavilo. Izgrađena su tri nova logora smrti u Češkoj, i toTreblinka,Sobibór iBelzec. Cijela je operacija nazvanaOperacija Reinhard, u Heydrichovu čast.[29]
Kao šef svih policijskih snaga, Himmler je bio podređenWilhelmu Fricku, kao ministru unutarnjih poslova, no u praksi je odgovarao jedino Hitleru. Himmlerove su policijske snage bile neovisne i nisu bile podložne regularnim vladinim zakonima. Iako je uloga policije trebala biti zaštita građana Reicha, ona je u praksi obavljala funkciju zaštite Reicha od njegovih vlastitih građana. Heydrichova nemilosrdna efikasnost na tom polju donijela mu je nadimke "Plava zvijer", "Praški koljač" i "Himmlerov zli genije".
Heydrich i Himmler su imali vrlo čudan, ali iznimno praktičan radni odnos. Iako je Himmler bio šef, Heydrich je bio prava snaga iza SD-a i Gestapa. Iako se osobno nisu podnosili,[30] njih su dvojica formirali čvrsto partnerstvo i postali sveprisutna sila unutar stranke. Njihova glad za moći (koja je ipak bila znatno izraženija kod Heydricha)[31] izdigla ih je iz periferijeSS-a iSD-a. Zanimljivo je kako je Heydrichova inteligencija imala važnu ulogu u njegovom manipuliranju Himmlera, što je rezultiralo poznatim akronimom H.H.H.H., koji je značioHimmlers Hirn heißt Heydrich (nje.Himmlerov mozak zove se Heydrich).[31] Heydrich je također bio spreman iskoristiti Himmlera i odbaciti ga čim bi se domogao čelne pozicije uSS-u, koju Himmler nije u potpunosti koristio, no ono što je spriječilo njegov pokvareni uspon bio je atentat uPragu1942. godine koji je Heydricha koštao života.[31] Jedino je tako Himmler ostao kao neosporivi i jedini vođaSS-a tijekom rata.[31]
Iako nitko nikada nije sumnjao u Heydrichove sposobnosti (ni podređeni ni nadređeni), njegova agresivnost i borbenost nisu mu donijeli previše simpatija unutar stranke, zbog čega je Himmler, kao njegov direktni nadređeni, morao popravljati nered kojeg bi znao napraviti. Zbog toga je osramoćeni Himmler često gubio strpljenje s Heydrichom te bi ga pogrdno nazivao "Džingis-kan", uz maltretiranja koja bi dobivao kao kaznu.
Tijekomafere Blomberg-Fritsch, Heydrich je bio spreman na moguću ostavku koju bi dobio od Himmlera. Iako mu nije dao ostavku, Himmler je bio vidno bijesan. U jednom govoru je naglasio kako je bio zaveden nesposobnim podređenima što je Heydrichu, iako nije osobno imenovan, dalo do znanja da misli na njega.
Po uspostaviTrećeg Reicha, Heydrich je pomogao Hitleru i Himmleru u prikupljanju podataka o političkim oponentima, držeći urednu i ažuriranu bazu podataka o osobama i organizacijama koji su bili protivnici Reicha. Pretpostavlja se da je on autor krivotvorenih dokumenata o komunikacijiSovjetskog Saveza i njemačkog vojnog vrha, što mu je donijelo veliki prestiž unutar stranke. Također je bio jedan od ključnih odgovornih za podmetanjelažnog poljskog "napada" na njemačku radio stanicu Gleiwitz, što je Hitleru dalo legitimno opravdanje zainvaziju ipočetak rata. Ova fabrikacija, doduše, nije uspjela i o njoj se saznalo tek nakon rata kada suSaveznici istražili njemačke ratne dokumente.
Telegram iz1938. kojeg je potpisao Heydrich, a koji izdaje naredbe vezane uzKristalnu noćPismo iz srpnja1941. godine koje jeHermann Göring uputio Heydrichu po pitanju "konačnog rješenja" vezanog uz emigraciju ili evakuaciju
Iako glavni teret krivnje zaHolokaust neupitno pada naHitlera iHimmlera, Heydrich je tijekom prvih godina rata bio također jedan od ključnih arhitekata Holokausta te je tako naredbe primao samo od Hitlera i Himmlera i to vezano uz sva pitanja koja su se odnosila na zarobljivanje, deportaciju ili ubijanjeŽidova.
TijekomKristalne noći1938., poslao je telegram brojnim časnicimaSD-a iGestapa, time pomažući u koordinaciji programa saSS-om,SD-om,Gestapom,Ordnungspolizeiom,NSDAP-om pa čak i vatrogasnim jedinicama. Telegram odobrava paljenje i uništavanje židovskih trgovina isinagoga i naređuje zaplijenu svih "arhivskih materijala" iz židovskih zajednica i sinagoga. Telegram je naredio i da se:
»(...) što više Židova -- pogotovo bogatih Židova -- uhiti u svim distriktima i zatvori u pripadajuće kaznionice... Odmah nakon uhićenja, trebaju se kontaktirati prikladnikoncentracijski logori kako bi se Židovi što prije smjestili u njih.[32]«
Nakon Kristalne noći,Göring mu je osobno dodijelio titulu šefaCentralnog ureda za emigraciju Židova (nje.Zentralstelle für jüdische Auswanderung). Na ovoj je poziciji neumorno radio kako na koordinaciji i provedbiKonačnog rješenja tako i na uspostavi dominacijeSS-a.
Bio je direktno upleten u nekoliko masovnih deportacija. Dana10. listopada1941. bio je viši časnik na jednom sastanku uPragu na kojem se raspravljalo o deportaciji 50.000 Židova izProtektorata Češke i Moravske (uglavnom iz dijelova današnjeČeške) ugeta uMinsku iRigi. Također se raspravljalo o 5.000 Židova koji bi "tijekom sljedećih tjedana" trebali biti premješteni izPraga i predani Nebeu i Raschu, zapovjednicimaEinsatzgruppen. Raspravljalo se i o osnivanju geta unutar Protektorata, što je rezultiralo osnivanjemTheresienstadta,[33] logora u kojem je ubijeno 33.000 ljudi, a još desetci tisuća ljudi su prošli kroz njega na putu do svoje smrti na Istoku.[34]
Njegov najozloglašeniji potez vezan uz ovu tematiku ipak je bilo predsjedanjeKonferencijom u Wannseeu20. siječnja1942. gdje je visokopozicioniranim dužnosnicima njemačke vlade predstavio plan za deportaciju 11 milijuna Židova iz svake europske zemlje na Istok gdje bi bili ubijeni prisilnim radom ili izravno u logorima.[36]
Einsatzgruppen su bile paravojne grupacije osnovane pod direkcijom Reinharda Heydricha i kojima je, prije i tijekomDrugog svjetskog rata, upravljaoSS. Njihov primarni zadatak (tijekom rata) bio je, prema riječima generalaEricha von dem Bacha naNürnberškom procesu, "istrebljenje Židova, Cigana i sovjetskih komesara". Bili su ključni dio "Konačnog rješenja Židovskog pitanja" (Die Endlösung der Judenfrage) u okupiranim teritorijima, time automatski postavši jedan od ključnih elemenataHolokausta.
Tijekom rata, ove su grupe uglavnom sačinjavali članoviOrdnungspolizeia (Orpo),Waffen SS-a i brojni lokalni volonteri, npr. militantne skupine, a predvodili su ih razni časniciGestapa,Kripa iSD-a. Grupe su uglavnom pratileWehrmacht tijekom njezinog prodora na Istoken route premaSovjetskom Savezu. U okupiranim teritorijima su znali iskoristiti mještane ako im je bilo potrebno dodatnog osiguranja ili ljudstva. Bile su rasprostranjeni po cijelom teritoriju Reicha, a bile su pod direktnom upravomRSHA-a, odnosno Heydricha (do njegove smrti), te njegovog kasnijeg nasljednika,Ernsta Kaltenbrunnera.
U prosincu1930., Heydrich je upoznaoLinu von Osten (14. lipnja1911. –14. kolovoza1985.). Lina je bila kći Jürgena von Ostena, pripadnika nižeg plemstva. Vjenčanje se održalo26. prosinca1931. uGroßenbrodeu, a par je imao četvero djece. Prvi sin, Klaus, rođen je1933., dok je drugi sin, Heider, rođen1934. Kći Silke rođena je1939., dok je njihovo posljednje dijete, kći Marte, rođena1942., nedugo nakon očeve smrti. Godinu dana nakon atentata na oca,1943. godine, Klaus Heydrich poguinuo je u prometnoj nesreći. Godine1944., Lina je Heidera, tada devetogodišnjaka, ispisala izHitlerjugenda, strahujući kako bi mogao doživjeti istu sudbinu kao i njegov otac i ne želeći da bude jedan od unovačene djece, što je bila sve češća pojava u njemačkoj vojsci. Heydrichov mlađi brat, Heinz Siegfried (rođen uHalleu,29. rujna1905.) isprva je bio odani pobornik nacizma i stranke, ali se kasnije sve više udaljavao od njezinih načela, te je kasnije čak i pomagao brojnimŽidovima tako što im je osiguravao lažne isprave. Kada se prepao da bi ga Gestapo mogao otkriti, počinio jesamoubojstvo.
Heydrichova karijera uSS-u, koju mnogi povjesničari nazivaju "ubilačkom karijerom", bila je kombinacija brzih unaprijeđenja, rezervnih službi u regularnim vojnim snagama i borbe u prvim redovima. Tijekom svojih 11 godina u SS-u, Heydrich se doslovno uspinjao po činovima, dobivši svaki čin od bojnika do generala. Bio je ibojnik uLuftwaffeu, odletjevši skoro 100 borbenih zadataka do trenutka kada su ga Sovjeti srušili pomoću protuavionskih topova. Nakon toga je dobio osobnu naredbuAdolfa Hitlera da se vrati uBerlin i nastavi s radom u SS-u. Heydrich je imao i značajan mornarički čin, ali tijekomDrugog svjetskog rata nije imao apsolutno nikakvog kontakta sKriegsmarineom, tako da je taj čin vjerojatno dobiven na temelju prijašnjih zasluga.
Voditi RSHA, što je uključivalo kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim službama u Njemačkoj i okupiranim teritorijima, nadgledanjeEinsatzgruppen, nastavak antižidovskih mjera u Njemačkoj
Provesti uništenje židovskog naroda, pokoriti Čehe njemačkoj vlasti, voditi RSHA, što je uključivalo kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim službama u Njemačkoj i okupiranim teritorijima.
Službeni (gore) i neslužbeni (dolje) potpis Reinharda Heydricha
Heydrich i događaji na Konferenciji u Wannseeu su tema romanaRoberta HarrisaDomovina. Knjiga prikazujealternativnu povijest u kojoj je Heydrich promaknut u činReichsführera SS-a nakon smrti Heinhricha Himmlera u zrakoplovnoj nesreći 1962. Filmska verzija romana iz 1994. prikazuje Heydricha na tri sekunde u društvu drugih nacističkih dužnosnika.
RomanHarryja TurtledoveaThe Man with the Iron Heart prikazuje svijet u kojem je Heydrich preživio pokušaj ubojstva 1942. i nakon završetka drugog svjetskog rata organizirao nacistički pokret otpora savezničkoj okupaciji Njemačke te poginuo 1947.
Thrash metal sastavSlayer ima pjesmu o Heydrichovom ubojstvu na albumuDivine Intervention. Naziv pjesme, "SS-3", dolazi od broja na tablici auta kojim se Heydrich vozio kada je ubijen a tekst pjesme spominje legendu o kletvi krunesvetog Vaclava.
↑Das Spiel ist Aus — Arthur Nebe.DER SPIEGEL 6/1950 vom 09.02.1950, str. 21 (njemački). Der Spiegel (njemački časopis). Pristupljeno 2009Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate= (pomoć)
↑Reinhard Heydrich. Jewishvirtuallibrary.org. Pristupljeno 2010Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate= (pomoć)
↑abcdGuido Knopp:Hitlerovi pomoćnici; PROFIL, Zagreb 2007.; str. 185
↑Glass. US Holocaust Memorial Museum. Inačicaizvorne stranice arhivirana 24. listopada 2011. Pristupljeno 2009Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate= (pomoć)
Michael Burian: Assassination : Operation Anthropoid 1941-1942 (Avis, Prag 2002.)
Jan Wiener:The Assassination of Heydrich (Grossman Publishers, N.Y. 1969.)
Robin Lumsden:A Collector's Guide To: The Allgemeine - SS (Ian Allan Publishing, Inc. 2001.)ISBN0-7110-2905-9.
Callum MacDonald:The Killing of Reinhard Heydrich: The SS "Butcher of Prague" (Da Capo Press, N.Y. 1989.),ISBN0-306-80860-9
Carsten Schreiber: Elite im Verborgenen. Ideologie und regionale Herrschaftspraxis des Sicherheitsdienstes der SS und seines Netzwerks am Beispiel Sachsens (= Studien zur Zeitgeschichte; Bd. 77), München: Oldenbourg 2008, IX + 501 S.,ISBN978-3-486-58543-8, EUR 69,80
Heinz Höhne:Der Orden unter dem Totenkopf (Verlag der Spiegel, Hamburg, 1966.)
Joachim Fest:The Face of the Third Reich: Portraits of the Nazi Leadership (Da Capo Press)
Mario R. Dederichs:Heydrich: The Face of Evil (Greenhill Books, London 2006-)
Alan Bullock:Hitler: A Study In Tyranny (HarperCollins, New York 1962.)
Walter Schellenberg:The Labyrinth, s uvodom Alana Bullocka (Da Capo Press, originalno autorsko pravo, 1956. - Harper & Brothers)
Lina Heydrich:Leben mit einem Kriegsverbrecher ("Život s ratnim zločincem") (Ludwig Verlag, Pfaffenhofen 1976.)ISBN3-7787-1025-7
G.S. Graber:The Life and Times of Reinhard Heydrich (Robert Hale, London 1980.)
Stefan Semerdjiev:Reinhard Heydrich — Der deutsche Polizeichef als Jagdflieger,Deutsche Militärzeitschrift, Br. 41 ruj/lis.2004., str. 36–38.
Reinhard Heydrich's MEMORIAL BOOK - Ahnenerbe Stiftung Verlag 1942
