Real Madrid (šp.:Real Madrid Club de Fútbol),španjolsko je športsko društvo, uzBarcelonu najznačajnije u državi, te jedno od najvećih i najpoznatijih u svijetu. Sjedište mu je smješteno u glavnom gradu Španjolske,Madridu. Službeno je osnovan1902. pod imenomMadrid CF.[1] Godine1920. od španjolskog kraljaAlfonsa XIII. dobiva nazivReal što nahrvatskom značikraljevski.[2] Nogometni klub, Real Madrid CF, premaFIFA-i je proglašen najboljim klubom 20. stoljeća.[3] To društvo pamti velike rezultate još jednog Real Madrida, onog košarkaškog, punog imenaReal Madrid Baloncesto. Adresa Reala jeAvenida de Concha Espina 1, 28036 Madrid.
Ovaj klub u svijetu ima mnogo navijača te više od 1800penasa (povezane podružnice navijača) diljem svijeta. Najvatreniji navijači ovog kluba nose nazivUltras sur i smješteni su na južnoj tribini stadiona gdje na svakoj utakmici gromoglasno navijaju.[5]
Real Madrid je najbogatiji klub po prihodima (513 mil. € u2013. godini)[6] te najbogatiji i najvrijedniji športski kolektiv na svijetu (2,4 mlrd. €).[7]
U sklopu Real Madrida postoji još rezervna momčadReal Madrid Castilla, za koju uglavnom igraju mladi igrači iz Realove omladinske škole te treća momčad,Real Madrid C.
Tijekom povijesti madridski je klub imao mnogo nadimaka. Naširoko je poznat kao "Kraljevski klub". No, Real su prije zvali drukčije. Na početku su biliLos Merengues, po kolaču mereinque, pa zatim iLos Blancos. Oboje su se odnosili na tradicionalne, u potpunosti, bijele dresove kluba, koji su i danas lako prepoznatljivi. 70-ih godina 20. stoljeća dozvoljeno je klubovima kupovanje inozemnih igrača. Real je u tom razdoblju najviše kupovao igrače sa sjevera Europe, pa su ih počeli zvatiLos Vikingos.[8] Nakon što je predsjednikom postaoFlorentino Pérez, u kraljevski su se klub počele dovoditi svjetske nogometne zvijezde, koje su ipak, samo na početku imale sjajne rezultate. U tom je razdoblju klub bio naširoko po svijetu poznat kaoGalacticos (Svemirci).
Real ima i svoju nogometnu akademiju koja je u svijetu malo poznata, a iznjedrila je neke od najslavnijih igrača Kraljevskog kluba. Ta akademija naziva seLa Fabrica. Čak 95 % nogometaša u Realovim potkategorijama (od Castille do Benjamin'sa) dolazi iz La Fabrice.
Povijest
Madrid CF
Ekipa Reala iz sezona1905. i1906. Na slici: Berraondo, Alcalde, Joaquín Yarza, Paragés, Prast, Alonso, Revuelto, Armando Giralt, Manolo Yarza, Normand i «Patache» Giralt.Julián Palacios, prvi predsjednik kluba
Nogomet je u Madrid došao1895., zahvaljujući studentima i profesorima sInstitución Libre de Enseñanza. Oni su osnovali, zajedno s nekoliko diplomiranih studenata sCambridgea iOxforda, klubFootball Sky.[9] Igrači su igrali svaku nedjelju ujutro uMoncloi. Pet godina kasnije klub se podijelio naNew-Foot-Ball de Madrid iEspanol de Madrid.1902. opet su se raspali, a6. ožujka1902. osnovan jeMadrid FC. Iste te 1902. uprava madridskog kluba predložila je osnivanje nogometnog natjecanja u čast kraljaAlfonsa XIII. Natjecanje, koje i danas postoji, naziva seCopa del Rey, tj.Kup kralja. Dvije godine kasnije tj.1904. godine klub se ujedino s drugim madridskim klubovima,Moderno Amicale iMoncloa. Prvi predsjednik bio jeJulián Palacios, a kad su se klubovi spojili predsjednikom je postao, zanimljivo,KatalonacJuan Padrós.[10] Prvi tajnik kluba bio je Manuel Mandia, a prvi rizničar bio je José de Gorostizaga. Na osvajanje naslova čekalo se samo tri godine jer je Real1905. osvojio naslov Kupa kralja te je to jedino natjecanje tada u državi osvojio još tri godine za redom. Prvi naslov osvojili su na svom stadionuChamartínu. Sedam godina kasnije Real se seli s manjih terena naCampo de O'Donnell.[11]
Velika godina u povijesti kluba je1920. kada je kralj preimenovao Madrid FC dodavši mu kraljevsku naziv, te klub djeluje kao Real Madrid.[12] Čak 26 godina nakon osnivanja kupa,Španjolska je dobila i ligu. Pri osnutku bila je toPrimera, a danas je nazivPrimera liga BBVA, što bi u prijevodu značilo prva ili osnovna liga. Real je bio jedan od osnivača te lige. Od tad kraljevski klub nikad nije ispao uSegundu, tamošnju 2. ligu.No, naziv Real ubrzo se maknuo s imena i opet je klub postao samo Madrid FC. Kao Madrid, postali su prvi put prvaci, godine1932., a već iduće godine obranili su naslov čime su postali prvi klub koji je to uspio.[13] Naziv Real ubrzo se nakon toga vratio i od tad je stalno dio imena ovog kluba. Najveća kriza klub je zadesila1937. godine kada je klub gotovo prestao postojati radi neigranja zbogŠpanjolskog građanskog rata
Santiago Bernabéu i europskl uspjesi (1945. – 1978.)
Prije nego što li je postaopredsjednikom,Santiago Bernabéu Yeste je igrao u momčadi te bio njezinim kapetanom. Predsjednikom postaje postaje1943., a službeno dvije godine kasnije.[14] Do tada je on već obavljao dužnosti prvog timskog direktora i menadžera. Pod njegovim predsjedništvom Real je obnovljen te je doživio uzlet, popravljaju se trening kampovi i dotadašnji stadion, koji su bili srušeni za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Bio je inicijator i osnivač, na zamolbu novinara francuskog športskog lista, (zajedno s još Bedrignanom i Gusztavom Sebesom) egzibicijskog turnira europskih klubova koji je prerastao u današnjuLigu prvaka.[15] Bernabeuova je zasluga što se Real učvrstio kao najjači klub u Španjolskoj i Europi. Klub je osvajao Ligu prvaka od1956. do1960. Za vrijeme 70-tih klub je pet puta osvajao domaće prvenstvo i tri puta nacionalni kup. Bernabéu je umro2. lipnja1978. za vrijeme svjetskog prvenstva u Argentini.[16] Već sljedeće godine održalo je se prvo natjecanje njemu u čast pod nazivomKup Santiago Bernabéua koje se igra i dan danas.[17] On je u Realu proveo 70 godina na svim dužnostima osim trenera. Za vrijeme njegovog predsjedanja Real je osvojio 29 trofeja što je rekord za nekog predsjednika. Redom su osvajali 16 naslova prvaka Španjolske, 6 naslova Kupa kralja, 6 naslova pobjednika Kupa prvaka te jedan Interkontinentalni kup.[18]
Do 50-ih se godina čekalo da Real osvoji nešto veliko. Primera je nakon1933. bila nedostižna, kup se osvajao po 2 puta s razmakom od 10 godina. No, čekanje navijača se isplatilo s ulaskom u sredinu stoljeća. Real Madrid je postao mitski klub i ponos cijeleKastilje, na prkos mrskim imKataloncima. Bila je to era vladavine nogometnih legendiAlfreda Di Stefana,Ferenca Puskasa,Raymonda Kope,Francisca Genta iHectora Riala. Tih godina je, od straneUEFE osnovanKup prvaka, s idejom da bude natjecanje najjačih klubova u Europi.[19] Ovakav Real pokazao je da ne pripada ovom svijetu osvojivši prvih pet finala za redom što nikad nikome kasnije nije uspjelo.[20] Zapaženo finale bilo je ono1960. godine kad su osvojili peti naslov prvaka. U finalu je odigrana jedna od najboljih utakmica svih vremena. Real je sa 7:3 pobijedionjemačkiEintracht izFrankfurta. Hat-trick postigao je Di Stefano, dok je Puskas postigao četiri pogotka. Real je poslije ove utakmice dobio pehar na stalno čuvanje kao prvi klub kojemu je to uspjelo te čast da na dresovima nosi UEFA-inu značku višestrukog pobjednika.[21]Rezultati nisu izostali ni u Primeri. Nakon dugog 19-godišnjeg čekanja osvojili su1954. prvi naslov prvaka Španjolske pod imenom Real Madrid. Taj naslov prvaka bio je samo početak. Real je dominirao nogometom u Španjolskoj, a u razdoblju od1954. do1969. osvojio je nevjerojatnih 12 naslova prvaka. Samo 1956., 1959. i 1966. nisu bili prvi. Jedina, kakva takva, prijetnja Realu bio je gradski suparnikAtlético. Kup kralja, iznenađujuće, 50-ih godina nisu osvajali. Tek 4 puta od1937. do1970.
Trofejno slabije bile su 70-e godine. Naslovi prvaka Španjolske postali su rutina i Real je od1970. do1981. osvojio 6 naslova prvaka. Kup kralja osvojili su 3 puta. Ali, nakon zvjezdanog uzleta u Europi, u razdoblju od1960. do1998. samo je1966. bila sretna, dok su1962. i1964. izgubili u finalima. Tada je u finalu Kupa prvaka pao beogradskiPartizan s 2:1, a Real je postao prva momčad koja je Kup prvaka osvojila s igračima iste nacionalnosti.[22]
Era Luisa de Carlosa (1978. – 1985.)
Nakon Santiaga na mjesto predsjednika u rujnu1978. dolaziLuis de Carlos. Dotada je Luis bio blagajnik kluba, ali daje ostavku i odlučuje se kandidirati. U izborima za mjesto predsjednika nadmoćno pobjeđuje protukandidate, Camposa Gila i José Daguerrea.
Dvije godine kasnije,1980. ufinalu Kupa kralja, igrali su Real Madrid i njegova B momčad, Castilla. To se dosada, a ni kasnije, nije nikada dogodilo. Realova druga momčad na putu do finala izbacila je čak četiri prvoligaške momčadi (Athletico Bilbaa, Sporting Gijona i Real Sociedada). No, ipak, "stariji brat" za njih je bio prejak i pobijedio ih je sa 6:1, no nogometaši obje momčadi su skupa podigli trofej, a prepuni stadion je klicao u oduševljenju.France Football je Real proglasio najboljim timom 1980. godine zbog dvostruke krune u Španjolskoj i dolaska do polufinala u Ligi prvaka.
Sezona 1980./81. i nije bila baš tako dobra. U zadnjem kolu u zadnjim trenucima utakmice su primili pogodak i tako ispustili titulu prvaka Španjolske, a novi prvak bio je Real Sociedad. Jedva mjesec dana kasnije, izgubili su od Liverpoola ufinalu Kupa prvaka s 1:0 također u zadnjem dijelu susreta.
Godine 1982. u Španjolskoj se igralo Svjetsko prvenstvo, a u finalu na Bernabeu su se susreli Italija i Njemačka. Italija je u uzbudljivoj utakmici pobijedila Njemačku s 3:1, a svaki talijanski gol madridska publika dočekala je s ovacijama. FIFA je pohvalila Španjolsku i madridski Real zbog stadiona i finalne utakmice.
S predsjedničkim izborima na vidiku, Luis de Carlos dovodi na mjesto trenera Reala Alfreda di Stefana, a na mjesto trenera Castille Amancia Amara, dvije madridske legende. Ovo je Di Stefanu bio prvi dolazak u Madrid nakon čak 18 godina. U izborima održanima 1982. Luis je ponovno osvojio mjesto predsjednika, a Real je te godine u svih pet godina završio na drugom mjestu.Nakon dvije godine Alfredo ponovno odlazi, no opet će proći kroz isto iskustvo 21 godinu kasnije. Dana12. prosinca1984. na europsku scenu stupa mladi Emilio Butragueño. Naime, u prvoj utakmici Kupa UEFA knock-out fazeAnderlecht je uBelgiji slavio s 3:0 i očekivao se njegov lagan prolazak. na uzvratu nade im je pokopao mladi Butragueño s prvim europskim hat-trickom, a pogotke su još postigli iJorge Valdano dva puta teManolo Sanchís. Anderlecht je ispraćen sa šest pogodaka u mreži, a Real je kasnije osvojio to natjecanje. Prije toga, na mjesto predsjednika dolazi Ramón Mendoza. Real dva puta osvaja Kup UEFA, prvi put protivmađarskog Videotona ukupnim rezultatom 4:0 (3:0 u Madridu i 0:1 na stadionu Sóstó) te drugi put protivKölna ukupnim rezultatom 5:3 (5:1 u Madridu i 2:0 u Kölnu).
Ramón Mendoza era i Quinta del Buitre (1985. – 1995.)
Sanchís i Vázquez su prvi debitirali za Real. Bilo je to na gostovanju kodMurcije4. prosinca1983. Oba su se iskazala, a Sanchís je čak i dao pobjednički pogodak.[25] Nekoliko mjeseci kasnije, točnije5. veljače1984. debitirao je i Butragueño, koji je još više iznenadio teCádizu zabio dva pogotka. Pardeza je debitirao također 1984., a Michel početkom iduće sezone.
Quinta je već1986. spala na četiri igrača jer se Pardeza priključioZaragozi. Real je u drugoj polovici 1980-ih imao jednu od najboljiheuropskih momčadi koja je dva puta osvajalaKup UEFA i pet puta zaredomšpanjolsko prvenstvo, što kasnije nikome nije uspjelo.[26] Jedino što nisu uspjeli osvojiti bila jeLiga prvaka.
Vázquez1990. odlazi uTorino, ali se vraća nakon dvije sezone. Uskoro opet odlazi iz Reala uDeportivo iz La Coruñe1995. godine. Butragueño napušta Real1995., a Michel1996. Tako se raspala Realova legendarna postava. Sanchís je jedini igrač od Quinte da nije igrao nigdje osim Reala. Njemu za rukom uspjeva da osvoji Ligu prvaka s Realom. Bilo je to1998. i2000. On je2001. godine otišao u mirovinu kao jedini aktivni član Quinte.
Za razliku od mnogo skupljih, a i po imenima jačihGalácticosa, Quinta je bila uspješnija u domaćem prvenstvu jer su Galácticosi samo dva puta osvajali Primeru, no oni su tri puta osvajali najjače natjecanje Starog kontinenta. Od ova se tri može prigovoriti za ono prvo, osvojeno 1998., jer tada u momčadi Reala nije igraoLuís Figo. Real je za vrijeme Quinte dobio svoj današnji stil igranja, visoki tempo, atraktivnost i agresivnost, na čemu su im mnogi prigovarali.
Razdoblje Quinte vrlo se rado uspoređuje s današnjom erom novih Galácticosa predvođenih treneromJoseom Mourinhom. Dok je Quinta (također i prijeYé-yé) prakticirala tim s domaćim igračima, Galacticosi se baziraju na stranim i igračima zvučnog imena. To je dovelo da podrška Realu nije ista kao u osamdesetima ili šezdesetima, ali opetnavijači Reala vole sjediti na stadionu i uživati u partijama svojih "zvijezda".
Ekipa Reala koju je predvodila Quinta nanizala je fenomenalnih 121 utakmicu bez poraza, što kasnije nikome nije uspjelo za rukom.[27]
Real predvođen ovom petorkom bio je jedna od najuspješnijih momčadi Starog kontinenta. Redom su osvajani 2 kupa UEFA-e, 5 La Liga, 1 Kup kralja i 3 španjolska Superkupa.
Era Lorenza Sanza i sedmi europski naslov (1995. – 2000.)
Nakon što je proveo deset i pol godina na mjestu predsjednika Reala Ramón Mendoza20. studenoga1995. predaje neopozivu ostavku Upravi kluba. To otvara lakši putSanzu da postane predsjednikom Reala, što mu i usojeva poći ta rukom. Njegov prvi veliki pozet bilo je dovođenjetalijanskog stručnjakaFabia Capella na klupu Reala20. svibnja1996. On ondje smjenjuje privremenog treneraIglesiasa. Međutim, trofejni Capello osvaja naslov prvaka Španjolske, ali podnosi ostavku nakon samo godinu dana uz izliku "kako se nije navikao". Poslije Capella na klupu sjedanjemački stručnjakJupp Heynckes koji ih je trebao odvesti do naslova prvaka Europe.Do kraja 90-ih nisu osvojili naslov pobjednika tog natjecanja. Osamdesetih godina je kraljevski klub bio daleko od naslova prvaka Europe, jedina utjeha su im dvaKupa UEFA zaredom. Kup kralja osvojen je dva puta od1981. do1990., a liga-kup tek jednom, i to je dosad jedini put da je to natjecanje pripalo Realu. Španjolsko prvenstvo nisu osvajali od1980. do1986., a tada je uslijedio niz od 5 uzastopnih naslova prvaka. U klub dolazeRoberto Carlos,Predrag Mijatović,Davor Šuker iClarence Seedorf kao pojačanja već jakom kadru kao što suRául,Fernando Hierro,Iván Zamorano iFernando Redondo.[28] Kao rezultat silnih pojačanja prekida se 32-ogodišnji post osvajanja Lige prvaka. Ufinalu je Real pobijedio favoriziranitorinskiJuventusa rezultatom 1:0, a jedini pogodak postigao je Mijatović u 87. minuti susreta.[29] Ubrzo i Jupp Heynckes daje ostavku, a na mjestu trenera smjenjuje ga jedna od Relovih legendi,José Antonio Camacho. No i Camacho daje otkaz prije početka sezone.
Nakon što je Camacho iznenađujuće dao otkaz, Sanz na mjesto trenera dovodiGuusa Hiddinka. On vodi Real u finalu Interkontinentalnog kupa protivVasco da Game. Rezultat je bio 1:1, a onda na scenu stupa Raúl.U 83. minuti Raul prima loptu na nekih 30 metara od gola da Game, ulazi u šesnaesterac, na travu šalje dvojicu igrača i golmana te daje jedan od ljepših golova svoje karijere. No, Hiddink prije kraja sezone također dobiva otkaz, a zamjenjuje gaVelšaninJohn Toshack koji nakon 9 mjeseci također dobiva otkaz. Tako je Real promijenio sedam trenera u tri godine.
Od Toshacka Real preuzimaVicente del Bosque. Del Bosque je Real preuzeo u sredini sezone te ga dovodi dofinala LP 2000. gdje se Real susreće sValencijom. Real pobjeđuje 3:0 pogodcima Raúla,Morientesa iMcManamana. Tako Real osvaja trofej LP na kraju 20. stoljeća i početku 21. stoljeća
U srpnju2000. godine započelo je novo doba Real Madrida. Za predsjednika je izabranFlorentino Pérez[30] koji je obećao da će izbrisati dug kluba, modernizirati upravljanje te da će od Reala napraviti klub punZidanea iPavona, u prijevodu, klub u kojem će igrati veliki strani igrači i sjajni mladi igrači iz omladinske škole.Jedno od glavnih obećanja bilo je i to da će iz najljućeg protivnika Barcelone dovesti sjajnog krilnog napadačaLuísa Figa.[31] Perez postaje predsjednikom16. srpnja, a samo osam dana nakon toga u klub pristiže obećavani Figo.
Nekoliko dana poslije toga, jedan od zaštitnih "znakova" kluba, Fernando Redondo, koji je otvoreno podržavao Perezova suparnika o dotadašnjeg predsjednika Sanza, neobjašnjivo je prodan uMilan. Tijekom ljeta u klub pristižuClaude Makélélé, Albert Celades, Flavio Conceição, César Sánchez, Pedro Munitis iSantiago Solari. Osim Makéléléa i Conceiçãa sa svima ostalima je dogovoren transfer prije Perezovog izabiranja za predsjednika. U klub uskoro pristiže i Zinedine Zidane pa se u novu sezonu 2001. kreće s mnogo nade u osvajanje većine od mogućih 5 trofeja. Zanimljivost je kako je Perez na dodjeliZlatne lopte Zidaneu na salveti napisao "Želiš li igrati za Real?" na što se ovaj osmjehnuo i tim osmjehom potvrdio odgovor. Nedugo poslije toga, Zidane pristiže u Madrid. No, Real pada već na prvoj prepreci kada ga u europskom SuperkupuGalatasaray pobjeđiva 2:1. Uskoro se ozljedio i Morientes, pa je del Bosque bio primoran u napad s Raulom staviti veznjakaGutija. Real poslije toga gubi u prvenstvu od Barcelone 2:0, u Kupu Kralja ispada od Toleda, a Interkontinentalni kup mu oduzimaBoca Juniors. Nakon ovakvih šokova Real ipak početkom drugog dijela sezone dolazi na prvo mjesto u La Ligi kojeg neće ispuštati sve do kraja natjecanja. Real uspješno prolazi i grupu LP. U knock-out fazi natjecanje dolazi im Galatasaray pa se u Realovim nogometašima javlja želja za "osvetom". U dvije utakmice Real je pobijedio ukupnim rezultatom 5:3 i prošao dalje. Real se u polufinalu sastaje sminhenskimBayernom gdje gubi nakon produžetaka ukupnim rezultatom 3:1. Bayern poslije postaje prvakom.
Perez prodaje Realov trening-kompleksDeportivu za 480 milijuna eura kako bi si priskrbio još više novca za transfere. Uskoro dolazeRonaldo iDavid Beckham, a Real dobiva nadimakLos Galácticos tj.Svemirci.Real za svoju 100. obljetnicu osvaja LP u finalu protivLeverkusena 2:1 i onog poznatog Zidaneovog voleja.Oni također osvajaju europski superkup, Interkontinentalni kup tešpanjolski superkup u dva navrata između 2002. tj. 2001. i 2003.
Perezova politikaZidanes y Pavones donijela je mnogo novca u klupsku kasu, posebno od sponzora te turneja poAziji. Nakon ovoga uskoro počinju problemi u klubu.
Početak raspada Galácticosa
U ljeto2003., nakon osvojene La Lige, Perez i Upravno odbor neobjašnjivo odbijaju produžiti ugovor del Bosqueu koji odlazi. Ovim potezom unio se nemir u svlačionicu, a s tribina suUltrasi jasno poručivali što misle o Upravi i predsjedniku. Međutim, to je samo "početak kraja". Uskoro iz Real odlazi ikona i kapetan klubaFernando Hierro, a "duša" momčadi Makélélé, nakon žestoke prepirke s Perezom napušta klub. Poslije se doznalo da je Makélélé tražio veću plaću, što je zasigurno i zaslužio. Perez je to odbio, ali je i dalje pretjerano plaćao neke zvijezde kluba. Uskoro klub napušta i McManaman što dovodi do srdžbe navijača prema upravi. Zadnjeg dana prijelaznog roka klub napišta i Morientes koji odlazi uMonaco. Pod novim trenerom,Queirozom Real kreće u novu sezonu. Trener Queiroz daje mnogo minutaže mladim igračima kluba. U LP Real prolazi kao prvi grupnu fazu, ali ga u četvrtfinalu izbaciva Monaco, upravo golovima Morientesa. La Ligu te godine osvaja Valencija, a Real je završio na razočaravajućem četvrtom mjestu. U finalu Kupa kralja Real gubi odZaragoze što dovodi do smjene na klupi gdje Quieroza mjenja Camacho. Poslije toga slijede sve lošije izvedbe gdje Real u iduće dvije godine nije osvojio nijedan trofej, a iz kluba je otišaoMichael Owen koji niej imao veliku minutažu. Poslije loših rezultata, Camacho daje ostavku. U sezoni 2005./06. u klub dolazeSergio Ramos,Julio Baptista iRobinho. Real se dobro držao u prvenstvu, ali je nakon katastrofalnog poraza 3:0 od Barcelone na Bernabeuu izgubio svaku šansu za naslov. U LP ispadaju odArsenala. Uskoro Zidane završava karijeru, Figo se svadio sa svima u klubu i oko kluba te odlazi u Inter, Ronaldo se poslijeSP 2002. gdje je postigao fantastičnih 8 pogodaka, raspao i čuveniIl Fenomeno igrao je sve lošije. U klubu od prvih Galácticosa ostaju Casillas, Carlos, Raul i Beckham. Beckham nije ponovio odlične igre iz Uniteda te je u Realu prikazivao samo blijede partije.Godinu dana kasnije Galácticosi se konačno raspadaju, a nakon poraza odMallorce Pérez podnosi ostavku27. veljače2006.[32]
Era Ramón Calderón (2006. – 2009.)
Realovi nogometaši slave u finalu superkupa
Dana2. srpnja 2006. za predsjednika kluba izabran jeRamón Calderón. On za novog trenera imenuje Fabia Capella, a Predraga Mijatovića športskim direktorom. Uskoro Capello iz Juventusa dovodiCannavara, proglašenog najboljim nogometašem svijeta teEmersona za ukupnu cijenu od 23 mil. €, iz Uniteda dolaziRuud van Nistelrooy za 15 mil. €,Mahamadou Diarra iz Lyona za 26 mil. €. Međutim, iako je obećao, ne uspijeva dovestiKaku iz Milana iArjena Robbena izChelsea. Tijekom zimskog prijelaznog roka u klub stižuMarcelo,Fernando Gago iGonzalo Higuaín. Calderon u medijima kritizira neke igrače zbog ponašanja u svlačionici, pogotovo Davida Beckhama, koji već te sezone odlazi uLA Galaxy. Real je odlično ušao u sezonu 2006./07., te se s Barcelonom izmjenjivao na vodećoj poziciji. Peto kolo prije kraja Barcelona je gostovala na Bernabeuu. Real je čak tri puta vodio, ali se Barcelona tri puta vraćala i utakmica je završila 3:3. U idućem kolu Barcelona je kiksala kod Betisa, a Real je pobijedio Huelvu. Do kraja Real nije ispuštao prednost te je po 30. put digao trofej pobjednika Primere. Iduće sezone u Real pristižu dvanizozemska virtuoza Arjen Robben iWesley Sneijder. Uz pomoć ove dvojice Real osvaja i La LIgu u sezono 2007./08. Ufinalu španjolskog superkupa dočekala ih je Valencija. Prvu utakmicu naMestalli Real je izgubio rezultatom 3:2. Uskoro dolazi i druga utakmica na Bernabeu. Valencija dolazi u vodstvo prekoSilve u 32. minuti. Sedam minuta kasnijeRafael van der Vaart dobiva izravni crveni karton te tako Real ostaje s desetoricom. Van Nistelrooy i Ramos, začuđujuće, vraćaju Real u vodstvo, ali Nistelrooy dobiva drugi žuti u 72. minuti te tako Real ostaje s devetoricom. To nije pokolebalo Realov napad koji do kraja utakmice daje još dva pogoka, a Valencijin poraz donekle ublažava pogotkom bivši Realovac, Fernando Morientes. Tako je Real s devetoricom igrača pobijedio Valenciju 4:2 i ukupnim rezultatom 6:5 odnijeo naslov na nevjericu mnogih simpatizera Valencije. Ova je utakmica proglašena jednom od najboljih finala u španjolskoj športskoj povijesti. Od osvajanja ovog trofeja stvari u madridskom divu kreću nagore.Calderon uskoro odlazi s mjesta predsjednika, a zamjenjuje gaVicente Boluda. No i on ubrzo daje ostavku, a na mjesto predsjednika po drugi put dolazi Florentino Perez.[33][34]
Druga Pérezova era i Mourinhova era (2009. – 2013.)
Cristiano Ronaldo, dvostruki osvajač Zlatne lopte i jedan od najboljih nogometaša u povijesti
Odmah nakon što je vraćen na mjesto predsjednika Pérez smjenjuje dotadašnjeg treneraJuandea Ramosa i na njegovo mjesto postavlja čileanskog stručnjakaManuela Pellegrinia, dotadašnjeg trenera španjolskog prvoligaša Villarreala. Nakon toga, baš kao i u svojem prvom mandatu, Pérez u klub dovodi nekoliko velikih nogometnih zvijezda. Prva i najveća zvijezda bio jeCristiano Ronaldo. Portugalski napadač u Real je stigao iz engleskog premierligaša Manchester Uniteda, i to za rekordnu svotu od 80 milijuna funti (94 mil. €). Taj transfer odjeknuo je svjetskim medijima poput bombe, međutim nije svugdje naišao na odobravanje. Velik broj trenera i dužnosnika klubova iz Europe, ali i šire, kao i mnogo nogometnih stručnjaka, kritizirao je transfer smatrajući ga neprimjereno skupim. Među kritičarima bio je i Joan Laporta, tadašnji predsjednik najvećeg Realovog rivala, Barcelone. No Ronaldo je bio samo jedna od skupih akvizicija madridskog diva. Sljedeći je na Santiago Bernabéu "sletio" brazilski umjetnik, dotadašnji veznjak talijanskog Milana Ricardo Izecson dos Santos Leite poznatiji kaoKaká. Igrač zbog kojeg su svojevremeno zahladili odnosi između madridskog Reala i Milana, doveden je za 65 milijuna €. Sljedeći na Pérezovom popisu bio je talenirani francuski napadač alžirskog podrijetlaKarim Benzema, koji je pristigao iz francuskog velikanaLyona. Vrijednost tog trasfera procjenjuje se na 35 milijuna eura. No ni tu nije bio kraj velikim tranferima. Nakon Benzeme na red je stigao i španjolski reprezentativac i veznjak engleskog Liverpoola,Xabi Alonso, za čije je usluge izdvojeno 30 milijuna eura. No kako nebi ispalo da se ponovno, kao i kod prvih Galacticosa, dovode samo napadači i vezni igrači, dovedeno je i nekoliko obrambenih igrača. Među njima navjviše se ističe imeRaula Albiola, talentiranog braniča španjolske reprezentacije i Valencije, čija je cjena bila 15 milijuna eura. Uz navedene velike zvijezde dovedeno je još nekoliko, uglavnom mladih i talentiranih igrača:Álvaro Arbeloa (Liverpool) – 4,5 mil €;Esteban Granero (Getafe) – 4 mil €;Álvaro Negredo (Almeria) – 5 mil € (iste sezone prodan u Sevillu za 15 mil €).Istovremeno, klub napušta mnogo igrača, koje je Pérez smatrao nepotrebnima. Od svih imena najviše iskaču dva nizozemska veznjaka. Riječ je o Arjenu Robbenu i Wesleyu Sneijderu. Robben, inače često sklon ozljedama, bio je jedna od udarnih karika prethodnih sezona, iznimno brz igrač gotovo nevjerojatne tehnike često je na muke stavljao obrane momčadi diljem Europe. No Pérezu to nije bilo dovoljno i Robben je prodan minhenskom Bayernu za omalenih 25 milijuna €. Wesley Sneijder, inače čvrsti veznjak i razigravač razornog udarca, također je proglašen viškom stoga je karijeru nastavio u milanskom Interu, a za njega je Real dobio odštetu od 15 milijuna eura. Zanimljivost vezana uz ove transfere je to da su se ta dva igrača godinu kasnije susrela ni manje ni više već u finalu Lige prvaka, u utakmici u kojoj je Inter pobijedio Bayern s 2:0. Tu je vjerojatno i sam Perez uvidio svoju veliku pogrešku. Osim navedenog dvojca, klub je još napustila i jedna od legendi kluba, Míchel Salgado koji je u Realu proveo 10 godina svoje karijere i sudjelovao u osvajanju 2 Lige prvaka. Od ostalih igrača koji su napustili klub valja spomenuti Fabia Cannavara (Al-Ahli Dubai);Gabriela Heinzea (Marseille);Javier Saviola (Benfica);Klaas-Jan Huntelaar (Milan) i dr.No unatoč brojnim transferima i ukupno potrošenih 252 milijuna eura, u prvoj sezoni ponovnog Perezovog vladanja Realom klub nije uspio osvojiti niti jedan trofej. Prvo ih je iz španjolskog Kupa Kralja izbacio niželigaš AD Alcorcón i to s ukupno 4:1 u dvije utakmice. U Ligi prvaka također nije bilo uspjeha, te su već šestu godinu u nizu ispali u osmini završnice, a koban je bio francuski Lyon (1:0; 1:1). Mnogo bolje je momčad izgledala u španjolskoj Primeri, no prvak je ipak bila Barcelona, sa samo tri boda prednosti ispred Reala.Zbog tog neuspjeha na klupi Reala smijenjen je Manuel Pellegrini, a njegovo mjesto preuzeo je jedan od najboljih trenera na svijetu, osvajač dvije Lige prvaka s dva različita kluba i osvajač nekoliko nacionalnih prvenstava i kupova, karizmatični, no i ekscesima sklon, PortugalacJosé Mourinho.
Gareth Bale, po nekima najskuplji igrač ikada
U sezoni 2010./11. klub napuštaju dvije velike legende, Raul iGuti. Kako bi smanjio bijes navijača, Perez u klub dovodi sedam pojačanja:Sergia Canalesa (Racing Santander),Ángela di Maríu (Benfica),Pedra Leona (Getafe),Ricarda Carvalha (Chelsea),Samija Khediru (Stuttgart),Mesuta Özila (Werder Bremen), a iz Cityja na posudbu dolaziEmmanuel Adebayor. Unatoč svim ovim pojačanjima Real je29. studenog2010. doživio jedan od najtežih poraza u klupskoj povijesti. Bio je to poraz od najvećeg rivala Barcelone s katastrofalnih 5:0. Real se poslije tog poraza donekle oporavio te je napredovao u Ligi prvaka kao prvi u grupi, prošao osminu i četvrtfinale te dolazi u polufinale prvi put nakon osam godina. Iza toga uslijedilo je ono što se dosad nikad nije dogodilo. Naime, u 18 dana odigrana su čak 4El Clásica. Prvi susret odigran je u Primeri i završio je rezultatom 1:1, a oba pogotka postignuta s bijele točke. Drugi susret bilo je finale Kupa kralja. Real je bio bolja momčad, što je i okrunio pogotkom Cristiana Ronalda glavom u produžecima. Završilo je 1:0, a Real je tako po 18. put podigao trofej Kupa kralja. Zatim su uslijedila dva kontroverzna meča u polufinalu Lige prvaka. U prvom susretu koji se igrao na prepunom Bernabeu Real je držao rezultat 0:0, da bi sudac u sredini drugog poluvremena isključio Realova braniča, Pepea. Pepe je dobio izravni crveni karton zbog "surovog prekršaja" naDanielu Alvesu. Daniel Alves se okretao na travnjaku i govorio da ne može hodati, da bi minutu nakon toga ušao na teren i počeo trčati bez problema. Kasnijim pregledavanjem snimke utvrđeno je da Pepe nije uopće dodirnuo Alvesa te da je ovaj simulirao što je očito bila jedna od prekretnica ovog polufinala. Pepe, koji je inače vrlo važan igrač, nije mogao igrati sljedeću utakmicu, a Real je ovu prvu s igračem manje izgubio s 0:2. Na toj istoj utakmici Barcelonin vezni igračSergio Busquets je Realovog braniča Marcela vrijeđao na rasnoj osnovi za što nikad nije bio kažnjen. Druga utakmica završila je neodlučeno, a Realu je poništen regularan pogodak početkom drugog poluvremena što je također prelomilo utakmicu.[35] U Primeri je Real u zadnje četiri utakmice postigao 21 pogodak, a većinu ih je dao Cristiano Ronaldo koji je tako postao najbolji strijelac jedne sezone Primere u povijesti te je osvojio Zlatnu kopačku kao najbolji napadač Europe.
U sezoni 2011./12. Real je napokon prekinuo dominaciju Barcelone. Iako je u finalu superkupa izgubio ukupnim rezultatom 5:4 Real je odlično krenuo u sezonu. U ljetnom prijelaznom roku u klub dolazeNuri Şahin (Borussia Dortmund),Hamit Altıntop (Bayern München),José Maria Callejón (Espanyol) teRaphaël Varane (Lens). Ta sezona se popularno nazvalaLa Liga de los Récords zbog toga što su Real i njegovi nogometaši srušili stare i postavili nove rekorde. Dva glavna rekorda su ta da je Real postigao najviše pogodaka u jednoj sezoni Primere ikada. Real je postigao 121 gol te je tako srušio svoj vlastiti rekord iz 1989./90. koji je iznosio 107 golova te da su osvojili fenomenalnih 100 bodova. Trojac Higuain-Benzema-Ronaldo postao je najuspješniji napadački trojac u nogometnoj povijesti postigavši preko 110 golova u svim natjecanjima. Real je osvojio Primeru po 32. put te prvi put nakon2008., ispao u polufinalu Kupa kralja od Barcelone te u polufinalu Lige prvaka na jedanaesterce od minhenskog Bayerna. Najbolji strijelac sezone bio je Cristiano Ronaldo sa 60 golova i tako je postao prvim nogometašem u povijesti koji je postigao gol svim klubovima u Primeri.[36][37]
Era Carlo Ancelotti (2013. – )
Sezona La Decime
Dana25. lipnja2013. trenerom madridske momčadi postajeCarlo Ancelotti naslijedivši Josea Mourinha, s trogodišnjim ugovorom. Ubrzo imenuje Zinedinea Zidanea svojim pomoćnikom, a već1. kolovoza potvrđuje se transferGaretha Balea s možda čak rekordnih 100 milijuna eura. Real je loše otvorio sezonu u Primeri, te je kaskao za Barcelonom i Atléticom, ali s prestankom zimske stanke i početkom ljetne Real furiozno kreće i dostiže prednost već navedenog dvojca, te čak prelazi i u vodstvo. Zatim Real gubi dvije utakmice zaredom od Barcelone (3:4) i Seville (2:1) te se čini kako je prvenstvo izgubljeno. Kasnije se pokazalo da je Real titulu izgubio u zadnja 4 kola gdje je uzeo samo 5 od mogućih 12 bodova, a prvakom Španjolske nakon dugih 18 godina postaje Atlético iz Madrida. U međuvremenu je Real osvojio Kup kralja u finalu protiv Barcelone s rezultatom 2:1 i fenomenalnim pogotkom Balea. Real je također u polufinalu Lige prvaka izbacio proščogodišnjeg prvaka, Bayerna iz Münchena s ukupnih 5:0 i ogromnim trijumfom 4:0 na Allianz Areni uz dva pogotka Sergia Ramosa te Cristiana Ronalda. Uskoro dolazi i finale Lige prvaka, a po prvi puta u povijesti ovoga natjecanja susrela su se dva gradska Reala. Utakmica je otvorena uz lijepu ceremoniju, a tvrdu utakmicu prekinuo jeDiego Godín koji dovodi Atlético u vodstvo. Too vodstvo stajalo je sve do sami finiš utakmice kada nade Atlética u prvu europsku krunu pokopava Sergio Ramos golom u 93. minuti. Otišlo se u produžetke gdje je Real vrlo vješto iskoristio svoju psihološku prednost te uz golove Balea, Marcela i Cristiana dolazi do konačnih i velikih 4:1 te svoje desete titule Lige prvaka, popularno zvane La Decima.[38]
Sezona lova na šest trofeja
Nakon što je Real osvojio toliko priželjkivanuLa Decimu, uskoro je klub potresla jedna loša vijest koja je sve navijače i simpatizere Reala zavila u crno. Dana7. srpnja2014. u bolnici u Madridu preminula je jedna od velikih legendi kluba i počasni predsjednik, veliki Alfredo Di Stefano,[39] a idućega dana mu je Real pripremio javni oproštaj na svome stadionu.[40]
NaMundijalu u Brazilu, nogometaši Madrida nisu se baš istakli. Španjolci predvođeni Sergiom Ramosom, Ikerom Casillasom, Xabijem Alonsom ispadaju velikom blamažom već u grupnoj fazi. U grupnoj fazi odlaze i Luka Modrić te Portugalci Cristiano Ronaldo, Pepe i Coentrao. U knock-out fazi ispali su Marcelo, Benzema i Varane. No u finalu se susreću Angel di Maria i Sami Khedira. Njemačka je bila bolja te je Khedira postao jedan od rijetkih nogometaša koji je u istoj godini osvojio i Mundijal i Ligu prvaka. Nakon SP u Brazilu u Real pristiža tri nogometaša koji su se iskazali na Mundijalu. Fenomenalni golmanKostarikeKeylor Navas. sjajniKolumbijac i Zlatna kopačka prvenstvaJames Rodríguez te prvak s NjemačkomToni Kroos. Klub su napustili Alvaro Morata (Juventus), Diego Lopez (Milan), a na posudbu je otišao Casemiro (Porto).
Prvi grb kluba bio je jednostavan s prikazom ukrštenih slovaMCF što je označavaloMadrid Football Club. Slova su bila prikazana bijelom bojom na tamnoplavoj podlozi, dok je dres bio bijele boje.Prva promjena dogodila se1908. kada su slova stilirizirana i dodan je krug. Kada je Real proglašenKraljevskim klubom1920. na grb je dodana kruna, a ime kluba je promijenjeno uReal Madrid Club de Footbal. S padom monarhije1931. kruna je uklonjena kao i nazivReal. Završetkom Građanskog rata ponovo se vraća kruna i nazivReal samo što se ovaj put grb popunjava zlatnom bojom kao najistaknutijim dijelom te je zadržana plava linija na grbu. Posljednja promjena dogodila je se2001. na ulasku u novo stoljeće kada je svijetlo-plava crta potamnjena.
Domaća boja kluba bila je bijela s plavom crtom poprijeko koje danas nema na dresu već je sačuvana u grbu.1902. plave su se štucne zamijenile onima crne boje.23. studenog u utakmici smadridskimAtléticom Real je postao prvi klub uŠpanjolskoj koji je na dresovima nosio brojeve. Današnje Realove tradicionalne boje su bijela i crna, a ponekad i crvena. Real je kroz cijelu svoju povijest ostao dosljedan bijelim dresovima i bijelim šorcevima. Iznimka je bila jedna godina, tj.1925. kada je bijeli šorc zamijenjen onim crne boje. To su predložili, a prijedlog je prihvaćen, Quesada i Escobal koji su putovali te godine uEnglesku. Ondje su ostali "zadivljeni elegancijom" tog dizajna te su ga donijeli kuću u Madrid. Real je taj dizajn nosio samo jednu sezonu jer se ispadanje od Barcelone u polufinalu Kupa kralja (ukupni rezultat je bio 7-1) pripisalo kao "Božja kazna" i nesreća te su vraćeni Realovi standardni bijeli šorcevi. Kako je Real prebacio svoj dres po uzoru na drugi (ipak samo na jednu sezone), tako je engleski klubLeeds United promijenio boje kluba u bijelo nakon Realove pobjede 7:3 u finaluLige prvaka protiv Eintrachta te Leeds i dan danas nosi bijele dresove. Prvi Realov sponzor bio jeZanussi od1982. do1985. Idućih sedam godina Reala su naizmjenično sponzoriraliParmalata iOtaysa. Prvi duži ugovor bio je onaj sTEKA-om koji je trajao od1992. do2001. Ove potonje godine Real je na dresovima nosio natpisRealmadrid.com kako bi popularizirao svoju web-stranicu. Od2002. do2006. glavni sponzor bio jeSiemens mobile, a od2006. do2007. sponzorom je bioBenQ Siemens. Zbog nekih nesuglasica partnerstvo je prekinuto te od tada Realu na dresu stojibwin. Glavni proizvađ i partner Realovih dresova je tvrtkaAdidas.
Prvo mjesto gdje je Real igrao bio jeCampo de O'Donnell od1912. gdje su nastupali 11 godina. Nakon toga, Real se preselio naCampo de Ciudad Lineal, malo igralište s kapacitetom od 8000 gledatelja. Poslije je Real igrao domaće utakmice nastadionu Chamartin koji je otvoren17. svibnja1923. utakmicom sNewcastelom. Na ovom je stadionu, koji je imao kapacitet od oko 22500 gledatelja, Real osvojio prvi naslov prvaka Španjolske. Nakon par uspjeha, predsjednik Santiago Bernabéu, odlućio je da je stadion premalen za ambicije Reala. Sagrađen je novi stadion, koji je i danas dom ovog velikana,Santiago Bernabéu. Prva utakmica na novootvorenom stadionu bila je s portugalskimBelenensessom koju je Real pobijedio 3-1, a prvi pogodak na ovom stadionu postigao jeSabino Barinaga.
Iako je na početku imao kapacitet od 12o tisuć0, to je se radiUEFA-inih pravila moralo reducirati. Realova uprava je2011. godine najavila obnavljanje stadiona i dodavanje pomičnog krova. Što se tiče posjećenosti stadiona i gledanosti ove momčadi, Real je četvrta ekipa uEuropi odmah izaBorussie Dortmund, Barcelone i Manchester Uniteda. Razlog tome je što ova tri kluba imaju veće stadione od Realova.
Bernabéu je bio mjesto odigravanja finalaEURA 1964. gdje su Španjolci pred svojom publikom osvojili naslov europskih prvaka te finalaSP 1982. Osim reprezentativnih finala na Bernabéuu su se igrala i četiri finalaLige prvaka. To je bilo1957.,1969.,1980. i2010. Godine 1957. Real je na svom stadionu osvojio naslov prvaka Europe čime je postao prvi osvajač na domaćem terenu te jedna od dvije momčadi kojima je to pošlo za rukom. Druga momčad jetalijanskiInter.
Dana14. studenoga2007. Bernabéu je od UEFA-e dobio ocjenu "pet zvjezdica".
Raúl uvjerljivo drži prvo mjesto s čak 741 nastupom (1994. – 2010.) ispredManola Sanchisa sa 710 nastupa. Rekord kod golmana držiIker Casillas s 725 odigranih utakmica dok jeLuis Figo stranac s najvećim brojem nastupa (127).
Najviše pogodaka u dresu Reala postigao jeCristiano Ronaldo, u listopadu 2015. izjednačio je Raulov rekord od 323 gola,[43] brojka je do siječnja 2016. porasla na 450 golova. Još su petorica igrača koja su prešla brojku od 200 pogodaka uKraljevskom klubu, a to suAlfredo di Stefano,Santillana,Cristiano Ronaldo,Ferenc Puskás iHugo Sánchez. Najviše postignutih golova u jednoj sezoni postigao jeCristiano Ronaldo. Najbrži gol postigao jeRonaldo u 15. sekundi protivAtlético Madrida. Real također drži rekord u osvojenim prvenstvima Španjolske (32) i Lige prvaka (10). Real je također klub koji drži rekord u utakmicama u kojima nije pobijeđen (121).
Najposjećenija je bila utakmicafinala Kupa prvaka1957. godine gdje je Real na svom stadionu pobijediotalijanskuFiorentinu. Real je osvojio drugi naslov europskog prvaka, a do pobjede ga je vodilo nevjerojatnih 124 tisuće gledatelja što je i dan danas rekord posjećenosti na europskim stadionima. Što se tiče domaće posjećenosti Real je drugi klub u Španjolskoj, odmah iza Barcelone (Bernabeu ima kapacitet od 80.000 mjesta, a Camp Nou od oko 100.000 mjesta), a u Europi je četvrti iza već spomenute Barcelone,Manchester Uniteda iBorussie Dortmund. Najposjećenija utakmica u domaćim natjecanjima bila je ona iz2006. pred 83.000 gledatelja u Kupu kralja. U sezoni 2007./08. s prosjekom od 76.234 gledatelja po utakmici Real je bio najgledaniji klub u Europi.
Real drži rekord po uzastopno osvojenim naslovima u Španjolskoj. To mu je uspjelo poći za rukom od1960. do1965. te od1985. do1990. Real je najuspješniji klub u Europi s 10 naslova te rekorder po broju nastupa u polufinalu tog istog natjecanja gdje je čak igrao 23 puta. Real drži također rekord po najplaćenijem igraču jer su doveliCristiana Ronalda za ogromnih 96 milijuna€. I prije ovoga transfera Real je držao rekord po najskuplje dovedenom igraču. Bio je toZinedine Zidane koji je izJuventusa prešao za 76 milijuna €. Real je najviše novca dobio zaRobinha koji je prešao uManchester City za 42 milijuna €. Najveću pobjedu Real je upisao protiv najvećeg rivala, Barcelone. To je bilo u polufinalu Kupa kralja1943. godine, a Real je pobijedio s rezultatom 11:1. Oko te utakmice vuku se neke kontroverze. U Europi najveća pobjeda bila je ona od 9:0 protivdanskogOdensea. Najteži poraz Real je doživio u sezoni 1929./30. odEspanyola. Rezultat je bio 8:1 za momčad iz Barcelone.
Pasillo (Prolaz), Barcelonini igrači pozdravljaju nove prvake, Real2008. godine
U svakoj nogometnoj nacionalnoj ligi u svijetu postoji žestoko suparništvo između dva najjača kluba, a to je posebno slučaj ušpanjolskoj Primeri gdje se utakmica između Barcelone i Real Madrida zove El Clásico. To je športski događaj sezone u Španjolskoj te najgledaniji derbi na svijetu. Još od početka natjecanja ova dva kluba predstavljala su dvije različite regije u Španjolskoj:Kataloniju iKastilju, kao i dva različita grada veliki kontinentalniMadrid te velika lukaBarcelona. Njihovo rivalstvo također reflektira i političke i kulturne tenzije koje se desetljećima osjete između Katalonaca i Kastiljaca, a koje jedan autor naziva ponovnim rađanjem Španjolskog građanskog rata.
Tijekom Španjolskog građanskog rata došlo je do ukidanjakatalonskog jezika i do zabranjivanja njihove cjeloukupne kulture. To je u navijača Barcelone stvorilo apatiju prema Madridu i njegovom najjačem brandu, Realu. Barcelona tada postajeMes que un club (Više od kluba)[44] jer su Katalonci samo naCamp Nou mogli izražavat svoj jezik, svoju kulturu, a Barcelona je postala "neslužbena vojska" Katalonije. U svijesti Katalonaca se stvorilo mišljenje da je Real klub generalaFrancisca Franca što nije točno jer se general deklarirao kao navijač Realovog gradskog rivala,Atlética.[45] Barcelona se smatraseparatističkim, a Realkraljevsko-režimskim klubom.
Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća suparništvo je još više pogoršano nakon kontroverznog transfera Alfreda di Stéfana koji je na kraju zaigrao za Real Madrid i postao ključnim igračem njihovih kasnijih uspjeha.[46]Tijekom 60-ih godina njihovo rivalstvo se proširilo na europska natjecanja kada su se dva puta susreli u knock-out fazi Lige prvaka.
Službeno je odigrano 222 El Clasica između Reala, "ponosa Kastilje", i Barcelone, "ponosa Katalonije". Učinak u službenim utakmicama je 88 pobjeda Reala te jedna manje Barcelone. Gol-razlika je također na Realovoj strani te iznosi 372:359. Računajući sve utakmice, i prijateljske i nenatjecateljske, Barcelona je uspješnija. Najviše pogodaka imajuAlfredo di Stefano (18) iRaúl González (15) na jednoj, teLionel Messi (17) iCésar (14) s druge strane. Najveća pobjeda u međusobnim omjerima bila je 11:1 u polufinalu Kupa kralja gdje je Real doslovno "zgazio" Barcelonu.
KoreografijaUltrasa u utakmici Real Madrid – Atlético Madrid
.
El Madrileño jemadridski gradski derbi između Reala iAtlética i vjerojatno drugi derbi po jačini u državi odmah nakon El Clasica. Ova su dva kluba vrlo suprotnog identiteta i različitih sudbina. Stanje u Madrdu je potpuno indentično onome uManchesteru između Uniteda iCityja. Atlético se karakterizira kaosentimiento de rebeldía (Osjećaj pobune) protiv Reala. Za vrijeme Francova režima Atlético je bio privilegiraniji klub s više povlastica iako mu je politika bila krajnje ljevičarska. Atlético je bio, kako je već gore spomenuto, krajnje ljevičarski klub ponajprije zahvaljujući tome što se Real smatrao nacionalističkim i krajnje desničarskim klubom. No, ipak su navijači RealaUltrasi "podbadali" navijače Atlética kako oni nisu čak ni najjači ljevičarski klub u gradu, već da je toRayo Vallecano. Za Atlético navijaju većinom ljudi iz južnog Madrida i pretežitoprotestanti, dok za Real navijaju oni sa sjevera Madrida i pretežitorimokatolici.[47][48] Do kraja 60-ih godina prošlog stoljeća Atlético je bio klub za kojeg je navijala većina Madriđana, ali se to promijenilo zbog toga što se Real pokazao boljim i uspješnijim.
Prvi derbi odigrao se1906. u okviru regionalnog prvenstva grada Madrida, a slavio je Real 2:1. Prvi susret u La Ligi odigran21. veljače1929. na Realovom stadionuChamartín završio je također Realovom pobjedom 2:1, a oba gola za Blancose postigao jeMonchín Triana.[49] Od 60-ih godina, kada je u Realu igrao Di Stefano, Real je počeo stvarati veću prednost koja je sve više bila izraženija i u sedamdesetima, iako do tada Real imao samo 11 pobjeda više od Atlética u ligi. Najveća razlika napravljena je u posljednjih 15-20 godina, pogotovo se tu misli na zadnjih dvanaest godina u kojoj Real nema poraza.[50]Što se tiče službenih utakmica Real ima 139 pobjeda, a Atlético 62 dok je izjednačeno bilo 56 puta. Najviše utakmica odigrali suRaúl González iFrancisco Gento (29) s jedne teAdelardo (27) iCollar (24) s druge strane. Najbolji strijelac za Atlético jeCampos s 9 pogodaka, a za Real su toSantillana s 13 i Raul s 11 pogodaka.[51]
Ostala rivalstva
U Španjolskoj Real ima još jedno jako rivalstvo u koje se također umiješala politika te svi ostali aspekti španjolskog društva, kulture i običaja. To rivalstvo Real ima sbaskijskimAthleticom iz Bilbaa. Za razliku od "relativno mirnih" Katalonaca, Baski pokazuju više sile pri ostvarenju svojih političkih interesa. Kako Katalonci izražavaju svoje mišljenje kroz Barcelonu, tako ga i Baski izražavaju kroz svoj najjači klub Athletic. Real je upravo najomraženiji klub u ovome dijelu Španjolske jer predstavlja "moć" njima omraženog Madrida. Real u međusobnim utakmicama ima 105 pobjeda dok Baskijsci imaju 74 pobjede. Pobjednika nije bilo u 40 utakmica. Gol-razlika je također na strani Madriđana u omjeru 412:314. Real je2012. godine postao prvim klubom koji je osigurao naslov na stadionu Athletica,San Mamésu.
U Europi Real ima posebno rivalstvo sbavarskimBayernom. To rivalstvo poznato je kao "Clásico Europeo".[52] Kako su oba kluba "divovi" susretali su se više puta po završnicama europskih kupova. U tim susretima uspješniji su Bavarci koji imaju 11 pobjeda, dok Real ima 7. Neodlučeno je bilo dva puta. Gol-razlika je također na Bayernovoj strani u omjeru 33:26. Za navijače Reala Bayern je poznat kaoBestia Negra[53]
Ako je jedan klub samo dva trofeja iza tebe, to donosi rivalstvo na svim područjima europskog natjecanja. Takvo je rivalstvo Reala italijanskogMilana. Baš kao i duel s Bayernom i ovaj se derbi zoveClásico Europeo.[54] Real ima devet naslova europskih prvaka, a Milan sedam. Milan je također europski nogometni "div" pa su se on i Real susretali više puta u završnicama europskih natjecanja. Real je uspješniji i ima 7 pobjeda, dok Milan ima jednu manje. Neodlučeno je bilo 3 puta. Gol-razlika je na strani Reala u omjeru 29:26.
Real ima rivalstvo i s drugimmilanskim klubom,Interom. Rivalstvo između ova dva kluba počelo je s natjecanjem Kupa prvaka gdje su se klubovi susretali više puta. Inter je bio drugi klub koji je Reala pobijedio u finalu Kupa prvaka. Naime, Inter je slavio ufinalu 1964. rezultatom 3:1.[55] No, nije se dugo čekalo na Realovu “osvetu”. Inter je i iduće godine osvojio naslov europskog prvaka, no naredne godine je zaustavljen u polufinalu baš od Reala, koji je kasnije pobijedio Partizana.[56] Kroz iduće godine klubovi su se susretali po više puta, no ravnoteža je uvijek bila tu negdje. Ukupno je odigrano 15 utakmica. Real ima 6 pobjeda, Inter jednu više dok je utakmica bez pobjednika završila dva puta.Gol-razlika je 20:19 na strani Reala.
Momčad kao Real svake godine ima snažnu ekipu, no u povijesti iskaču tri generacije. Te tri generacije su harale Španjolskom i Europom te bili "strah i trepet" za ostale momčadi.
Real kao jedan od najjačih svjetskih klubova ima brojnu podršku kako s tribina i ispred televizora, tako i među poznatim i slavnim ličnostima. U Španjolskoj Real je najpodržavaniji klub u državi s ukupnih 32 %, dok je druga Barcelona s 25 %. Real je na svijetu drugi najpodržavaniji klub odmah nakon Manchester Uniteda te drugi najpodržavaniji klub u Europi, također iza Manchestera. Potrebno je istaknuti da klubom upravljaju navijači te Real time čak 60.000 vlasnika tzv. "sociosa". On je i u Madridu najomiljeniji klub, nauštrb Atlética. Za Real uglavnom navijaju ljudi iz sjevera Madrida te madridski katolici.
Najvatreniji navijači ovog kluba suUltras sur koji su osnovani1980., poznati po žestokom i fanatičnom navijanju za svoj tim. Njihova politika naginje oštroj desnici i kastiljskom nacionalizmu, a smješteni su na južnoj tribini velebnog Bernabeua. Uvijek su opremljeni navijačkim rekvizitima, ali i transparentima koji prikazujukukaste i keltske križeve. U sedmoj minuti utakmice skandiraju "Illa, illa Juanito Maravilla" kao spomen na tragično preminulog Realovog napadača,Juanita. Često su bili u raznim sukobima s upravom kluba, a ponekad i igračima. Predsjedniku Perezu zamjeraju mnogo stvari, a među njima je i prodaja legendi kluba Raula iGutija, odlazakClauda Makéléléa i tjeranje s klupedel Bosquea. Slogan navijača je "Inmortales como el tiempo, inalterables como la historia" što bi u prijevodu značilo "Besmrtni kao vrijeme, nepromjenjivi kao povijest".
Jesé Rodríguez, jedan od najvećih talenata akademije
La Fabrica, što u prijevodu na hrvatski značiTvornica, je nogometna akademija koju posjeduje nogometni klub Real Madrid. Akademija nema neku posebnu filozofiju, ali njeguje brz, napadački i snažan nogomet. Smještena je uCiudadu, kompleksu madridskog diva. La Fabrica daje skoro sve nogometaše odCastille, Realovog B tima, pa sve doBenjamin'sa, dječaka od 9 do 10 godina. Međutim, za razliku od svjetski poznateLa Masie (Barcelonine akademije) koja daje većinu nogometaša prvog tima, to nije slučaj s La Fabricom.Kraljevski klub je uvijek volio kupovati zvijezde, nego ih stvarati što je jedna od stvari koje navijači prigovaraju klubu. Naime, tu Realovu politiku koja se zoveZidanes y Pavones uveo jepredsjednikFlorentino Pérez te je ona osnovaGalácticosa. No, La Fabrica je iznjedrila par nogometaša koji su zaigrali za prvi tim i za koje zna cijeli svijet. To su:Iker Casillas,Guti iRaúl González.Osim navedene trojice, iz akademije su izašli i nogometaši koji nisu uspjeli nastupiti za prvi tim, ali su postali poznati u ostalim timovima. Primjeri toga su:Juan Mata,Roberto Soldado iÁlvaro Negredo. Danas, Real više pozornosti pridodaje svojoj akademiji za što je uvelike zaslužan trenerJosé Mourinho koji u prvu momčad uvodi par igrača poteklih iz akademije. Posebnu se tu ističu dva imena,Álvaro Morata kojega mnogi nazivaju i "novim Raulom" teJesé Rodríguez koji uvelike podsjeća naCristiana Ronalda. Potonji je proglašen za najboljeg strijelca i igrača EURU do 19 godina2012. Realova B momčad, sastavljena je od 95% nogometaša koji su došli iz La Fabrice, ušla je uSegundu gdje je već prve godine pobijedila uzdanice iz La Masie, Barceloninu drugu momčad, rezultatom 3:2 čime je pokazala da se La Fabrica itekako može suprotstaviti La Masiji.
Potkategorije Reala koje uvelike koriste igrače La Fabrice:
Zaklada madridskog Reala[57] (šp.Fundación Real Madrid) humanitarna je organizacija osnovana2. kolovoza2004. koja nastoji poboljšati društveni i kulturni razvoj siromašnih zemalja kroz šport. Sjedište joj je u Madridu. Zaklada je instrument kroz koji djeluje ovaj španjolski gigant nastojeći poboljšati društvenu odgovornost čineći rad u humanitarne svrhe. Cilj Zaklade je promicanje vrijednosti su športu i obrazovanju. Rad se bazira u pet glavnih područja: promicanje športa, športski trening za razvoj vrijednosti, socijalni projekti, međunarodna suradnja i upravljanje Realovim Dokumentacijskim centrom. Klub je kroz Zakladu otvorio više od 200 kompleksa diljem 60 nerazvijenih država svijeta, zapošljavajući više od 60.000 ljudi. Zaklada je organizirala i tri utakmice pod nazivimaCorazón Classic. U prvom su Realove legende igrale protiv Milanovih (4:3), u drugom protiv Bayernovih (8:3) i u trećem protiv Unitedovih (3:2).[58] U sva tri navrata tribine Bernabeu su bile krcate, a novčani prihod od ulaznica i televizijskih prava otišao je kao pomoć siromašnim zemljamaAfrike. Dosad je Real kroz zakladu donirao više od 150 milijuna eura. Zaklada je kroz svoje postojanje primila više od dvadeset nagrada u raznim zemljama.
Zanimljivosti
Cibeles, fontana s kipombožice Kibele na kočiji koju voze dva lava
Himna Reala naziva se"Hala Madrid".[59] Skladao ju jeJosé de Aguilar1952. godine tijekom vožnje vlakom iz Aranjueza u Madrid. Kompozitor je bio Luis Cisneros Galiane, a tekst su napisali: Luis Cisneros Galiane, Marine Garcia, Amora Farina i Antonio Villena Sanchez. Himna ima tip marša. Za 100. obljetnicu kluba izvedena jeHimna del Centenario.
Kad se osvoji neki naslov najprije se ide zahvaliti ukatedralu Almudenu, dok se s navijačima obično proslavlja naCibelesu, središnjem i najvećem madridskom trgu gdje kapetan Reala vješa zastavuŠpanjolske oko kipa frigijske božiceKibele.[60]
Kad se odigra zadnja utakmica u kojoj se potvrdi naslov, kapetan Reala uzima zastavu i s njome upravlja kaotoreador što je tip proslave karakterističan samo za ovaj klub.
Klub je u vlasništvu više od 60.000 ljudi tzv.sociosa koji svojim glasovima upravljaju klubom i biraju mu vodstvo.[61]
Madridski Real ima svoju vlastitu tv-mrežu koja prenosi utakmice i sve razne informacije o klubu te vlastiti nogometni list.
O klubu je snimljeno mnogo filmova i objavljeno mnoštvo knjiga, možda je najpoznatija ona od Philla Balla"White Storm: 100 years of Real Madrid" ("Bijela oluja: 100 godina madridskog Reala")
U sezoni 1982./83. Real je u svih pet odigranih natjecanja završio na drugom mjestu. U Primeri su bili drugi iza Athletica iz Bilbaa sa samo bodom zaostataka, u finalu Kupa kralja su izgubili od Barcelone (2:1), u finalu Kupa pobjednika kupova odAberdeena (2:1), u finalu superkupa odSociedada (4:1 u dvije utakmice i nakon produžetaka) te u finalu LigaKupa od Barcelone (4:3 u dvije utakmice).
U sezoni 1997./98. Real je1. travnja igrao polufinale sdortmundskomBorussijom. Njegovi su navijači iz dan-danas nepoznatih razloga srušili vrata (branku) na terenu i iskidali mrežu. Kako Real nije imao pričuvna vrata (branku), prijetila mu je suspenzija, a da utakmice nije čak ni započela. Tad su uskočili španjolski radnici. Agustin Herrerin pohitao je na pomoćno igralište po pričuvna vrata (branku). Našao ih je, ali shvatio je da neće stati u njegov kombi. U blizini se našao vozač kamiona koji je nakon nagovaranja pomogao Herrerinu te su vrata stigla na stadion Santiago Bernabeu. Odmah se pristupilo montiranju. Utakmica je kasnila sat vremena i 15 minuta. Kasnije se ispostavilo da je kaos s vratima i montiranje bilo gledanije od same utakmice. Čak 12 milijunaNijemaca gledalo rušenje i postavljanje vrata (branke). Polovica od te brojke nastavila je gledati i utakmicu koju je Real dobio 2:0 pogodcimaMorientesa iKarembeua. Real je te godine otišao do kraja i uzeo sedmu "kantu" u Ligi prvaka. Dobio je i kaznu od UEFE jer nije imao tu pričuvnu branku na utakmici protiv Borussije. Madriđani su to platiti s milijun švicarskih franaka.[65]
Real je donacijom od 100.000 € spasioReal Oviedo od bankrota i propadanja.[66]
Danas često možemo vidjeti kako nogometaši nose crne trake oko ruke u znak prisjećanja na nekoga. No, malo tko zna da je to upravo prvi učinio madridski Real. Naime,5. ožujka1922. u utakmici s gradskim rivalom Athleticom nogometaši su nosili crnu traku zbog smrti Sotera Aranguerena i Rafaela Morena Aranzadija poznatijeg kaoPichichi koji je poginuo 4 dana ranije.[67]
Real Madrid i mediji
Real Madrid, kao jedan od najvećih klubova, pobuđuje veliko zanimanje medija svih vrsta. Real Madrid ima i svojuvlastitu televiziju osnovanu14. veljače1999., koja prati sve njegove utakmice i utakmice španjolske reprezentacije, a program je našpanjolskom iengleskom te svojvlastiti nogometni list pokrenut1990. za kojeg pišu ugledni športski stručnjaci. I televiziji i listu je sjedište u Realovom kompleksuCiudadu. Također, imaju svoju službenu stranicu. Što se tiče vanjskih medija, koji ne spadaju u Realovo pokroviteljstvo, bliski su mu madridski listoviMARCA iAS čija je glavna zanimacija upravo njihov gradski gigant.
Madridski je Real promijenio 48 trenera, od kojih je zasad najuspješnijiMiguel Muñoz s 15 osvojenih službenih trofeja, koji je i ujedno trener s "najviše staža" na Realovoj klupi, čak 14 godina.
Bilješka:*Alfredo Di Stéfano je imao državljanstvo Španjolske, Argentine i Kolumbije, ali mu je stavljeno argentinsko zbog toga što je rođenjem Argentinac.
↑sport.hrt.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2015. (Wayback Machine), "Hrvatski reprezentativac Mateo Kovačić, koji je u utorak postao novi igrač Reala, istaknuo je na predstavljanju u Madridu da mu je pri dolasku puno pomogao Luka Modrić te da je presretan što je stigao u najveći klub na svijetu.", objavljeno 19. kolovoza 2015., pristupljeno 10. siječnja 2016.
González, L.M. (2001),Cien años de leyenda. 1902-2002, Ed. Everest.ISBN84-24-19215-X
VV.AA. (2001-2003),100 años del Real Madrid. Ed. Diario As (16 Vol.)ISBN978-84-923010-2-7
Escandell Bonet, B. (2002.),Historia del Real Madrid, 1902-2002. La entidad, los socios, el madridismo. (Tomos I y II). Ed. Everest.ISBN84-24192-48-6
Manilla, A. (2002),Historia del Real Madrid para jóvenes. Ed. Everest, S.A.ISBN978-84-241-9219-8
González López, L.M. (2002),Alrededor De La Historia. Memoria Gráfica Del Real Madrid. Libro Oficial Del Centenario.ISBN84-24192-17-6ISBN978-84-241-9217-4
Ängel Bahamonde (2002),El Real Madrid en la historia de España. Ed. TaurusISBN84-306-0475-8
García Candau, J. (2002),Bernábeu, el presidente, Ed. Espasa CalpeISBN84-67001-40-2
VV.AA. (2001-2003),100 años del Real Madrid. Diario As (16 Vol.)ISBN978-84-923010-2-7
Pasamontes, J.C. (2003.),Todos los jefes de la casa blanca, Ed. Pearson Education.ISBN84-205-4047-1
Carlín, J. (2004.),Los ángeles blancos, el Real Madrid y el nuevo fútbol, Ed. Seix BarralISBN84-322-9637-6
Finéstres, J. (2006.),El caso Di Stéfano, toda la verdad sobre el caso que marcó una época, Ed. PenínsulaISBN84-83077-49-3
.jpg)
.jpg)
