Razvod braka[1] predstavlja prestanakbračne zajednice u trenutku kada su oba bračna druga živa; odponištenja braka se razlikuje u tome što brak do trenutka rastave ostaje valjanim, odnosno što uvijek može proizvoditi određene pravne učinke (prava, obveze) po bračne partnere. Rastavu braka kao instituciju poznaju brojnekulture širom svijeta, te se kroz povijest prakticira u različitim oblicima. U suvremenom svijetu se najčešće sprovodi presudomsuda ili odgovarajuće državne institucije. U tim zemljama rastavu braka reguliraju institucijeobiteljskog, odnosnobračnog prava.
Pojamrastave označava stvarni prekid zajedničkogživota dvoje supružnika uz istovremeni formalni ostanak u braku. Nasuprot tome postoje situacije kada formalno rastavljeni supružnici nastavljaju živjeti zajedno.
ProtivljenjeRimokatoličke Crkve je razlogom zbog čega je mogućnost rastave braka relativno kasno uvedena u pravne sustave katoličkih zemalja kao što suItalija,Španjolska,Portugal iIrska, i što još uvijek ne postoji naMalti i naFilipinima.
