Glavni dijelovi rasplinjača.Venturijeva cijev:tlak u prvoj mjernoj točki u cijevi (1) je viši nego u drugoj (2), abrzinafluida "1" je niža u mjernoj točki "2", jer je poprečni presjek u točki "1" veći nego u "2".Kondenzacija vidljiva na gornjoj površini krilazrakoplovaAirbus A340 uzrokovana padom temperature koja nastaje zbog padatlaka. Prikaz radaVenturijeve cijevi.
Rasplinjač (ponegdjekarburator) je dio nekihOttovih ili benzinskih motora, koji miješanjemgoriva sazrakom priprema određenu količinu gorive smjese i potom ju raspršuje ucilindar. Gorivo se iz spremnika dovodi u komoru s plovkom koji regulira dotok goriva, iz koje se kroz difuzor (Venturijeva cijev) raspršuje i miješa u određenom omjeru sa zrakom, te naposljetku usisava umotor gdjeizgara. Najpovoljnije izgaranje gorive smjese odvija se pri omjeru goriva (benzina) i zraka 1 : 15. Rasplinjači su tako konstruirani da daju motoru smjesu bogatiju gorivom pri puštanju upogon i pri punom opterećenju, a jeftinu (ekonomičnu) smjesu pri opterećenju od 60 do 70%snage. Rasplinjače imaju Ottovi motori s vanjskom pripremom gorive smjese. Za pogon putničkihautomobila počeli su se sredinom 1990-ih primjenjivati i motori s izravnim ubrizgavanjem goriva u cilindar u koji je prethodno usisan zrak, to jest motor s unutarnjom pripremom gorive smjese.[1]
Rasplinjač je bio među prvimpatentimaCarla Benza, jer je on razvio motor s unutarnjim izgaranjem i njegove dijelove. Godine1885.Wilhelm Maybach iGottlieb Daimler razvili su rasplinjač za njihovmotor, koji se temelji na načelu štrcanjamlaznica. Rasplinjači su bili uobičajeni dio benzinskih motora proizvedenih u većem dijeluSAD-a do kasnih1980-ih, kada jeubrizgavanje goriva (eng.fuel injection] postalo sve učestalije. U ostatku svijeta, određeni automobili marke rabe rasplinjač, kao primjericeLada, koja ga je rabila do 2006. Većinamotorkotača i dalje rabi rasplinjač zbog nižih troškova, ali od 2005. mnogi novi modeli uvode ubrizgavanje goriva.
Rasplinjač radi naBernoullijevom načelu: što se brže zrak kreće, to je niži statički tlak, a viši dinamički tlak. Plin se ne povezuje izravno što znači da on ne nadzire protok goriva. Umjesto toga, plin pokreće mehanizam rasplinjača koji mjeri usisan zrak u motoru. Brzina usisa zraka i njegov tlak nadziru protokgoriva.
Venturijeva cijev (po talijanskomfizičaru Giovanniju Battisti Venturiju; 1746. – 1822.) jeuređaj ilimjerni instrument zamjerenjebrzinestrujanjafluida (tekućina iliplin). Prema Bernoullijevoj jednadžbi, ukupnitlak u fluidu ugibanju to je manji što je brzina strujanja veća. Obrnuto, iz poznavanja razlike tlaka u mirnom fluidu i fluidu koji struji može se izračunati brzina strujanja, odnosno brzinatijela koji je to strujanje izazvao. Na tom se načelu temelji Venturijeva cijev. U širem dijelu posude fluid struji sporije nego u uskom dijelu pa je u širem dijelu tlak veći. Razlika tlakovap = p1 – p2 mjeri onda i brzinu strujanja:
Bernoullijeva jednadžba je osnovni zakon gibanjafluida. Proizlazi iz primjenezakona o očuvanju energije na strujanje fluida. Odatle se dobije da zbroj:
ima istu vrijednost posvuda u fluidu koji struji vodoravno, gdje jeptlak,ρgustoća ivbrzina fluida u nekoj točki, ah visina visinatežišta poprečnog presjeka fluida u odnosu na neku vodoravnu ravninu. Prema tome, ondje gdje je brzina tekućine veća, tlak je manji, ondje gdje je brzina tekućine manja, tlak je veći. Na Bernoullijevoj jednadžbi osnivaju se mnogeinženjerske primjene, kao na primjer letzrakoplova: zrak struji uz gornju zakrivljenu plohu krila brže nego ispod krila, pa je tlak na donju plohu krila veći nego na gornju, što ima za posljedicu da na krila djeluje ukupnasila prema gore koja diže zrakoplov.[3]
