Psihofarmaci,psihoaktivne tvari ilipsihotropne tvari sukemijske tvari, izrazitog farmakološkog učinka, koje mijenjajumoždanu funkciju, što rezultira s privremenom promjenompercepcije,raspoloženja,svijesti iliponašanja. Drugim riječima, psihofarmaci su tvari koje djeluju napsihu, a obuhvaćaju različitelijekove,droge i druga sredstva ovisnosti.
Ovakve supstance se mogu koristiti kaolijek (posebice u liječenju neuroloških i psihičkih bolesti),rekreativno, u znanstvenim istraživanjima ili pak uspiritualne svrhe.
Psihofarmaci su lijekovi koji zahtijevaju posebni tretman jer su namijenjeniduševnim bolesnicima koji "mogu biti u stanju nemogućnosti slobodnog opredjeljenja za uzimanje ili neuzimanje tih lijekova". Definicija lijekova je podosta varira, pa se pravnom definicijom nastoji obuhvatiti sve relevantne osobine za svako buduće postupanje. Prema hrvatskim zakonima (Zakon o lijekovima), "lijekovi su tvari ili mješavine tvari za koje je znanstvenim putem i prema postupku propisanom Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima utvrđeno da se u određenim količinama i na određen način mogu primjenjivati na ljudima radi otkrivanja, sprječavanja i liječenja bolesti, postavljanjamedicinske dijagnoze, obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija, odnosno radi postizanja drugih medicinski opravdanih ciljeva". Lijekovi prema toj definiciji nisu samo sredstava za liječenje raznih bolesti, a psihofarmaci su obuhvaćeni opširnijom definicijom, jer ih se koristi radi sprječavanja i liječenja bolesti. Psihofarmaci su razvrstani u skupinu lijekova NAnatomsko-terapijsko-kemijske klasifikacije lijekova (živčani sustav). Po toj klasifikaciji nisu navedeni kao posebna glavna terapijska skupina u koju bi se onda uključile terapijske podskupine, nego su pojedine skupine psihofarmaka navedene kao glavne terapijske skupine.[1]
Mnogi psihofarmaci (u prvom redustimulansi idepresori središnjeg živčanog sustava) izazivaju naviku, stoga dugotrajnom primjenom može doći do razvoja psihičke i/ili fizičkeovisnosti.
SljedećiVennov dijagram pokušaj je organizacije i pružanja osnovnog prikaza najčešćih psihofarmaka u preklapajućim grupama i podgrupama bazirano na farmakološkoj klasifikaciji mehanizama djelovanja.[1][2]Predmeti u svakoj od podgrupa su približno bliski onima sa sličnim djelovanjem, te također prate ukupni smještaj sukladno legendi ispod dijagrama. Primarna preklapanja prikazana su miješanjem boja.
Postoje brojni načini na koji psihofarmaci mogu djelovati namozak. Neki djeluje na neurone presinaptički, drugi djeluju postsinaptički dok neki ne djeluju na sinapsu, nego naakson. Slijedi pregled mehanizama djelovanja psihofarmaka:
- na osnovu predavanja u NSC 201, Vanderbilt University(opaska: predavanje na nižoj razini dodiplomske nastave nije dovoljni citat)
»Droga« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajteDroga (razdvojba).Psihoaktivne droge (opojne droge, ili samodroge) su prirodne, polusintetske ili sintetske tvari u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koje unošenjem u organizam dovode do (najčešće ugodnih) tjelesnih i psihičkih promjena.Većina droga djeluje na centar za nagradu u mozgu te može izazvati psihičku i/ili fizičkuovisnost.
Često se pogrešno nazivaju narkotici i opijati.
Termin“narkotik” (grč. ναρκῶ [narkō] – utrnuti) odnosi se na sve psihoaktivne tvari koje ublažuju bolove, izazivaju euforiju, otupljenje osjetila (anesteziju) ili dubok san (narkozu)[3], dok su“opijati” djelatne tvari dobivene izopijuma.[2]
Prema tome, neke droge (npr.amfetamini) u strukovnom smislu nisu ni narkotici niti opijati.Morfin, s druge strane, je ujedno i narkotik i opijat.
Najčešće korištene droge (i druga sredstva ovisnosti) u Hrvatskoj su alkohol, duhan, kofein, marihuana, opijati, kokain i amfetamini.
Upotreba psihoaktivnih droga nije nov fenomen. Arheološki dokazi ukazuju na to da uporaba psihoaktivnih tvari datira unazad bar 10,000 godina, a povijesni dokazi uporabe u okviru kultura kroz zadnjih 5,000 godina.[4]
Medicinska uporaba igra veliku ulogu, no potreba mijenjanja nečije svijesti prvenstveno je usmjerena na zadovoljavanje poriva žeđi, gladi i seksualne žudnje.[5]
Upućuju se kritike marketingu, dostupnosti i pritisku modernog života kao razlogu zašto je današnje društvo u toj mjeri preplavljeno gutanjem tableta, srkanjem kave, pijuckanjem piva, ali može se pogledati unazad u povijest, ili na dijete s njegovom željom za igrom više nego za drugim aktivnostima da bi se vidjelo da poriv je promijeniti stanje svijesti univerzalan.[6]
Ova povezanost nije ograničena na ljude. Začudan broj životinja konzumira različite psihoaktivne biljke i životinje, plodove pa čak i fermentirano voće, te jasno postaju intoksicirane. Tradicionalne legende o svetim biljkama često sadrže reference o životinjama koje su upoznale ljude o tome kako se koriste.[7]
Biologija sugeriraevolucijsku povezanost između psihoaktivnih biljaka i životinja, kao i zašto ove kemikalije i njihovi receptori postoje u živčanom sustavu.
