Rat je pokazao neuspjeh pokušajadinastije Qing da obnovi svoju vojsku i odbije prijetnju gubitka svoje samostalnosti, naročito u usporedbi sJapanskom Carstvom nakonMeiji restauracije. Po prvi put regionalna dominacija u istočnoj Aziji prešla je s Kine na Japan;prestiž dinastije Qing, zajedno s klasičnom tradicijom u Kini, je zadobila veliki udarac. Ponižavajući gubitak Koreje kao vazalnu državu izazvao je neviđeno negodovanje javnosti.
U okviru Kine poraz je bio katalizator za niz političkih previranja koje su predvodiliSun Jat-sen i Kang Ju-vej, što je kulminiralo revolucijom iz 1911. godine.
Jedan od povoda ratu bila je kontrola nad Korejom, jer su se interesiJapana iKine sukobljavali naKorejskom poluotoku.[4] Nakon dva stoljeća japanske politike samoizolacije podšogunima izEdo razdoblja došao je kraj kada je zemlja bila primorana da se otvori za trgovinu nakon američke intervencije 1854. godine. U godinama nakonMeiji restauracije 1868. i pada šoguna, Japan se preobrazio izfeudalnog društva u modernuindustrijsku državu.[5] Koreja je nastavila s pokušajima da odbije strance, odbijajućiveleposlanstva iz drugih država i otvaranjem vatre na brodove u blizini svojih obala.
Satirična karikatura iz jednog britanskog časopisa koja pokazuje pobjedu "malog"Japana nad "velikom"Kinom.
Kao novonastala sila, Japan je okrenuo svoju pažnju Koreji. U interesu vlastite sigurnosti, Japan je htio spriječiti bilo koju drugu silu da pripoji ili da dominira Korejom, ili barem da se osigura efektivna neovisnost Koreje, i bio je odlučan da okonča stoljećima staru kinesku vrhovnu vlast. Kako jepruski savjetnik majorKlemens Wilhelm Jacob Meckel objasnio japanskoj vojsci, Koreja je bila "bodež uperen u srce Japana".[6] Osim toga, Japan je shvaćao potencijalne gospodarstvene koristi od korejskih rezerviuglja i rudeželjeza za sve veću industrijsku bazu u Japanu, i od uvoza poljoprivrednih proizvoda Koreje da hrani sve veće japansko stanovništvo.[7][8]
Nakon nekoliko sukoba između korejskih izolacionista i Japanaca, Japan je27. veljače1876. godine nametnuoJapansko-korejski sporazum iz 1876., što je primoralo Koreja da se otvori za japansku trgovinu. Slične ugovori su potpisani između Koreje i drugih zemalja.[9]
Koreja je tradicionalno bila vazalna državadinastije Qing, koja je imala veliki utjecaj na konzervativne korejske službene okupljene oko kraljevske obiteljidinastije Joseon. Mišljenje u samoj Koreji je bilo podijeljeno: konzervativci su željeli da se zadrži tradicionalni odnos prema Kini, a reformisti su htjeli da priđu Japanu i zapadnim državama. Nakon dvaOpijumska rata protivUjedinjenog Kraljevstva u1839. i1856., kao iKinesko-francuskog rata, Kina nije bila u stanju da se odupre ugrožavanjima sa strane zapadnih sila. Japan je vidio priliku da preuzme položaj Kine u strateški važnoj Koreji.
Duus, Peter. 1998.The Abacus and the Sword: The Japanese Penetration of Korea. University of California Press.ISBN978-0-520-92090-3
Schencking, J. Charles. 2005.Making Waves: Politics, Propaganda, And The Emergence Of The Imperial Japanese Navy, 1868-1922. Stanford University Press.ISBN978-0-8047-4977-0
Evans, David C;Peattie, Mark R. 1997.Kaigun: strategy, tactics, and technology in the Imperial Japanese Navy, 1887—1941. Naval Institute Press. Annapolis, Maryland.ISBN978-0-87021-192-8
-Long_live_the_Great_Japanese_Empire%21_Our_army's_victorious_attack_on_Seonghwan.jpg)
.svg)
