Pronevjera je radnja zadržavanjaimovine u svrhu prisvajanja te imovine od strane jedne ili više osoba kojima je imovina povjerena, bilo da je drže ili koriste u određene svrhe.[1] To je vrstafinancijske prijevare. Na primjer,odvjetnik može pronevjeriti sredstva s povjereničkih računa svojih klijenata; financijski savjetnik može pronevjeriti sredstvainvestitora; amuž iližena mogu pronevjeriti sredstva sbankovnog računa koji imaju zajedno sa supružnikom.
Pronevjera je običnozločin s predumišljajem, koji se provodi metodično, uz mjereopreza koje prikrivaju kriminalnu pretvorbu imovine, koja se događa bezznanja ilipristanka oštećeneosobe. Često uključuje tajnu osobu koja pronevjeri samo mali dio ukupnih sredstava iliresursa koje prima ili kontrolira, u pokušaju da minimizirarizik od otkrivanja pogrešne raspodjele sredstava ili resursa. Ako je uspješna, pronevjera se može nastavitigodinama bez otkrivanja. Žrtve često shvate da su nestalinovac,ušteđevina, imovina ili drugi resursi i da ih je pronevjeritelj prevario tek kada im je istovremeno potreban relativno velik dio sredstava; ili su sredstva potrebna za drugu upotrebu; ili kada velika institucionalna reorganizacija (zatvaranje ili preseljenjetvornice ili poslovnogureda) zahtijeva potpuno i neovisnoračunovodstvo svih stvarnih i likvidnih sredstava, prije ili istodobno s reorganizacijom. Tipični kazneni elementi pronevjere su lažna pretvorba imovine druge osobe od strane osobe koja zakonito kontrolira imovinu.[2]
Pronevjera se razlikuje odkrađe na tri načina. Prvo, u pronevjeri se mora dogoditi stvarna konverzija; drugo, originalno uzimanje ne smije biti prekršaj, i treće, ukaznama. Primjer konverzije je kada osoba evidentiračekove u čekovnoj knjizi ili evidencijitransakcija kao da se koriste za jednu određenu svrhu, a zatim izričito koristi sredstva stekućeg računa za drugu i potpuno drugu svrhu. Pronevjera nije uvijek oblik krađe ili djelo krađe, budući da se tedefinicije posebno bave otimanjem nečega što ne pripada počiniteljima. Umjesto toga, pronevjera je, općenito govoreći, čin prijevarnog zadržavanja imovine od strane jedne ili više osoba kojima je takva imovina povjerena. Osobe kojima je povjerena takva imovina mogu, ali i ne moraju imati vlasnički interes u toj imovini.