Prezimena se javljaju izdvajanjem pojedinih, najprije feud. obitelji s određenim baštinjenim pravima, te se tvore najčešće po mjestu podrijetla (Zrinski, Blagajski i sl.). Pučka prezimena javljaju se poslije; za građ. obitelji često po zanimanju (Zvonar, Krojač i sl.), a najčešće po osobnom imenu roditelja koje se, također od Tridentskoga sabora, upisuje u župne knjige rođenih, vjenčanih ili umrlih. Tek jozefinskim patentom od 1780. obvezujuće je upisivanje prezimena, pa se tada formira i većina današnjih prezimena patronimskog postanja (na -ić, -ović, -ević, -inić); sličnog su postanja i eur. prezimena tipa npr. germ. Johan-son, -sen i dr. Nadijevanje i upotreba imena i prezimena regulira se zakonom; ime i prezime u pravilu djetetu određuju roditelji sporazumno, ili će to učiniti nadležno starateljsko tijelo uprave. Kod sklapanja braka prezimena se mogu zadržati, izabrati ili pridodati. Ime se može promijeniti, uz zaštitu od zloporabe (npr. kada se protiv osobe vodi kazneni postupak, ili kada se zahtjev podnosi radi otežavanja primjene neke zakonske obaveze i sl.).[4]
