Pravi oman (oman veliki, veliko zelje,lat.Inula helenium) je biljka iz porodice Asteraceae. Od davnine se koristi kao ljekovita i začinska biljka. Raste uistočnoj ijugoistočnoj Europi, uTurskoj, naKavkazu, naBliskom istoku, usrednoj Aziji,Kini,Mongoliji.
Veliki oman je do 2 metra visokatrajnica. Obično iz lisne rozete izbija jedna ili više dlakavih stabljika. Cvjetovi su žute boje. Korijen je gomoljast i debeo. Listovi su ovalni, veliki, naizmjenično raspoređeni.
Kao začin korišten je već u starom vijeku. Spominju gaPlinije Stariji iApicije.
Također se kao lijek koristi još od antike. Spominju gaTeofrast,Pedanije Dioskorid,Plinije Stariji iAvicena.
Pripravci od svježeg korijena koriste se u homeopatiji. U domaćoj i stranoj narodnoj medicini uzima se tinktura i ekstrakt korijena kod malarije, edema, urolitijaze, migrene; dekokt kao ekspektorans za krvavi kašalj, bronhijalnu astmu, epilepsiju, kao hemostatik, diuretik, protuupalno sredstvo za kožne bolesti, kod tahikardije; sjemenke - za neke ženske bolesti. Vinska iscrpina svježeg korijena koristila se za hipo kiselinski gastritis.
Коrijen sadržiinulin (do 44 %) i drugepolisaharide, gorke tvari, eterično ulje (do 4,5 %), saponine, smolu, sluz, malu količinu alkaloida, helenin.
Korijen od makroelemenata sadrži (mg/g):kalij 14,50,kalcij 7,40,magnezij 1,90,željezo 0,50. Mikroelementi (mkg/g):mangan ikobalt po 0,11,bakar 0,38,cink 0,27,krom 0,04,aluminij 0,40,vanadij 0,15,selen 10,00,nikal 0,14,stroncij 0,15,olovo 0,05,jod 9,13,bor 44,40.[1]
- ↑Grupa autora – Počemu rastenija lečat, Moskva 1989. str. 124.
- Wifort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.