Pravda označava idealno stanje društvenih međudjelovanja u kojim vlada poštena i nepristranaravnotežainteresa iraspodjela dobara kao i mogućnosti izmeđuosoba iliskupina. Predstavljavrijednosno načelo raspodjele koje određuje koliko dobara i koliko tereta (prava i obveza) treba dati subjektimadruštvenih odnosa. Obzirom na to da raspodjelu, prekozakona vršidržava, evidentno je da između pravde iprava postoji neraskidiva veza.
Pravda je i koncept pravičnog imoralnog postupanja prema svim osobama (fizička osoba ipravna osoba), posebno uzakonu. Na pravdu se često gleda kao na stalni napor da se čini ono što je ispravno.
Međutim neki pisci kao primjericeHans Kelzen pravdi ne pridaje neki veći značaj (iako priznaje da je ona neophodni pokretač ljudskog djelovanja), zato što u modernom društvu postoje samo interesi različitih društvenih skupina i njihov sukob. Taj se sukob može, od strane poretka, riješiti na dva načina - ili će se zadovoljiti interesi jedne skupine, na štetu druge; ili će se naći kompromis gdje nijedna od strana neće dobiti, ali ni mnogo izgubiti. Koje je od ova dva rješenja "pravedno" u datom trenutku, nemoguće je odrediti, jer pravda nije racionalna kategorija, odnosno ne postoji način da se ona precizno utvrdi ili izmjeri.
Još jeAristotel podjelio pravdu. Po njemu, postoje dvije vrste pravde - komutativna (ili korektivna) i distribucijska.
Korektivna počiva na načelu aritmetičke jednakosti -za izvršenu radnju, slijedi odgovarajuće protivčinjenje; dok sedistributivna oslanja na geometrijsku jednakost -postoji jedan viši subjekt (npr. država) koji potčinjenim subjektima, prema unaprijed utvrđenim kriterijima, raspodjeljuje prava i obveze.
Platon daje sljedeću definiciju za »pravednost«: »Pravednost je posjedovanje i djelovanje onoga što kome pripada« (433).
To znači da svatko za svoj rad ima dobivati onoliko koliko tajrad vrijedi, i da ima raditi ono za što je najsposobniji.
Prema tome, pravedan je onajčovjek koji stoji baš na pravom mjestu, i vrši ono što najbolje može obavljati, i punom i jednakom mjerom vraća za ono što dobiva.
I zato bidruštvo pravednih ljudi bilo najharmoničnija i za rad najsposobnija skupina, jer bi svaki član stojao na svome mjestu i vršio funkciju za koju ga je priroda odredila, slično instrumentima i savršenom orkestru.
Tako organizirano, društvo bi bilo sposobno za daljnji život; i pravednost bi dobila neku vrstu darvinovske potvrde.
Pravednost jetaxis kai kosmos -poredak iljepota - duševnih dijelova; to je duši ono isto što izdravlje tijelu. Svatkozlo jedisharmonija; i to između čovjeka i prirode, ili između čovjeka i drugih ljudi, ili između čovjeka i njegove vlastite prirode.
