Povijest Indije započinje s prvim dokazima ljudske aktivnosti naIndijskom potkontinentu prije oko 75.000 godina. Indija je bila postojbina nekoliko velikih svjetskih civilizacija, poputIndske civilizacije (oko 3300. – 1300. pr. Kr.) iVedske kultureželjeznog doba. Dinastije, poputbudističkogMaurijskog Carstva,hinduističkogCarstva Gupta iislamskogMogulskog Carstva, širile su svoje kulture i religije diljem Indije. Zbog toga u Indiji dominira mnoštvo različitih kultura i to je činjenica zbog koje je bilo vrlo teško ujediniti je pod jednim vladarom.Mogulsko Carstvo propalo je u 18. stoljeću, aBritanija je Indiju pripojila svom carstvu i nametnula moćnu vlast izvana.Indija je postala nezavisna1947. godine, kada je nastala i muslimanska zemljaPakistan.
Ljudi žive na Indijskom potkontinentu 400.000 godina, neki su u Indiju došli izzapadne Azije, a drugi vjerojatno doplovili na primitivnim čamcima izistočne Afrike. Najljepša svjedočanstva svog postojanja su ostavili u špiljamaBhimbetka, čije su slike stare oko 30.000 godina. Prve civilizacije na ovom potkontinentu razvile su se oko 2500 pr. Kr., uz obale rijekeInd (današnjiPakistan).
Ova kultura je cvjetala o. 2500. – 1600. pr. Kr. temeljila se na velikim, dobro isplaniranim gradovima uz rijeku Ind. Ljudi su uzgajalikukuruz, tkalipamuk i pisali zapise koje još uvijek nismo u stanju čitati. Najveća naselja ove kulture bili su gradoviHarappa, iMohendžo Daro koji je oko 2000. pr. Kr. vjerojatno bio najvećim gradom na svijetu. Vrlo malo znamo o svakodnevnom životu stanovnika doline Inda, osim da su trgovali saSumeranima i prakticirali jedan od prvih oblikahinduizma. Njihova je civilizacija neobjašnjivo propala nakon 1750. pr. Kr. Uzrok može biti neka invazija ili promjena toka rijeke Inda.
Oko 1600. pr. Kr.horde nomada krenule su iz područja izmeđuCrnog iKaspijskog mora. Neke su se naselile u području oko Inda. Drevni vjerski tekstovi, takozvaneVede, govore o njihovom načinu života, njihovim bogovima, društvenom sustavukasta ili klasa koji se kasnije raširio cijelom Indijom.
Godine 324. pr. Kr.Čandragupta Maurya, kraljMagadhe, istočne Indije, počeo je osvajati sjevernu Indiju. Osnovao je budističkoMaurya Carstvo, prvo koje je ujedinilo ovaj potkontinent. Nakon njegove dinastije uslijedila jedinastija Gupta, porodica hindskih vladara koji su vladali Indijom od 320. do 700. g.n.e.
Indija je cvjetala podGuptama. Promicali su obrazovanje, utemeljili jedno od prvih sveučilišta te poticali umjetnosti kao što suarhitektura,slikarstvo,kiparstvo,ples iglazba. Pisci tog perioda pisali su knjige na jezikusanskrtu koje se i danas čita.
Tamilskadinastija južne Indije koja je vladala sjevernim dijelom regijeTamil Nadu i južnim dijelom oblastiAndhra Pradesh sa sjedištem uKanchipuramu od oko 550. do 9. stoljeća. Područje njihove vladavine se i danas naziva Palnadu ili Pallava Nadu. Pallave su stekli moć nakon kolapsa dinastijeSatavahana u Andhri i slabljenja dinastije Chola u Tamil Naduu. Pallave su poticale književnost natamilskom,teluguu isanskrtu. Neki od najznamenitijih sanskrtskih pjesnika kaoBharavi iDandin, te hinduističkih hramova uMahabalipuramu potječu iz doba Pallava.
Chole su bili hinduistički narod iz jugoistočne Indije koji je nekim dijelovima Indije vladao od 3. stoljeća pr. Kr. do 1279. godine. Krajem 9. stoljeća preuzeli su veći diojužne Indije i današnjuŠri Lanku te tim područjem vladali iz gradaTanjore. Bili su pomorski narod i njihovi trgovci plovili su na zapad doArabije i na istok doKine, a učinkovito organizirajući trgovinu uveli su i prviindijski novac.
Vijayanagara je u 14. stoljeću postao središtem moćnog Vijayanagara Carstva (1336. – 1565.), odabran zbog lako obranjivog položaja okruženog s tri planine i obilne rijeke s četvrte strane. Pod upravomguruaVidyaranya, Vijayanagara je postao najveći indijski grad i središte trgovaca iz cijeloga svijeta koji su kupovali lokalnezačine ipamuk.Rubini,dijamanti i drugo drago kamenje su naveliko prodavali ulični trgovci, azlato isrebro su bili važeća valuta.[1] Pretpostavlja se da je u 15. stoljeću, grad Vijayanagara bio drugi po veličini na svijetu s oko pola milijuna stanovnika.[2] Tijekom ovog razdoblja Hampi se često sukobio s muslimanskim kraljevstvima u sjevernomDeccanu i 1565. god.islamska konfederacija Deccana je osvojila grad i pustošila ga sljedećih 6 mjeseci.
Između 8. i 12. stoljeća Indiju su napali mnogi muslimanski osvajači iz Arabije i zapadne Azije. Godine1206. muslimanski sultan smješten uDelhiju vladao je dijelom sjevernom indijskom nizinom. Pod sultanima iz Delhija i kasnijim mogulskim carevima, velika područja Indije bila su pod muslimanskom vlašću. Muslimanski vladari Indije podizali su lijepe gradove, no neki nisu bili snošljivi prema drugim vjerskim zajednicama. Mahmud iz Ghaznija prvi je predvodio islamska osvajanja Indije, oko1000. godine. Svirepo je njegova vojska opustošila jedan dio sjeverne Indije. Alberuni iz Khive ovako opisuje te divljačke upade: "Hindusi su postali kao atomi prašine rasijane u svim pravcima i kao priča o starim vremenima u ustima naroda. Njihovi rasuti ostaci svakako da gaje najdublju mržnju prema svim muslimanima".[3]
U 13. i 14. stoljećusultani izDelhija vladali su većim dijelomsjeverne Indije, odPunjaba na zapadu doBihara na istoku. Međutim, to carstvo je bilo nestabilno. Sultani su stalno bili u sukobu s hinduističkim državama na jugu Indije i sMongolima koji su zauzeli Delhi1398. godine.
Moguli su vladali Indijom od1526. godine. U vrijeme njihova najvećeg caraAkbara Indiji su donijeli veliki napredak, no nakon1700. njihova je moć slabila zbog sukoba s hinduističkom južnom Indijom. Posljednji veliki mogulski vladarAurangzeb (1618. –1707.) postao je car1658. godine. Godine1678. došlo je do hindske pobune protiv njegove vlasti i Aurangzeb je započeo s nizom skupih ratova protivHinda. Proširio je carstvo koje je zbog ratova bankrotiralo i počelo se raspadati nakon njegove smrti.Mogulski carevi ostali su na prijestolju do1858. godine, no njihova moć je bila vrlo slaba.
Rajputi, hinduistička ratnička kasta u današnjemRajasthanu,Saurashtri (današnjiGurjar) i dijelovimaPakistana su se uspješno odupirali islamskoj invaziji. Čak i u vrijeme dok su se muslimani proširili uPunjab i dolinu rijekeGanges, Rajputi su zadržali svoju neovisnost i postali jedna od glavnih prepreka potpunom muslimanskom osvajanju Indije. Oni se prvi put spominju još u 6. st., a kasnije su njihove malene dinastije vladale velikim dijelom sjeverne Indije. Jedan radžputski vladar Gurjara[4][5] iz klanaChauhan,Prithvi Raj Chauhan, je bio osobito poznat po krvavim sukobima protiv islamskih sultanata. Početkom 14. st. sultanAlaudin Hildži, iz dinastije Hildži (koja je vladala sjevernom Indijom od 1290. – 1320.) je samo nakratko osvojioRajputsko kraljevstvo. Samo pedesetak godina kasnije, Rajputi su ponovno uzdigli svoje kraljevstvo, ovaj put podRana Hammirom uMewaru (Rajasthan), te su proširili svoj utjecaj sve doBengala i Punjaba, s prijestolnicom uGwalioru. Rajputi su pružali otpor i mogulskim carevimaHumayunu, i njegovom sinuAkbaru. Od 1558. do 1578. bjesnio je Mogulsko-Rajputski rat, katkad otvoreni a katkad gerilski, u kojemu su Rajputi oslobodili gotovo cijeli Mewar. CarJahangir je nakon bjesnih borbi od 1605. – 13. god. naposljetku isposlovao radžputsko priznanje mogulskog suvereniteta, uz zadržavanje neovisnosti Mewara, koju su Radžputi zadržali sve dobritanske vlasti.
Maratha Carstvo, poznato i kao Konfederacija Maratha, bila je hindu država koja je postojala od 1674. do 1818. godine. Osnovao ju jeShivaji Bhosle, koji se prozvaoChhatrapatijem (carom) s prijestolnicom uRaigadu. Marathe su srušile Mogulsko carstvo i na vrhuncu moći, polovicom 18. st. vladalo je većinom Indije, na teritoriju od oko 2,8 milijuna km². Maratha Carstvo je bila uspješna i posljednja prepreka britanskim kolonijalnim interesima.
U Indiji su postojala i druga kraljevstva koja su u određeno doba bila samostalna, dok su uglavnom priznavala vlast drugih carstava. Tako jekraljevstvo Mysore, koje je osnovano 1399. god. u južnomDekanu, priznavalo suverenitetcarstva Vijayanagare do 1565. god., te Britanske krune od 1799. god.
MuslimanskoBengalsko Kraljevstvo je nastalo uBengalu nakon propasti Mogulskog Carstva 1717. god. i trajalo je sve do potpadanje podBritansku Indiju 1880. god., iako se kraljevska obitelj zadržala na vlasti sve do 1969. god.
Hyderabad su osnovali mogulski vladariGolkonde 1591. god. i nakon kratkotrajne mogulske vlasti, osnovan jeHyderabadski Nizam 1724., koje je potrajalo sve do 1948. god., uglavnom kao britansko potkraljevstvo.
Krajem 18. stoljećaBritanska Istočnoindijska kompanija porazila je suparničke europske koloniste i uspostavila carstvo utemeljeno na trima "prijestolnicama" u Bombayu, Madrasu iBengalu. Od1850. ta je kompanija vladala gotovo trima petinama Indije, a ostatkom su vladali lokalni prinčevi koji su bili podređeniBritancima.
Od1857. – '58. godine došlo je dopobune indijskih trupa ubritanskoj kolonijalnoj vojsci, a izbila je zbog britanske neosjetljivosti na indijske običaje i vjere. Pobunjenici su zauzeli veći dio Indije, no Britanci su ubrzo povratili te teritorije i1858. godine ponovo uspostavili red nakon velikih krvoprolića.
Nakon indijske pobune Britanci su raspustili svoju Istočnoindijsku kompaniju. Prihvatili su pozitivniji stav prema indijskom narodu. Osnovan je novi vladin odsjek i mimo krune vladao jePodkralj (kraljevski namjesnik). Međutim, indijski narod je u odnosu na Britance sve više siromašio.Tijekom 19. stoljeća Indija je postala industrijalizirana zemlja. Britanci su u Indiji izgradili najveću željezničku mrežu uAziji te razvijali parno brodarstvo itelegrafske usluge. Indija je izvozila sirovine u britanske tvornice, no gradila je i vlastite tvornicečelika itekstila.
Godine1885. osnovan jeIndijski nacionalni kongres za borbu za indijska prava. Od1920. godine je pod vodstvomMohandas Ghandija zahtijevaonezavisnost Indije. Uslijedila je duga kampanja otpora britanskoj vladavini, no tek nakon II. svjetskog rata,1945. godine, Britanija je pristala da Indija postane nezavisna država. Tijekom II. svjetskog rataMuslimanska liga, pod vodstvomMuhammada Jinnaha, zahtijevala je zasebnu nezavisnost za ovu muslimansku državu na Indijskom potkontinentu. Godine1947. stvorena je muslimanska država Pakistan, prvobitno u dva dijela. Godine1971., nakon rata između ta dva dijela, istočni Pakistan je postao samostalna državaBangladeš.
Jawaharlal Nehru (1889. –1964.) bio je jedan od vođa Indijskog naconalnog kongresa i zbog svojih političkih djelovanja bio je devet puta u zatvoru. Nakon proglašenja nezavisnosti ipodjele Indije 1947. godine, postao je prvi indijski premijer. Utemeljio je industriju i Indiju razvio u velesilu. Nehruova kćiIndira Gandhi postala je premijer1966. godine. Pod Nehruom je Indija izbjegavala sklapanje saveza s velikim državama. Ta politika neovisnosti donijela je Indiji veliku i samostalnu moć, a ta je moć postala još veća nakon što je Indija podržala Istočni Pakistan u građanskom ratu sa Zapadnim Pakistanom1971. godine.
↑Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. 1834.Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland, Volume 1999. Royal Asiatic Society of Great Britain & Ireland. str. 651.Tim vjenčanjem je Haarsha uspostavila savez kojim su Rajputi postali dominantni u Gurjari, a čiji je istaknuti klan bio Chauhani.
