U ovomfilogenetskom stablu plave i crvene skupine (koje su objemonofiletske) ne dijele neposrednog zajedničkog pretka. Ako obje dijele karakteristike koje se čine sličnima, plava i crvena skupina tvorepolifiletsku skupinu.Kladogramprimata; prikazujemonofiliju (viši primati, žuto),parafiletičnost (prosimijanci, cijan, uključujući crveno područje) i polifiliju (noćno aktivni primati,lorisi itarsieri, crvene boje).Filogenetske skupine: Monofiletski takson (žuto, kladaSauropsida koja grupira "gmazove i ptice") sadrži zajedničkog pretka i sve njegove potomke. Parafiletski takson (cijan, "gmazovi") sadrži svog najnovijeg zajedničkog pretka, ali ne sadrži sve potomke tog pretka. Polifilski takson (crvena, skupinahemotermija koja sadrži toplokrvne tetrapode) ne sadrži najnovijeg zajedničkog pretka svih svojih članova.
Polifiletska skupina skup je organizama ili drugih evoluirajućih elemenata koji su grupirani, ali ne dijele neposrednog zajedničkog pretka. Izraz se često primjenjuje na skupine koje dijele obilježja koja su slična, ali nisu naslijeđena od zajedničkih predaka; takve su karakteristike poznate kao homoplazije, a razvoj i fenomen homoplazija poznati su kaokonvergentna evolucija. Raspored članova polifiletske skupine naziva sepolifilija.
Alternativno, polifiletika se jednostavno koristi za opisivanje skupine čiji članovi dolaze iz više izvora predaka, bez obzira na sličnost karakteristika. Na primjer, biološka karakteristika toplokrvnosti razvijala se odvojeno kod predaka sisavaca i predaka ptica.[1] Ostale polifiletske skupine su primjericealge,C4 fotosintetske biljke[2] iXenarthra.[3]
Mnogi biolozi pokušavaju izbjeći homoplaziju u grupiranjutaksona, pa je zato često cilj eliminirati skupine za koje se utvrdi da su polifiletske. To je često poticaj za velike revizije klasifikacijskih shema.
Istraživači koji se više baveekologijom negosistematikom mogu polifiletske skupine smatrati legitimnima; na primjer, sličnosti u aktivnosti unutar skupine gljivicaAlternaria mogu istraživače navesti da smatraju skupinu valjanimrodom, istovremeno priznajući njezinu polifiliju.[4] U nedavnim istraživanjima konceptimonofilije,parafiletičnosti i polifilije korišteni su u utvrđivanju ključnih gena zakodiranje različitih skupina vrsta.[5]
Pojampolyphyly potječe izstarogrčkih izraza πολύς (polús), što znači "mnogo, mnogo", i φῦλον (phûlon), što znači "rod, vrsta",[6][7] a odnosi se na činjenicu da polifiletska skupina uključuje organizme (npr. rodove, vrste) koji proizlaze izviše izvora predaka.
Suprotno tome, pojammonofilija ilimonofiletika nadovezuje se na starogrčki prefiks μόνος (mónos), što znači "sam, jedini, jedinstveni",[6][7] i odnosi se na činjenicu da monofiletska skupina uključuje organizme koji se sastoje od svih potomakajedinstvenog zajedničkog pretka.
Za usporedbu, pojamparafiletičnost koristi starogrčki prefiks παρά (pará), što znači "pored, blizu",[6][7] i odnosi se na situaciju u kojoj je jedna ili nekoliko monofiletskih podskupinaizdvojena od svih ostalih potomaka jedinstvenog zajedničkog pretka.
U mnogim se školamataksonomije ne preporučuje postojanje polifiletskih skupina u klasifikaciji. Te škole mišljenja smatrajumonofiletske skupine (odnosnoklade) najvažnijim načinom grupiranjaorganizama.
Jedan od razloga za takvo gledište jest da je neke klade jednostavnije definirati u čistofilogenetskom smislu bez pozivanja na prethodno uvedene klade:definicija klade na temelju čvora, na primjer, mogla bi biti "svi potomci posljednjeg zajedničkog pretka vrsta X i Y". S druge strane, polifiletske skupine često se mogu razgraničiti na temelju klade, na primjer "leteći kralježnjaci sastoje se od klada šišmiša, ptica i pterosaura". Budući da se polifiletske skupine često mogu definirati kao zbroj klada, obično se smatraju manje temeljnima od monofiletskih (pojedinačnih, cjelovitih).
Jači je razlog taj što grupiranje vrsta monofiletički daleko više olakšava predviđanje nego polifiletsko grupiranje. Primjerice, klasifikacija novootkrivene trave u monofiletsku obiteljPoaceae, prave trave, odmah rezultira brojnim predviđanjima o njezinoj strukturi i razvojnim i reproduktivnim obilježjima naslijeđenim od zajedničkog pretka te obitelji. Nasuprot tome, Linneovo svrstavanje biljki s dvamaprašnicima u polifiletski razredDiandria praktično je za identifikaciju, ali beskorisno je za predviđanje jer je do pojave točno dvaju prašnika došlokonvergentnim razvojem u mnogim skupinama.[8] Predvidljivost uspjeha presudni je kriterij po kojem se teorije vrednuju u svim eksperimentalnim znanostima.
Vrste imaju poseban status u sistematici kao uočljivo obilježje same prirode i kao osnovna jedinica klasifikacije.[9] Obično se implicitno pretpostavlja da su vrste monofiletske (ili baremparafiletske). Međutim,hibridna specijacija vjerojatno dovodi do polifiletskih vrsta.[10] Hibridne vrste česta su pojava u prirodi, posebno u biljkama gdjepoliploidija omogućuje brzu specijaciju.[11]
↑Delsuc, Frédéric; Douzery, Emmanuel J. P. 2008. Recent advances and future prospects in xenarthran molecular phylogenetics. Vizcaíno, Sergio F.; Loughry, W. J. (ur.).The biology of the Xenarthra. University Press of Florida. Gainesville. str. 11–23.ISBN9780813031651.OCLC741613153
↑Parhi J., Tripathy P.S., Priyadarshi, H., Mandal S.C., Pandey P.K. 2019. Diagnosis of mitogenome for robust phylogeny: A case of Cypriniformes fish group.Gene.713: 143967.doi:10.1016/j.gene.2019.143967.PMID31279710CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Queiroz, Kevin; Donoghue, Michael J. Prosinac 1988. Phylogenetic Systematics and the Species Problem.Cladistics.4 (4): 317–338.doi:10.1111/j.1096-0031.1988.tb00518.x
↑Hörandl, E.; Stuessy, T.F. 2010. Paraphyletic groups as natural units of biological classification.Taxon.59 (6): 1641–1653.doi:10.1002/tax.596001