Plankton je naziv grčkog porijekla i označava zajednicu živihorganizama koji plutaju i ne raspolažu vidljivim sposobnostima za kretanje. Njihovo gibanje ovisi o gibanjuvode. Organizme koji plutaju u vodi, ali mogu plivati i suprotno od vodenih strujanja naziva se još inektonima.
Plankton je prisutan u gotovo svim vodama na Zemlji. Međutim, u većini morskih područja je prisutnost hranjivih tvari zanemariva, pa otuda je i količina planktona u njima vrlo mala i stoga se smatrajuekološkimpustinjama. Ako se u vodama stajaćicama ili rijekama nađe pretjerana količina hranjivih tvari, može se dogoditi da to dovede do suprotnog rezultata, naime, da fosfati, kao ograničavajući faktor prehrane planktona postane dominantan (kao otpadni produkt umjetnog gnojenja poljoprivrednih površina dospijeva oborinskom vodom u slatkovodne resurse na kopnu), i dovede do svoje suprotnosti i "zaguši" prirodnu cirkulaciju između planktona, vode i fosfata pa otuda i svi živi organizmi u vodi (i plankton) izgube neophodan kisik i uguše se. Slatkovodni plankton naziva se limnoplankton, amorski haliplankton.
Plankton postoji u svim mogućim oblicima i veličinama. Posebno sitni organizmi (4-40 µm) ubrajaju se u nanoplankton. Najmanji oblici subakterije, u jednu žličicu vode stalo bi ih 2 milijuna. Ali i veći predstavnicifitoplanktona su manji od presjeka ljudske kose. Izooplanktona ima sićušnih, ali i takvih koji mogu imati i do 9 metara, kao, recimo neke vrstemeduza koje ne mogu aktivno plivati, nego samo plutaju sa strujom, i ubrajaju se isto u plankton.
Prema dosadašnjim saznanjima, najveći dio životinjske biomase čini vrsta odnosno porodica kopepoda. Bez planktona arktičkih voda ne bi mogli postojati velikikitovi usani, kao primjericeplavi kitovi ilikitovi perajari, njhova prehrambena podloga je upravo zooplankton kojeg "filtriraju" svojimusima. Velika jata riba također se hrane masom planktona.
Jednostanične alge kremenjašice čine najveći dio mase fitoplanktona. Prema novijim istraživanjima, čini se da je apsolutno najveća količina ugljičnog dioksida vezana u biljnom planktonu, a ne, kao što se ranije smatralo, u tropskim šumama.