Najstarija prava pisma bila su primarnologografska, zasnovana napiktogramima iideogramima. Za razliku od pretežito mnemoničkih i ideografskihprapisama, prava pisma predstavljajujezične iskaze koje bilo koji drugi govornik može rekonstruirati bez većih odstupanja. To podrazumijeva i bilježenje gramatičkih morfema, koji su uvelike nepostojeći kod prapisama.
Većina pisama se može ugrubo podijeliti na tri skupine:logografska,slogovna, ialfabetska (ilisegmentalna); međutim, sva se tri ponekad nađu u jednom sustavu pisanja u različitim udjelima, što često otežava kategorizaciju pisama.
Danas najprihvaćeniju tipološku podjelu osmislio je lingvistPeter T. Daniels, a pisma je svrstao u 6 skupina:[2]
Smatra se da su se neki notacijski znakovi, crtani uz slike životinja, pojavili već ugornjem paleolitikuEurope oko 35 000 godina pr. Kr., te da su upravo ti znakovi predstavljali rani oblik pisma. Nekoliko je simbola korišteno zajedno kako bi se izrazile informacije o sezonskom ponašanju lovljenih životinja.[4]
Porijeklom pisma se, međutim, češće smatra lončarska faza neolitika ilikasni neolitik, kada su predpismeni glineni žetoni bili upotrebljavani za zapisivanje količine stoke i dobara. Ti su se žetoni utiskivali u površinu okruglih glinenihbula, koje su služile i kao spremnici za žetone. S vremenom su bule i žetone zamijenile glinene pločice na koje su se znakovi zapisivali stilusom. Pravo je pismo prvi puta zapaženo u nalazima izUruka, s kraja 4. tisućljeća pr. Kr., a nedugo potom i u drugim predjelimaBliskog istoka.[5]
Prva je priča o otkriću pisma zapisana u Mezopotamiji, a bila je to epska pjesmaEnmerkar i gospodar Aratte iz oko 1800. godine pr. Kr., u kojoj gospodar Kulabe unosi riječi u površinu glinene ploče: »Dotad nikad ne bi polaganja riječi na glinu.«[6][7]
Znanstvenici razlikuju prapovijest i povijest ranog pisma,[8] no dolaze do nesuglasica oko toga kada prapovijest prelazi u povijest i prapismo postaje »pravo pismo«. Definicija je uvelike subjektivna.[9] Pismo je, u općem smislu, metoda bilježenja informacija sastavljena odgrafema, koji pak mogu biti sačinjeni odglifova.[10]
Nastanku pisma na nekom području obično slijedi nekoliko stoljeća fragmentiranih zapisa. Povjesničari često određuju povijesnost kulture prema pojavi cjelovitih, koherentnih tekstova na pismu kulture.[8]
Dugo se vjerovalo da je pismo izumljeno u samo jednoj civilizaciji. Ta je teorija nazvana »monogeneza«. Znanstvenici su bili uvjereni da sva pisma potječu izSumera, te da su se odande proširila preko cijeloga svijeta putemkulturne difuzije.[11] Prema toj teoriji, koncept predstavljanja jezika pisanim oznakama (iako bez pojedinačnosti o sustavu tih oznaka) prenosio se preko trgovaca koji su putovali do različitih regija svijeta.[12]
U međuvremenu su, međutim, otkrivena pisma drevneMezoamerike, daleko od izvora pisma na Bliskom istoku, čime je dokazano da je pismo izumljeno više puta. Danas se smatra da se pismo vjerojatno izumilo neovisno u barem četiri drevne civilizacije:Mezopotamiji (između 3400. i 3100. g. pr. Kr.),Egiptu (oko 3250. g. pr. Kr.),[11][13][14]Kini (1200. g. pr. Kr.)[15] i nizinama Mezoamerike (prije 500. g. pr. Kr.).[16]
Za Egipat se nekoć smatralo da je pismo preuzeo odSumerana,[17] no više učenjaka[13][18][19] tvrdi da se »najraniji tvrdi dokazi pisma iz Egipta od mezopotamijskog razlikuju u strukturi i stilu te su se stoga morali razviti neovisno jedno o drugome. Mogućnost „difuzije poticaja” iz Mezopotamije postoji, ali utjecaj nije mogao biti veći od pukog prijenosa ideje.«[13][20]
Po pitanju Kine, vjeruje se da sudrevni kineski znakovi nezavisni izum zbog manjka dokaza za kontakt drevne Kine i pismenih civilizacija Bliskog istoka,[21] kao i zbog jasnih razlika u mezopotamijskom i kineskom pristupu logografiji i prikazu glasova.[22] Konsenzus jest da se pravo pismo u Kini razvilo tijekomdinastije Shang.[23]
Arhaično sumersko pismo i egipatski hijeroglifi obično se smatraju najranijim pravim pismima. Oba su pisma nastala na temelju zasebnih prapismenih sustava simbola između 3400. i 3100. godine pr. Kr., a najraniji cjeloviti tekstovi na oba pisma napisani su oko 2600. godine pr. Kr.Praelamsko je pismo datirano u isto okvirno razdoblje.[24]
Ne postoje čvrste tvrdnje o materijalima koji su najčešće bili upotrebljavani za zapisivanje ranih pisama. U svim je razdobljima praksa bila urezivati pismo u kamen,metal ili koji drugi čvrsti materijal s ciljem osiguravanja trajnosti zapisa. Metali, poput tiskanihkovanica, spominju se kao materijal za zapisivanje, a uključujuolovo,mjed izlato. Spominje se i gravura pečata u draguljima.[25]
Osim gravure teksta u kamen, uAmerikama se koristio papir od kore stabala zvanamate. Iako nije poznato kada je i gdje proizvodnja amatea započela,[26] najstariji poznati primjerak datira u 75. godinu, a pronađen je uMeksičkoj državiJalisco i načinjen od vlakna stablaFicus aurea.[27]
NaIndijskom potkontinentu i uJugoistočnoj Aziji za zapisivanje su se od oko 5. st. pr. Kr. koristili listovipalme.[28] Točnije, u kockasto odrezane i sušene listove palme znakovi su se urezivali oštrim pisaljkama. Nakon urezivanja, na površinu je nanesena boja, koja je zatim obrisana kako bi ostala samo u urezima na listu. Svaki bi list tipično imao rupu, probušenu kako bi se kroz nju provuklo uže te kako bi se listove vezalo zajedno kao svojevrsnu knjigu. Palmini listovi proizvedeni na taj način imali su vijek od oko 600 godina prije nego su započeli zaprimati štetu odvlage, kukaca,plijesni ili krhkosti, zbog čega se dokument morao prepisati na novi set listova.[29] Najstariji su palmini listovi pronađeni u hladnijim podnebljima:Nepalu,Tibetu isredišnjoj Aziji, gdje su pronađeni rukopisi iz prvog stoljeća.[30]
U Kini se najraniji zapisi punih rečenica pronalaze na kostimakornjače korištenima u obredne svrhe iz razdoblja 1200. – 1050. godine pr. Kr.,[31] u koje su bila urezivana pitanja za proroka. Kasnije se pismo ranijeg 1. st. pr. Kr. urezivalo ubroncu i drvo. Za većinu se zapisa od ranog razdoblja vjerojatno koristilobambus isvilu, no zbog podložnosti tih materijala šteti nije sigurno koliko su se koristili, kao ni koliko dugo.[23] Najranija uporabaštapića od bambusa za zapisivanje u Kini datira u 5. st. pr. Kr.,Razdoblje zaraćenih država.[32] Štapići su bili široki tek dovoljno za zapis znakova u stupac, a za duže su se tekstove štapići vezalikonopljom, svilom ilikožom kako bi se načinila svojevrsna knjiga imenajiǎncè (kin. 簡冊) ilijiǎndú (kin. 简牍).[33][34] Oko 105. godine,Cai Lun je osmislio način proizvodnjepapira od koremurve, recikliranih ribarskih mreža, konoplje, bambusa i sličnih materijala koji uključuje natapanje, mljevenje i sušenje smjese. Tako dobiven papir bio je značajno jeftiniji i lakši za proizvesti od svile[35] te se proširio na druge dijelove svijeta uz unaprjeđenje procesa proizvodnje.[36]
Slična je kineskom papiru tkanina zvanatapa, korištena pretežito u Aziji iOceaniji, gdje se počela praviti oko 4000. g. pr. Kr., ali i u Amerikama (od oko 2100. g. pr. Kr.) teAfrici. Unutarnja kora murve,smokve ilikruhovca, razdvojena od vanjske, udarala se drvenim maljem kako bi bila tanja. Zbog toga što se lako razgrađuje u podnebljima u kojima je proizvođena, ne postoji mnogo ranijih ostataka, ali osim zapisivanja (obično imena[37]) služi i drugim svrhama, poput pravljenja odjeće.[36]
Ugovor o prodaji polja i kuće, klinasto pismo na glinenoj pločici,Šurupak, oko 2600. pr. Kr.
U Mezopotamiji su čest materijal za zapisivanje bile pločice, vjerojatno izvornokaldejska praksa, i svitci, izvorno egipatska dosjetka. Kaldejske pločice bile su maleni komadi gline oblikovani u svojevrstan oblik jastuka, gusto ispunjeni znakovima klinastog pisma. Nakon pečenja gline, površina im se prekrila drugim slojem gline na koji bi se ponovno ispisao sadržaj kako bi se osiguralo očuvanje teksta u slučaju uništenja. Slični su tome bili šupljivaljci iliprizme sa 6 ili 8 strana, oblikovani od fineterakote, ponekad glazirani, na kojima su znakovi ocrtani malenim stilusom, kod nekih primjeraka toliko sitno da je za iščitavanje potrebno povećalo.[25]
U Egiptu je glavni materijal bilo znatno drugačiji. Na spomenicima se nalaze prikazi drvenih pločica, no najčešće se upotrebljavaopapirus, već oko 3000. g. pr. Kr.[38] Trska od koje se pravio, pronađena uglavnom u Donjem Egiptu, bila je poprilično ekonomična za pisanje. Srž joj je bila izvađena i rastavljena vrlo tankim alatom na tanke trake od kojih se sačinjena. Zatim se poravnavala pritiskom, a trake su se lijepile, dok se još traka postavljalo na njih pod pravim kutom kako bi se omogućila proizvodnja svitka proizvoljne duljine. Tim se izumom, čini se, proširila praksa pisanja u Egiptu.[39]
Kako je papirus zbog velike potražnje i eksporta u druge dijelove svijeta postao preskup, započela je uporaba drugih materijala, među kojima je i koža, pronađena u nekoliko grobnica.[25]Pergamenti, pravljeni od ovčje kože nakon uklanjanja vune za tkanje odjeće, katkad su bili jeftiniji od papirusa, koje se moralo uvoziti u Egipat. Izumom papira oddrvenjače, korištenog i danas, cijena materijala za pisanje počela je opadati. U suvremenom je dobu prioritet stavljen na ojačavanje spoja vlakna, pri čemu se razmatraju čvrstoća suhog i mokrog papira.[40]
↑Hallo, W.; Simpson, W. 1971.The Ancient Near East. New York. str. 25.Beginning in the pottery-phase of the Neolithic, clay tokens are widely attested as a system of counting and identifying specific amounts of specified livestock or commodities. The tokens, enclosed in clay envelopes after being impressed on their rounded surface, were gradually replaced by impressions on flat or plano-convex tablets, and these in turn by more or less conventionalized pictures of the tokens incised on the clay with a reed stylus. That final step completed the transition to full writing, and with it the consequent ability to record contemporary events for posterity.
↑abShotwell, James Thomson. 1922.An Introduction to the History of History: Records of civilization, sources and studies.Columbia University Press. New York.
↑Smail, Daniel Lord. 2008.On Deep History and the Brain: An Ahmanson foundation book in the humanities.University of California Press. Berkeley.
↑Bricker, Victoria Reifler; Andrews, Patricia A. 1992.Epigraphy: Supplement to the Handbook of Middle American Indians, v. 5. University of Texas Press. Austin.
↑Wengrow, David. 2011. Teeter, Emily (ur.).The Invention of Writing in Egypt.Before the Pyramids: Origin of Egyptian Civilization. Oriental Institute, University of Chicago. str. 99–103
↑Boltz, William. 1994.The origin and early development of the Chinese writing system. American Oriental Society. str. 31
↑Dreyer, G. 1998.Umm el-Qaab I. Das prädynastische Königsgrab U-j und seine frühen Schriftzeugnisse [Umm el-Qaab I. The predynastic royal tomb U-j and its early written evidence] (njemački). Philip von Zabern. Mainz, Germany.
↑Woods, Christopher. 2010. Visible language: the earliest writing systems.Visible Language: Inventions of Writing in the Ancient Middle East and Beyond. The Oriental Institute of the University of Chicago. Chicago. str. 15–25
↑10. Literature.The Story of India - Photo Gallery. PBS. Explore the topic, palm-leaf manuscripts. Inačica izvorne stranicearhivirana 13. studenoga 2013. Pristupljeno 13. studenoga 2013.
↑Amalananda Ghosh (1991), An Encyclopaedia of Indian Archaeology, BRILL Academic,ISBN978-9004092648, pages 360-361
↑Loewe, Michael. 1997. Wood and bamboo administrative documents of the Han period. Edward L. Shaughnessy (ur.).New Sources of Early Chinese History. Society for the Study of Early China. str. 161–192.ISBN1-55729-058-X
↑Perkins, Dorothy. 1998.Encyclopedia of China: History and Culture. Routledge. str. 24.ISBN978-157958110-7
↑Lyons, Martyn. 2011.Books: A Living History. Getty Publications. Los Angeles, CA. str. 18.ISBN9781606060834
↑Hiapo (tapa) (article) | Polynesia.Khan Academy (engleski). Pristupljeno 11. veljače 2024..Some hiapo examples include writing, usually names, along the edges of the overall design.
Baines, John. 2004. The earliest Egyptian writing: Development, context, purpose. Boudreau, Vincent (ur.).The First Writing: Script Invention as History and Process. Cambridge University Press. Cambridge. str. 150–189
.jpg)
.jpg)
_Manuscript_LACMA_M.88.134.4_(1_of_2).jpg)
