Pinus (bor) je rod sa 111postojećih vrsta drveća i grmlja. Rod je trenutno podijeljen u dvapodroda: podrodPinus (tvrdi borovi) i podrodStrobus (meki borovi). Svaki od podrodova dalje je podijeljen usekcije na temelju sekvenciranjakloroplastne DNA[1] i cijeleplastidne genomske analize.[2] Starije klasifikacije podijeliti u tri podvrste rod – podrodPinus, podrodstrobus i podvrsteDucampopinus[3] – na temelju češera, sjemena i karakteristika listova. DNK filogenija pokazala je da su vrste ranije upodrodu Ducampopinus pripadnici podrodaStrobus, pa seDucampopinus više ne koristi.[1]
| Pinus |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vrste podrodaDucampopinus smatrane su posrednima između druga dva podgenera. U modernoj klasifikaciji svrstani su u podrodStrobus, no ni u jedan se nisu potpuno uklapali, pa su svrstani u treći podrod. 1888.kalifornijski botaničar John Gill Lemmon smjestio ih je u podrodPinus. Općenito, ova je klasifikacija naglašavala morfologiju čunjeva, ljuskica češerića, sjemenki i lišća, omotača i omotača, a vrste u svakoj podsekciji obično su se prepoznavale po svom općem izgledu. Borovi s jednim fibrovaskularnim snopom po listu (nekadašnjipodredoviStrobus iDucampopinus ) bili su poznati kaohaploksilonski borovi, dok su borovi s dva fibrovaskularna snopa po listu (podrodPinus) nazvanidiploksilonskim borovima. Diploksilonski borovi obično imaju tvrđu drvenu građu i veću količinu smole od haploksilonskih borova. Trenutna podjela na dva podroda (Pinus iStrobus) potkrijepljena je rigoroznim genetskim dokazima.
Nekoliko se značajki koristi za razlikovanje podrodova, sekcija i podsekcija borova: broj listova (iglica) posvežnju, jesu li ovojnice svežnjalistopadne ili trajne, brojfibrovaskularnih snopova po iglici (2 uPinusu ili 1 uStrobusu), položajkanala smole u iglama (unutarnjim ili vanjskim), prisutnost ili oblik sjemenskih krila (odsutno, rudimentarno, zglobno i adnatno) i položaj umba (dorsalni ili terminalni) i prisutnost bodlja na ljuskamasjemenskih češera.[1]
PodrodPinus uključuje žute i tvrde borove. Borovi u ovom podvrsti imaju jednu do pet iglica po svežnju i dvafibrovaskularna snopa po iglici, a ovojnice svežnja su postojane, osim kodP. leiophylla iP. lumholtzii. Ljuskestožca deblje su ikrutije od podvrstaStrobus, ačešeri se otvaraju ubrzo nakon sazrijevanja ili suserotični.[1]
SekcijaPinus ima dvije ili tri iglice po svežnju. Češeri svih vrsta imaju guste ljuske, a svi, osim onihP. pinea, otvaraju se u zrelosti. Vrste u ovom sekciji porijeklom su izEurope,Azije iSredozemlja, osimP. resinosa na sjeveroistokuSjeverne Amerike iP. tropicalis na zapaduKube.[1]
PodsekcijaIncertae sedis
Sve osim dvije vrste upodsekcijiPinus porijeklom su iz Euroazije.[1]
PodsekcijaPinaster sadrži vrste porijeklom iz Sredozemlja, kao iP. roxburghii sHimalaje. Ljuskama njegovih čunjeva nedostaju bodlje.[1] Ime je dobio poP. pinasteru.
SekcijaTrifoliae (američki tvrdi borovi), unatoč imenu (što znači "trolista"), ima dvije do pet iglica po svežnju, ili rijetko osam. Češeri većine vrsta otvaraju se u zrelosti, ali nekoliko jeserotinskih. Svi osim dva američka tvrda bora pripadaju ovoj sekciji.[1]
PodsekcijaAustrales porijeklom je izSjeverne iSrednje Amerike i otoka naKaribima.[1]
Zatvorene (serotinske) vrste Kalifornije i Donje Kalifornije,P. attenuata,P. muricata iP. radiata, ponekad su smještene u zasebnu podsekciju,Attenuatae.
PodsekcijaContortae porijeklom je iz Sjeverne Amerike i Meksika.[1]
PodsekcijaPonderosae porijeklom je izSrednje Amerike,Meksika, zapadneSjedinjenih Država i jugozapadneKanade.[1]
PodrodStrobus uključuje bijele i mekane borove. Borovi u ovom podvrsti imaju jednu do pet iglica po svežnju i jedanfibrovaskularni snop po iglici, a ovojnice svežnja sulistopadne, osim kodP. nelsonii, gdje su postojane. Ljuskečešera su tanje i fleksibilnije od podvrsta podvrstaPinus, osim kod nekih vrsta poputP. maximartinezii, ačešeri se obično otvaraju ubrzo nakon što sazriju.[1]
SekcijaParrya ima jednu do pet iglica po fasciklu. Sjeme ili ima zglobna (spojena) krila ili ih uopće nema. U svih se vrsta, osim kodP. nelsonii, ovojnice fascikula previjaju natrag i tvorerozetu prije nego što otpadnu. Češeri imaju guste ljuske i puštaju sjeme u zrelosti. Ova je sekcija porijeklom iz jugozapada Sjedinjenih Država i Meksika.[1]
PodsekcijaBalfourianae porijeklom je iz jugozapadaSjedinjenih Američkih Država.
Podsekcija Cembroides (pinjoni ili piñoni) porijeklom je izMeksika i jugozapadaSAD-a.
PodsekcijaNelsonianae porijeklom je iz sjeveroistočnog Meksika. Sastoji se od jedne vrste s postojanim ovojnicama svežnja.
SekcijaQuinquefoliae (bijeli borovi), kao što mu i samo ime govori (što znači "peterolist"), ima pet iglica po svežnju, osimP. krempfii, koji ima dvije, iP. gerardiana iP. bungeana, koje imaju tri. Sve vrste imaju čunjeve s tankim ili debelim ljuskama koje se otvaraju u zrelosti ili se uopće ne otvaraju; nijedan nije serotinski. Vrste u ovom dijelu nalaze se u Euroaziji i Sjevernoj Americi, a jedna vrsta,P. chiapensis, doseže Gvatemalu.[1]
PodsekcijaGerardianae porijeklom je iz istočne Azije. Ima tri ili pet iglica po svežnju.
PodsekcijaKrempfianae porijeklom je iz Vijetnama. Ima dvije igle po svežnja, a netipično su spljoštene. Ljuske čunja su guste i nemaju bodlje.
PodsekcijaStrobus ima pet iglica po svežnju i tanke ljuske konusa bez bodlji. Iglice su često fleksibilne i mekane s nešto svjetlijom donjom stranom.[6] Porijeklom je iz Sjeverne i Srednje Amerike, Europe i Azije.[1]
Vrste koje trenutno nisu smještene u podrod.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus |
