Sveučilište u Zürichu Sveučilište u Utrechtu Sveučilište u Göttingenu Sveučilište u Leipzigu Humboldtovo sveučilište u Berlinu Institut Kaiser Wilhelm u Berlinu Sveučilište Cornel
Alma mater
Sveučilište u Aachenu Sveučilište u Münchenu doktorski_mentor =Arnold Sommerfeld
Molekulavode je primjer polarne molekule, a veličina njihove polarnosti određena je električnimdipolnim momentom.Negativni naboj je prestavljen plavom bojom, pozitivni naboj je prikazan plavom bojom, dok je bijelo neutralno.Einstein-Debyeova teorijatoplinske provodnostičvrstoga tijela.
Peter Debye, punim imenomPeter Joseph William Debye (niz.Petrus Josephus Wilhelmus Debije,Maastricht,24. ožujka1884. –Ithaca (New York),2. studenog1966.), nizozemsko-američkifizičar i fizikalnikemičar.Profesor sveučilišta u Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, direktor Instituta Kaiser Wilhelm u Berlinu. Godine 1940. otišao u SAD, gdje je na Sveučilištu Cornell ostao profesorom do umirovljenja (1950.). Razvio teoriju opolarizirajućem djelovanjuelektričnog polja namolekule i istraživao njihovedipolne momente, čime je unaprijedio spoznaje o međuatomskim udaljenostima i strukturi molekula. ProširioEinsteinovo objašnjenjetoplinske provodnostičvrstoga tijela na niske temperature (Einstein-Debyeva teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela, 1912.). Utemeljio metodu istraživanjakristalne strukture praškastih uzorakaogibomrendgenskih zraka (Debye-Scherrerova metoda, 1916.). S Erichom Hückelom postavio teoriju (Debye-Hückelova teorija, 1923.) oelektričnoj vodljivosti itermodinamičkoj ravnoteži razrijeđenihotopina jakihelektrolita, čime je proširioArrheniusovu teorijudisocijacijesoli u otopini na pozitivne i negativneione. Pritom je pretpostavio da su pojedini ioni okruženi oblakom iona suprotnoganaboja, a otklon od idealnih otopina objasnio je djelovanjem međuionskih privlačnih i odbojnihsila. Godine 1936. dobioNobelovu nagradu za kemiju.[1]
Kada je 1911.Albert Einstein postao profesor na Sveučilištu uPragu, tada je Debye preuzeo njegovo staro mjesto profesora na Sveučilištu uZürichu. Nakon toga radio je na sveučilištima uUtrechtu 1912.,Göttingenu 1913., Zürichu 1920.,Leipzigu 1927. iBerlinu 1934., gdje je opet nasljedio Einsteina. Od 1937. do 1939. godine bio je predsjednik Njemačkog udruženja fizičara.
1913. se Debye oženio s Mathilde Alberer, s kojom je imao sina Petera P. Debye (rođen 1916.) i kćer Mathilde Maria (rođena 1921.). Njegov sin je postao isto fizičar, pa su radili i povremeno zajedno.[2]
Njegov prvi znanstveni doprinos bio je primjena ideje odipolnom momentu (raspodjela pozitivnog i negativnogelektričnog naboja u električnim sustavima), kod električnog naboja nesimetričnih molekula (na primjervoda). 1912. je razvio jednadžbe za odnos momenta dipola u ovisnosti otemperature idielektričnoj konstanti. Zbog te zasluge, mjerna jedinica momenta dipoladebye je nazvana u njegovu čast. Osim toga, 1912. je proširio Einsteinovu teoriju otoplinskom kapacitetu, za niže temperature, dodavši utjecaj niskofrekventnihfonona.
Einstein-Debyeova teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela je objašnjenje odstupanjatoplinske provodnosti od Dulong-Petitova zakona i temperaturne ovisnosti na niskim temperaturama s pomoćutitranjaatoma u atomskoj rešetki (fononski model). Uvođenjem karakteristične Debyjeve temperatureΘ dobivena je ista vrijednost toplinske provodnosti jednostavnih čvrstih tvari po molu za iste iznoseT/Θ, gdje jeTtermodinamička temperatura. Umetalima, zbog pobuđivanjaelektrona u viša stanja, toplinska provodnost ima dodatni (na niskim temperaturama linearni) član. U klasičnoj statističkoj fizici toplinska provodnost nekog čvrstog tijela konstantna je. Međutim, pri niskim temperaturama toplinska se provodnost smanjuje zbogkvantnih učinaka. U blizini apsolutne nule temperature toplinska je provodnost razmjerna s kubusom temperatureT³ i kod same nule iščezava.[3]
