Pareidolija jepsihološki fenomen prepoznavanja poznatih obrazaca, primjerice crta lica, u apstraktnim objektima poputoblaka, peciva ilikamena. Označava se kao sklonost uočavanja specifične, često smislene slike u nasumičnim ili dvosmislenim vizualnim uzorcima.[1] Može biti vizualna i slušna. Smatra se oblikomapofenije.
Neki od primjera pareidolije su ljudskolice na Marsu, klica i životinje u oblacima,Isus iGospa u hrani, lice naMjesecu, zabuna da se čuje zvonjava vlastitogmobitela ili zvona na ulaznim vratima ili pogrešno prepoznavanje riječi u nasumičnim zvukovima.[2]
