Parazitizam (grč.παράσιτος = čankoliz, ulizica), tipsimbiotskog odnosa izmeđuorganizama različitih vrsta u kojem jedan organizam,parazit, ima koristi na štetunositelja (domaćina).
Paraziti su općenito mnogo manji od svojih nositelja, pokazuju visok stupanjspecijalizacije za svoj način života ireproduciraju se brže i u većem broju u odnosu na svoje nositelje. Klasični primjeri parazitizma uključuju interakcije izmeđuvertebratnih nositelja i raznih životinja kao što sutrakavice,metilji,plazmodijske vrste imuhe. Parazitizam se razlikuje odparazitoidizma, odnosa u kojem parazit poput moljaca, leptira, mrava, muha, čovjeka i drugih uvijek ubija svoga nositelja.
Šteta i korist u parazitskim interakcijama ovisi obiološkoj prilagodbi uključenih organizama. Paraziti reduciraju prilagodbu domaćina na mnogo načina čiji raspon ide od opće ili specijalnepatologije (kao što je kastracija), oštećenjasekundarnih spolnih karakteristika do modifikacije ponašanja nositelja. Paraziti povećavaju svoju prilagodbu koristeći svoje nositelje kao hranu, stanište ili disperzno sredstvo.
Iako se koncept parazitizma primijenjuje jednoznačno na mnoge slučajeve u prirodi, najbolje je parazitizam smatrati dijelom kontinuuma tipovainterakcija izmeđuvrsta umjesto nekakve ekskluzivne kategorije. Pojedine interakcije među vrstama mogu zadovoljavati neke ali ne sve dijelove definicije. U mnogim slučajevima teško je demonstrirati štetu na nositelju. U drugim pak slučajevima ne mora postojati očigledna specijalizacija što se tiče parazita ili interakcija među organizmima može biti kratkotrajna. Umedicini parazitima se smatraju samoeukariotski organizmi uz isključenjebakterija ivirusa. Neke granebiologije ipak smatraju članove ovih grupa parazitskima.
