Paolo Uccello, rođen kaoPaolo di Dono, (Pratovecchio krajArezza,1397. –Firenca,1475.), jedan je od najznačajnijihtalijanskihranorenesansnih slikara; pionir vizualneperspektive, koju je koristio kako bi dobio trodimenzionalno organiziran prostor. Radio je ukasnogotičkoj tradiciji i naglašavao je čiste boje (svijetle crvene, žute i zelene plohe stavlja uz crne konture ostvarujući oštre kontraste), za razliku od klasičnog realizma koji su slijedili ostali slikari tog razdoblja.
Izvori o životu Paola Uccella su relativno oskudni.Giorgio Vasari je o njemu napisao biografiju 75 godina poslije njegove smrti. Od1407. sa samo deset godina je šegrtovao kod čuvenog firentinskog kiparaLorenza Ghibertija, gdje je započeo doživotno prijateljstvo sDonatelom. Ghiberti,Gentile da Fabriano iPisanello su utjecali na njegov kasnogotički, narativni stil i strukturnu kompoziciju. Kasnije na njega utječe iMasaccio, posebice u slikanju ljudskoga lika.[1] NadimakUccello („ptičar”) je uzeo jer je uživao u slikanju biljaka i životinja, poglavito ptica.
Primljen je u slikarski ceh1415. godine, a od1424. samostalno je zarađivao kao slikar. Te godine je naslikao „Stvaranje i izgon“ u crkvi Santa Maria Novella u Firenci, kojom je dokazao svoju zrelost kao umjetnik. U to vrijeme učio je geometriju odManetija, što ga je dovelo do rješenja problema perspektive i volumena.
Uccello se vratio u Firencu gdje je veći dio svog života radio za različite crkve i pokrovitelje.Nadgrobni spomenik sir Johnu Hawkwoodu, monokromatsku fresku koja u svojoj plastičnoj monumentalnosti djeluje kao brončani kip,[1] naslikao je1436., pokazujući svoje zanimanje za perspektivu. Tijekom 1443. slikao je figure na satu i vitrajefirentinske katedrale.[2] Tijekom 1444. i 1445. radio je i uPadovi (likovi tzv. giganata u palači Vitaliani, uništeni),[1] te je ponovno u Firenci od 1447. do 1454., kad je naslikaoPrizore monaškog života za crkvuSan Miniato al Monte.
Oko 1450. do 1456. slikao je svoje čuvene slike:Sv. Juraj ubija zmaja (danas uLondonu iParizu) iBitka kod San Romana za palaču Medici (tri prizora danas razdvojeni u Firenci, Parizu i Londonu).[1]Bitka kod San Romana u tri prizora prikazuje pobjedu firentinske vojske nad sijenskom vojskom u bitci koja se odigrala1432. godine. Na ovoj slici je posebnim perspektivnim oblikovanjem ostvario dubinu prizora živog bojnog polja.
U Urbinu je boravio od 1465. do 1469. i radio je za Kongregaciju Svetog Sakramenta („Legenda o hostiji”, 1467. – 69). Posljednje djelo mu je biloNoćni lov (dva prizora, danas u muzeju Ashmolean uOxfordu) iz oko 1470. Umro je 1475. u 78 godini života.
Preciznim analitičkim pristupom i znanstvenim metodama pokušao je slikati trodimenzionalne oblike i prostor. Perspektiva na njegovim slikama utjecala je na čuvene slikare kao što suPiero della Francesca,Albrecht Dürer iLeonardo da Vinci.
