Najraniji zapis o ovom gradu je o njezinom semitskom imenuTadmor, Tadmur ili Tudmur (u značenju "mjesto koje odbija" naamoritskom, te "nenaseljivi grad" naaramejskom.[1]), zabilježen na glinenim pločicama pronađenim u drevnomBabilonskom graduMariju.[2]
Ruševine Belovog hrama
Tadmor se spominje i ubiblijskojDrugoj knjizi Ljetopisa 8:4 kao pustinjski grad koji je izgradio (ili utvrdio) kraljJudejeSalomon, sinDavidov. Tadmor se kao Solomonov grad spominje i u knjizi rimskog autoraJosipa FlavijaŽidovske starine - knjiga VIII., zajedno s njezinim grčkim imenom - Palmira. Točno značenje grčkog imena "Palmira" je nepoznato, no zasigurno ima veze s palminim drvećem kojega je ovo područje prepuno.
Palmirski knezOdenat (258. – 267.), koji je priznavao rimsko vrhovništvo, proširio je palmirsku državu širomMezopotamije, a za vladavine njegove udoviceZenobije i sinaVabalata, i doEgipta iMale Azije. Kraljica Zenobija osniva kratkotrajnoPalmirsko carstvo i faktički se odvaja odRima, te pokušava osvojitiAntiohiju, što je izazvalo bijes. God.272. carAurelijan razara Palmiru, zarobljava kraljicu i odvodi je u Rim. Tamo je svečano prikazuje u zlatnim lancima, te joj naposljetku dozvoljava da se povuče uHadrijanovu vilu uTivoliju, gdje je postala aktivnim sudionikom dvorskog života. Nakon njezine pobune, Palmira je Rimu postala samo vojna baza, te je kao takvu djelomično obnavljaju careviDioklecijan iJustinijan I. (528.).
Godine638. osvaja jearapski vojskovođaKalid ibn Valid, te biva razorena744. godine. Nakon800. godine i građanskih ratova koji su uslijedili po raspaduomejidskogkalifata, stanovništvo ja počelo napuštati grad. Godine1132.Buridi su Balov hram pretvorili u utvrdu, a u 13. stoljeću grad je predatmamlučkomsultanuBaybaru. God. 1401. opljačkao ga jeTimur Veliki, ali je već u 15. stoljeću Palmira bila obnovljena do te mjere da ju je putopisacIbn Fadlallah al-Omari opisao kao grad "velikih vrtova, unosne trgovine i bizarnih spomenika". Za vrijemeOtomanskog carstva grad je postupno propadao i na kraju se sveo na oazu s malenim vojnim garnizonom. U 17. stoljeću su je ponovno otkrili putnici sa zapada, da bi početkom 19. stoljećaarheološka iskapanja započeli europski i američki arheolozi. Stanovnike koji su zaposjeliBalov hram istjerala je francuska vlast 1929. godine.
Sačuvane su ruševine nekad raskošnih građevinskih zdanja: Belovo (Baalovo) svetište, trg, ulice, palače, kazalište, kršćanske bazilike i dr. Skulpture odaju spoj graditeljskog naslijeđa Bliskog istoka i klasične rimske umjetnosti. NaUNESCO-ovom popisusvjetske baštine od godine.
Najveličanstveniji spomenik u Palmiri jeBaalovrimski hram (34°32'50.55"N 38°16'26.72"E), koji se smatra "najznačajnijom vjerskom građevinom iz 1. stoljeća na cijelom Bliskom Istoku".[5]nastao je kao helenistički grčki hram, od čega su ostali samo kameni fragmenti. U 1. stoljeću je dodano središnje svetište (cella), na koje se nastavlja veliki portik s dvostrukom kolonadom korintskih stupova. Zapadni portik i ulaz (propylaeum) datiraju iz 2. stoljeća, te s njima hram ima ukupnu veličinu od 205 x 210 metara.Od hrama se nastavlja ulica okruženakolonadomstupova koja odgovara rimskoj ulici sjever-jug (decumanus), a završava dekoriranim slavolukom (34°32'59.68"N 38°16'15.66"E) iz vremena vladavineSeptimija Severa, rano 3. stoljeće. Pored je hramNabua, od kojeg je sačuvan samo podij, i tzv.Dioklecijanoveterme.
Drugi najbitniji spomenik u Palmiri jekazalište (34°33'2.11"N 38°16'7.78"E) iz 1. stoljeća, od kojeg je sačuvano 9 redova sjedalica (najvjerojatnije je imalo još 3 drvena reda[6]). Iza kazališta se nalazio maliSenat gdje je lokalno plemstvo raspravljalo o pravnim i političkim odlukama, te tzv. "Tarifni sud" gdje je, prema jednom natpisu, bila carinarnica za karavane. U blizini je i velikaagora (34°33'1.82"N 38°16'2.01"E) duga 71 i široka 48 metara, s ostacima svečane dvorane (triclinium) iportalom ukrašenim skulpturama Septimija Severa i njegove obitelji.
Do sada otkriveni dio grada završava platformom koja ima četiri stolca s po četiri stupa (grčki:tetrapylon, tj. "četiri stupa") od kojih je sačuvan samo jedan izvorni, i to odegipatskoggranita.
Poprečna ulica vodi do Dioklecijanovog kampa kojeg je izgradio upravitelj Sirije Sosianus Hierocles,[7] s ostacima velike dvorane u kojoj su se držalistijegovilegija, tzv.principia. U blizini je hram sirijske božiceAllāt (2. stoljeće),Vrata Damaska iHram Ba'al-Šamina iz 17. godine (kasnije proširen za vrijeme kraljaOdenata). Među ostacima hrama je zanmenitiportik koji vodi docele.
Poljski tim arheologa, koji radi u Palmiri radi 1958. god., je u svibnju 2005. godine je u ruševinama hrama Lata pronašao iznimno detaljnu kamenu skulpturu krilate božice pobjede -Nike. Isti tim je, u suradnji sa sirijskim arheolozima, u studenom 2008. god. otkopao 1200 staru crkvu za koju se vjeruje da je najveća ikad otkrivena u Siriji. Walid al-Assaad, voditelj Odjela za starine i muzeje u Palmiri, je rekao da je ova crkva iz 8. st. do sada najveća nađena te vrste, dimenzija 47 s 27 metara. Procjenjuje se da su stupovi crkve bili 6 metar visoki i da je visina drvenog stropa veća od 15 metara. U crkvenom dvorištu nađen je mali amfiteatar gdje su, kako vjeruju stručnjaci, obavljani kršćanski rituali.[8]
Izvan zidina drevnog grada, stanovnici Palmire su izgradili nizove grobnih spomenika velikih dimenzija koje danas nazivamo Dolinom grobnica.Dolina grobnica je oko 1 km² velikanekropola koja se sastoji od redova velikihgrobnica s bogatim ukrasima. Ove grobnice, od kojih su neke ukopane ispod tla, su imale isklesane unutarnje zidove u kvadratneniše u kojima se polagalo tijelo pokojnika u ležećem položaju. One su zatvaranemramornim pločama na kojima su u visokomreljefu bili isklesaneportretna poprsja pokojnika u rimskoj ilipartskoj nošnji. Ovi reljefi su ujedno predstavljali osobnost ili dušu pokojnika ali i zidnu dekoraciju unutarnje prostorije. Prikazi gozbe su obično ukrašavali obiteljske grobnice.
Skupinatalijanskih i sirijskiharheologa početkom jeseni izvijestila je o otkriću, usred sirijske pustinje, oko 100 km zapadno od Palmire, nekropole koju čini 30 netaknutih i izvrsno očuvanih grobnica koje datiraju iz III. tisućljeća prije Krista, a pripadaju jednoj od najstarijih civilizacija starog vijeka.[9]
.jpg)
.jpg)
%2c_Flag_of_Syria_(1980%25E2%2580%25932024).svg)