Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Otto Hahn

Izvor: Wikipedija
Otto Hahn

Rođenje8. ožujka1879.
Frankfurt na Majni,Hessen,Njemačka
Smrt28. srpnja1968.
Göttingen,Donja Saska,Njemačka
DržavljanstvoNijemac
PoljeKemija,fizika
InstitucijaBerlinski kemijski institut Kaiser Wilhelm
Alma materSveučilište uMarburgu
Akademski mentorErnest Rutherford
William Ramsay
Adolf von Baeyer
Hermann Emil Fischer
Istaknuti studentiFritz Strassmann
Poznat poNuklearna fisija
Istaknute nagradeNobelova nagrada za kemiju (1944.)
ČlanKraljevskog društva (1957.)
Portal o životopisima

Otto Hahn (Frankfurt na Majni,8. ožujka1879.Göttingen,28. srpnja1968.),njemačkikemičar ifizičar. Bio jeprofesor uBerlinu i ravnatelj berlinskog kemijskog instituta Kaiser Wilhelm. Istraživao jeradioaktivnost: 1917. sLisom Meitner otkrio jeizotop radioaktivnog elementaprotaktinija231Pa, a sFritzom Strassmannom otkrio je 1938. da se bombardiranjemneutronimauranijevaatomska jezgra cijepa na dvije lakše atomske jezgre. L. Meitner dala je tumačenje tenuklearne reakcije i nazvala junuklearna fisija. Na toj se reakciji osniva radnuklearnih reaktora i djelovanjenuklearne bombe. Za otkriće nuklearne fisije teških jezgara 1944. je dobioNobelovu nagradu za kemiju. Nakon Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao u prosvjedima protiv daljnjega razvijanja i testiranjanuklearnog oružja.[1]

Nuklearna fisija

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Nuklearna fisija
Jedna od mogućihnuklearnih fisijskih lančanih reakcija: 1. Atomuranija-235 hvata sporineutron i raspada se na dva novaatoma (fisioni fragmenti –barij-141 ikripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinuenergije vezanja (200 MeV). 2. Jedan od tih neutrona bude uhvaćen od atoma uranija-238 i ne nastavljanuklearnu reakciju. Drugi neutron napušta sustav bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranija-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranija-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.

Kada seneutronom gađa atomlitija, dolazi do pojedinačnetransmutacije (pretvorbe) i na tome se sve prekida. Proces sam sebe ne podržava. Da izazovemo iduće pretvaranja, moramo ponovo gađati. Želimo li dakle praktično iskoristiti reakciju razbijanja jezgre i pri tom osloboditinuklearnu energiju, mora se naći takav proces koji će sam sebe podržavati. Takav je na primjer slučaj kad hoćemo iskoristiti reakcijugorenja drveta. Komad drveta se zapali na jednom mjestu, i pošto je proces gorenja započeo, ne treba više držati šibicu jer se od zagrijavanja drveta na jednom mjestu pale i susjedni dijelovi. Proces gorenja se prenosi i širi sve dalje i dalje i podržava sam sebe. Jasno je da ne bismo mogli iskoristiti reakciju gorenja ako bismo svaki komadić drveta morali paliti posebnom šibicom.

1939. su njemačkifizičari O. Hahn iF. Strassmann, teI. Joliot-Curie iP. Savić u Francuskoj našli proces koji je sposoban održavati sam sebe i koji se razvija i teče kao lavina. Takav proces se zovenuklearna lančana reakcija.

Bombardiranjem izotopauranija-235 neutronima zbiva se ova pojava.Neutron koji je pogodioatomsku jezgru uranija ujedno je od jezgre apsorbiran i dolazi do procesa raspadanja kao u biologiji, to jest do diobe stanice. Takva je jezgra sada nestabilna i raspada se na dva jednaka dijela koji su potpuno drugikemijski elementi, na primjerbarij ikripton.Ovo cijepanje atomske jezgre na dva dijela zove se nuklearna fisija. Kod te lančane reakcije emitira se još nekoliko neutrona, od kojih svaki može ponovo izazvati diobu atomske jezgre na dva dijela. To nastaje kod svake diobe, te novi neutroni učestvuju u daljem procesu raspadanja (dezintegracije). Time se sam proces dalje razvija kao kod gorenja, odnosnoeksplozijedinamita. Kod svakog tog raspadanja masa dobivenih produkata manja je od prijašnje mase zajedno s apsorbiranim neutronom.Dakle lančana reakcija je niz fisija, kod kojih jedna izaziva drugu.

No to se događa samo kod uranijaatomske mase 235. Teškoća je i u tome što samo spori neutroni izazivajulančanu reakciju. Da bismo usporili neutrone, puštemo ih kroz tvari male atomske mase koje ne upijaju neutrone. Atomi male atomske mase usporavaju neutrone zato što im neutroni predaju jedan dio svojekinetičke energije, a ne odbijaju se od njih istom brzinom kao od atoma velike atomske mase. U tu svrhu služiteška voda i čistigrafit. Teška voda je spoj teškog vodika (deuterij) ikisika, a razlikuje se od obične vode u tome štovri kod 101,4 °C, asmrzava se kod 3,8 °C.Te tvari koje usporavaju neutrone zovu se moderatori iliusporivači neutrona.

Osim toga za dobivanje lančanog procesa nije svejedno koliki će se komad uranija uzeti. Uzme li se manji komad, neutroni mogu izletjeti u vanjski prostor, a da na svojem putu ne sretnu druge uranijeve atomske jezgre. Da bi proces bio eksplozivan, to jest da bi nastala lavina, komad uranija ne smije biti manji od neke određene veličine.Ta najmanja masa kod koje se još zbiva lančani proces zove sekritična masa.[2]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Hahn, Otto.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2018.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanjaHrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uzdano nam pojašnjenje pogledajte nastranici Leksikografskog zavoda
v • u
DobitniciNobelove nagrade za kemiju
1900-ih
1910-ih
1920-ih
1930-ih
1940-ih
1950-ih
1960-ih
1970-ih
1980-ih
1990-ih
2000-ih
2010-ih
2020-ih
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Otto_Hahn&oldid=7151771"
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp