Većinu zemlje zauzima ravna pustinja, a planinski lanci nalaze se duž obale na sjeveru (najviši vrh zemlje, Šams, 2.980 m) i jugu. Omanu pripada i eksklava Musandam, odvojena od ostatka zemlje teritorijem UAE, koja zauzima strateški važan položaj na južnoj obaliHormuškog tjesnaca na ulazu uPerzijski zaljev.
Oman je stoljećima bio važno trgovačko središte. Godine1508. Portugalci su zauzeli glavnu luku, Muscat i držali je do dolaskaOsmanlija1659. Turci su istjerani1741. kad je Ahmed ibn Said osnovao sadašnju vladarsku dinastiju.
U početku19. stoljeća, Oman je izrastao u značajnu regionalnu silu s posjedima uBeludžistanu iZanzibaru. Od1891. do1971. bio jebritanski protektorat. Godinu dana prije odlaska Britanaca sultan Qaboos bin Said Al Said zbacio je svog oca, Saida ibn Taimura, nakon čega je započeo modernizaciju zemlje, a1996. i ograničenu demokratizaciju.
Islam je najzastupljenija religija. Oman je jedina islamska zemlja u kojoj dominira Ibadi Islam, različit od sunitskog i šijitskog.
Arapski odnosno njegov lokalni dijalekt je jezik većine stanovništva. Uz arapski, u širokoj je upotrebi ibelučki jezik iziranske porodice jezika. Velik broj stanovnika su strani državljani na radu u industrijinafte. 43% stanovništva mlađe je od 15 godina, dok oko 50% stanovništva države živi u glavnom graduMuscatu. Oman ima multietničko stanovništvo koje je rezultat imperijalne prošlosti.
Omansko gospodarstvo ovisno je o izvozu sirovenafte. Prihodi od prodaje nafte omogućili su izgradnju infrastrukture i poboljšanje socijalnog standarda nekoć siromašne i zaostale zemlje. BDP je u2022. bio procijenjen na 35.286USD po glavi stanovnika, mjereno po PPP-u.[1]
_(orthographic_projection).svg)
