Ovo je glavno značenje pojmaOlib. Za glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada graduZadru pogledajteOlib (Zadar).Olib | |
|---|---|
| Otok | |
 | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°22′33″N14°46′53″E / 44.37594°N 14.78141°E /44.37594; 14.78141 |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 26,14[1]km2 |
| Duljina obale | 33,34[1]km |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Olib |
| Broj stanovnika | 113 (2021.) |
 | |
Olib jeotok uJadranskom moru, nahrvatskom dijelu Jadrana.
Otok Olib se nalazi na graničnom područjuDalmacije iKvarnera. Pripada sjevernodalmatinskoj skupini otoka, točnijezadarskoj skupini. Lokalno se ponekad određuje kao dio tzv.Silbanske skupine otoka koju čineSilba kao najnapućeniji, Olib kao najveći,Premuda te više manjih nenastanjenih otočića.
Nalazi se između otokaPaga na istoku, od kojeg ga dijeliPohlipski kanal, i Silbe na zapadu, od koje ga dijeliOlipski kanal. Bliži od Paga su mu otociMaun iŠkrda. Sjeverno jeKvarnerić, a južnoVirsko more te otociIst iMolat.Vir, na jugoistoku, je udaljeniji.
Od manjih otočića, blizu Oliba suKurjak,Sip iMorovnik na sjeverozapadu,Planik,Planičić iPohlib, te hridFučin u Pohlipskom kanalu tj. na istoku.
Nanjemačkom se jeziku Olib naziva Lüb,talijanskome Ulbo.
Olib je površinom od 26,14 km2 osamnaesti po veličini hrvatski otok.[1] Obale duge 33,34 km ukazuju da je Olib razveden otok.
Izdužen je u smjeru sjever-jug čime malo odstupa od dinarskog pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok. Dug je 9,5 km, a najveća širina je 5,8 km. U središnjem dijelu je sužen, 1,4 km, i tu se smjestilo jedino naselje na otoku,Olib.
Rt Garmina je najsjevernija točka, rt Tale najzapadnija, rt Ploče najjužnija,a rt Kvoško najistočnija. Još se ističu rt Šip na sjeverozapadu u nastavku kojeg je i otočićŠip i rt Arat na sjeveroistoku.
Obale su pretežno pjeskovite i plitke. Brojne suhridi iplićine: plićine Žubinin i Grišni muli na jugu, hrid Fučin na sjeveroistoku, hrid Kurjak na zapadu.
Otok je zaravnjen i vrlo nizak s najvišim vrhom Kalac sa samo 74 mnm.
Olib je građen većinom odgornjokrednih i dijelom odeocenskihvapnenaca. Vapnenačka građa rezultirala je pojavom brojnihkrških oblika (ponikve,klanci,jame, kamenjari...). Najveća ponikva je Cukrov dolac koja je omeđena masivnimsuhozidima i s brojnim stubištima poputamfiteatra.
Mjestimice se javljaju idolomitni sastojci. Središnjim dijelom otoka proteže setektonski rasjed.
Nema velikih obradivih površina, ali je u vrijeme najintenzivnije poljoprivredne obrađenosti kultivirana bila čak 1/3 otočne površine. Prevladavacrvenica.
Klima je tipičnasredozemna s blagim i kišnim zimskim periodom godine te toplim i sušnim ljetima.
Takva klima pogodovala je razvoju mediteranske biljne zajednice i uzgoju mediteranskih poljoprivrednih kultura. Međutim, sušna ljeta, uz nepostojanje sustava navodnjavanja, ograničavajući su čimbenik intenzivnog razvitka poljoprivrede.
Zbog vapnenačke građe, na otoku nema većih površinskih voda, ali su brojnelokve,izvori izdenci. Lokve služe prvenstveno za natapanje obrađenih površina i napajanje stoke. Nekada ih je bilo oko 50, ali je padom poljoprivredne aktivnosti na otoku, njihov broj bitno smanjen. Na sjeveru otoka teče povremeni potočić Vodotok.
Otok Olib najčešće posjećujunautičari pretežno zbog njegovih uvala i pješćanihplaža. Najznačajnije uvale na Olibu su:
Već u prvim godinama nove erepovjesničarantičke GrčkeStrabon spominje današnji Olib odnosno naseljeAloip. Prvobitno naselje Aloip se nalazilo na uzvisini Gradina. I položaj i naziv lokaliteta Gradina upućuju da je to naselje postojalo još u dobaIlira tj.Liburna, pretpovijesne kulture željeznog doba. Osim toga, na naseljenost otoka Liburnima upućuju i drugitoponimi (Gradina Petrova, Zagradina), grobni humci (Garkova gomila) te niztumulusa na lokalitetu Sambore i Pasje gomile. Očito su Liburni odabrali za stvaranje naselja najuži dio otoka na kojem je i danas naselje Olib. Glavni razlog tome bio je blizina obje strane otoka, luke Olib na zapadnoj te luke Samotvorac na istočnoj strani otoka.
U vrijemerimske vladavine nastajenovo naselje Aloip na poluotočiću Arat na jugu otoka koji zatvara uvalu Svetog Nikole. Tu je pronađeno puno liburnske i romanske keramike, a kasnije to naselje spominje iKonstantin VII. Porfirogenet. U obližnjoj uvali Banjve pronađeni su ostaci rimskog veleposjeda iz1. st. po. Kr., groblje iz4. st. te ostaci nekakve obrambene građevine vjerojatno iz doba nakonpax romana-e.
I na sjeverozapadnoj strani otoka, na lokalitetu Mirine su pronađeni ostaci građevina te novac iz6. st. Moguće je da se radi ovilli rustici.
Nije isključeno da je istovremeno na otoku u to antičko doba bilo više naseobina pa čak i da su istovremeno postojali stari i novi Aloip.
Hrvati naseljavaju otok postupno, od sredine7. do kraja8. st. na što upućuju brojni toponimi romanskog porijekla, ali i hrvatsko nazivlje za neke zatečene objekte. U vrijeme nesigurnogsrednjeg vijeka život se zadržao samo uz Gradinu, osim nekoliko vjerskih objekata izvan tog središnjeg dijela otoka. To su bili starokršćanski samostan sv. Ante Opata u uvali Banjve koji se zadržao sve do početka 19. st., crkvica i groblje Svetog Nikole u istoimenoj uvali te crkvica Svetog Ivana u sjevernom dijelu otoka.
Kroz stoljeća su na središnjem dijelu otoka, oko Gradine, nastali odvojeni zaseoci. U vrijememletačke uprave, od1409. g. do17. st. otok je više puta bio iznajmljivanzadarskom plemstvu. Natpis kraj tadašnje župne crkve Svete Stošije ukazuje da su1476. g. na otok doselili izbjeglice predTurcima izVrlike pod vodstvomJure Cetinjana. U 16. st. izgrađen je Kaštel,kula za obranu otoka odgusara ipirata. Početkom 17. stMletačka Republika prodala je otok zadarskoj plemićkoj obitelji Lantana koja ga je kasnije preprodala, a Olibljani su se oslobodilikmetstva otkupivši otok od vlasnika Filipija1900. g.
U olipskom župnom uredu vode se matične knjige već od 1565. g. i to ih čini najstarijim matičnim knjigama u čitavoj Hrvatskoj.[2] Do početkafrancuske uprave u Dalmaciji 1806. g. one su pisaneglagoljicom, a nakon togalatinicom. Čuvaju se u Državnom arhivu u Zadru.
U20. st. Olib je kao dio istočnojadranske obale bio željomtalijanskihiredentista za širenjemKraljevine Italije. Iako je, za razliku od matičnog Zadra, između dva svjetska rata ostao dijelom Hrvatske tj.Kraljevine SHS, bio je na rubu države i potpuno zapostavljen. Zbog toga se proces iseljavanja Olibljana, koji je započeo već prijePrvog svjetskog rata nastavio te je trajao još i nakonDrugog svjetskog rata.Depopulacija odnosno masovno iseljavanje ideagrarizacija najznačajniji su događaji koji su u 20. st. nepovratno pogodili otok. Unatoč razvojuturizma, zbog nepovoljne dobne strukture stanovništva Oliba, izumiranje naselja je neizbježno.
U Olibu je prema popisu stanovnika iz2001. g. živjelo 147 stanovnika.
Današnjih 147 stanovnika predstavlja samo 9,8 % nekadašnjeg broja stanovnika.
Mjesto Olib zahvaćeno je neprekidnom depopulacijom već više od sto godina, a u nekim periodima, npr. 1950-ih i 1970-ih godina, ta jedepopulacija izrazita.
Do depopulacije je na Olibu došlo zbog dugotrajnog iseljavanja stanovništva i to u prvom redu mladog stanovništva. Time je na otoku gotovo nestalo stanovništva iz „reproduktivne dobne skupine“ zbog čega se depopulacija nastavila i nakon što je smanjen ili zaustavljen proces iseljavanja.
Tijekom druge polovine19. st. broj stanovnika postupno je rastao, s 1195 stanovnika1857. g. na 1495 stanovnika1900. g. Te godine postignut je ujedno i najveći broj stanovika. Crkveni podaci su bitno drukčiji i prema njima je Olib imao najviše žitelja1913. g. – čak 2030. U svakom slučaju početkom20. st. počinje dugi period masovnog iseljavanja Olibljana u prvom redu u prekomorske zemlje, najviše uSAD iArgentinu. Tako je1931. g. popisano 1128 stanovnika,1953. g. 805 stanovnika.
Iseljavanje se nastavilo i nakonDrugog svjetskog rata, ali ne samo u prekomorske zemlje nego i u zapadnuEuropu te u neke gradove, prvenstvenoZadar. Međutim, upravo u tom periodu dolazi do najvećeg pada broja stanovnika, ali ne toliko zbog tadašnjeg iseljavanja koliko zbog činjenice da je masovno iseljavanje iz prethodnih desetljeća dovelo do toga da jemortalitet postao veći odnataliteta. Tako se poklopilo razdoblje iseljavanja i negativnog prirodnog priraštaja, a što je rezultiralo naglim padom sveukupnog broja stanovnika. Na taj drugi razlog ukazuje i činjenica da je 1950-ih smatrano da u svijetu živi oko 6000 Olibljana, ali od čega 2000 onih koji su rođeni na Olibu, a čak 4000 njihovih potomaka. Od1953. g. do1961. g. broj stanovnika pao je s 805 na 585. Novi veliki pad bio je između popisa1971. g. (569 stanovnika) i1981. g (226 stanovnika).
Iako je podatak o 714 žitelja iz1991. g. službeni, on nije točan jer se u stanovništvo pribrojilo i Olibljane koji su živjeli u inozemstvu. Te je godine na Olibu živjelo 168 stanovnika.
Posljednjih dvadesetak godina iseljavanje se uglavnom zaustavilo, ali ne i potpuno jer s otoka odlazi upravo mladi dio stanovništva koji je jedini sposoban za prirodno povećanje i obnovu žiteljstva. Štoviše, u posljednjih se desetak godina na otok doselilo i 40 osoba, od čega 12 izBosne i Hercegovine (izbjeglice i prognanici) te 8 iz Zadra (zapravo umirovljenici podrijetlom s Oliba), ali i nekoliko iz kontinentalne Hrvatske. Međutim, dobna struktura preostalih 147 stanovnika je takva da je nemoguć preokret prirodnog kretanja broja stanovnika i bez doseljavanja mlađeg stanovništva Olib će u budućnosti kao naselje izumrijeti.
U Prostornom planu Zadarske županije iz2001. g. Olib se smatra područjem s izrazitim nazadovanjem u razvitku. Do toga su doveli snažna deagrarizacija i depopulacija.
Olibljani su oduvijek bili težaci što znači da su se bavili prvenstvenomaslinarstvom,vinogradarstvom,ratarstvom istočarstvom. Za razliku od njih stanovnici susjednih Silbe iPremude više su bili orijentirani na more odnosnopomorstvo iribarstvo. Razlog tome je vjerojatno u činjenici što je Olib bitno veći od spomenutih otoka i ima znatno više obradivih površina. Nekada je važna djelatnost bila i izvozdrvne mase,hrasta crnike, naročito utalijanske gradove na obali Jadrana.
Posljednjih desetljeća je važnost maslinarstva i vinogradarstva pala te su obradive površine uglavnom zapuštene. Nekad važno stočarstvo i proizvodnjasireva su gotovo potpuno nestali. Najviše je do toga dovelo izrazito iseljavanje mladog stanovništva.
Istovremeno sa slabljenjem djelatnosti primarnog sektora raste važnost djelatnosti tercijarnog sektora, prvenstveno turizma. Međutim,turizam je na Olibu prisutan samo u vidu smještajnih kapaciteta; nemahotela,kampova i razvijenije turističke ponude. Ipak i taj manji brojapartmana predstavlja važan izvor zarade velikom broju lokalnog stanovništva.
Zbog toga se Olib bitno razlikuje ljeti od većine jadranskih otoka, umjesto velikog broja posjetitelja i masovnog turizma, Olib i ljeti djeluje mirno,a većinu posjetitelja čine iseljenici s Oliba.
Otok je povezan s kopnom (Zadar) svakodnevnimtrajektnim ilikatamaranskim linijama.Osim sa Zadrom povezan je i sMalim Lošinjom te okolnim otocima (Silba,Premuda.). Neko vrijeme je postojala katamaranska linija koja ga je povezivala i sRijekom,Rabom,Pagom, ali je ona ukinuta. Na otok je dozvoljen dolazak automobilom, no pošto na otoku nema asfaltiranih prometnica, vožnja otokom nije dozvoljena. Moguće je jedino parkirati vozilo na otoku.
Popularni pjevač zabavne glazbeDarko Domijan 1982. g. izdaje hit "Na Olibu koliba".
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiOlib |
| |||||