Odesa[1] iliOdessa[2] (ukr.: Одеса,rus.: Одесса,grč.: Οδησσός) je ukrajinski grad i pomorska luka, značajno povijesno i kulturno središte bivšegRuskog Carstva i današnjeUkrajine. Grad se nalazi na jugozapaduUkrajine uz sjeverozapadnu obaluCrnog mora.
Ima preko 1 015 826 stanovnika prema popisu iz 2021. godine. Grad je za vrijemeSovjetskog Saveza ostao važna trgovinska i vojna pomorka baza. Za vrijemeRuskog carstva, Odesa je bila četvrti grad po veličini u cijelom carstvu, poslijeMoskve,Sankt-Peterburga i poljskeVaršave. U povijesnoj arhitekturi Odessa ima više značajkimediteranske arhitekture negoruske s velikim elementima francuskog i talijanskog stila.
Veliki značaj i snažan europski kulturni pečat gradu su dali ruski carevi u sklopuRuskog Carstva tijekom 18. i 19. stoljeća, što se nastavilo tijekom 20. stoljeća u sklopu ukrajinske vlasti usovjetskoj Ukrajini. Grad je pod carskom ruskom kontrolom 1794. preimenovan iz Hadžibeja u Odesu, nakon čega započinje njegov intenzivan trgovački i kulturni razvoj.
Odesa se nalazi na poziciji 46°28′N i 30°44′E, otprilike 31km sjeverno od estuarijaDnjestra i 443km južno odKijeva. Grad ima ugodnu i suhu klimu s prosječnom siječanjskom temperaturom od -2°C i lipanjskom od 22°C. Zemljopisno najviša točka grada Odese iznosi 65 metara, a cjela površina grada iznosi 163 četvorna kilometra.
U danas multikulturalnom gradu Odesi većinu stanovnika i dalje čineUkrajinci (oko 65%), potomRusi, no u gradu dominiraruski jezik s obzirom na to da je do 1991. godine bio službeni jezik cjelogSovjetskog Saveza.Ukrajinski jezik je službeni kao i u ostatku države te se najčešće koristi u državnoj praksi i državnim institucijama. U gradu također živeGrci,Židovi,Moldavci,Bugari,Nijemci i drugi narodi.
Središte Odese ima tipični zapadnoeuropski izgled jer su ga između ostalih gradili uglavnomfrancuski arhitekti. U gradu se nalazi niz zanimljivih muzeja i drugih kulturno-umjetničkih spomenika. Stanovnici Odese posebno se ponose svojom zgradomOpere. Ta impresivna zgrada je jedna od ljepših zgrada opere na svijetu. Zgradu su projektiraliFerdinand Fellner iHermann Helmer, isti dvojac koji je projektirao zgrade hrvatskih narodnih kazališta uRijeci iZagrebu.
U lokalnoj gradskoj prehrani može se primijetiti kombinacija različitih utjecaja - od nešto težeukrajinske hrane, do snažnih utjecaja s Bliskoga istoka,Kavkaza, Turske,Bugarske, ali i drugih europskih država. U svemu tome ima i ponešto gastronomske pomodnosti koja se ogleda u brojnimjapanskim barovima i u posljednje vrijeme sve prisutnom sushiju.
↑Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011. Autor se poziva na:Aleksandar Horvat:Grozote u Odesi,interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.
.svg)
