Nuklearno oružje jeoružje čija razorna snaga potječe odnuklearnih reakcija, bilo odnuklearne fisije ili od mnogo jačefuzije. Kao rezultat, čak i nuklearno oružje s relativno malim učinkom je značajno jače od najjačeg kovencionalnogeksploziva te je sposobno uništiti ili ozbiljno onesposobiti cijeli grad.
U povijesti ratovanja, nuklearna oružja korištena su samo dva puta, oba puta tijekom zadnjih danaDrugog svjetskog rata. Prvi događaj dogodio se ujutro6. kolovoza1945. godine, kada suSAD bacileuranijski eksplozivni uređaj čije je šifrirano ime biloLittle Boy ("mali dječak") naJapanski gradHiroshimu. Drugi događaj odigrao se tri dana kasnije kada jeplutonijski uređaj implozijskog tipa, koji je imao šifrirano imeFat Man ("debeli čovjek"), bačen na gradNagasaki. Pitanje opravdanosti upotrebe ovih oružja, koja je rezultirala trenutnom smrću oko 100 000 do 200 000 pojedinaca (većinom civila), ali i još više naknadno od posljedica opeklina i radiološke kontaminacije, bilo je i ostaje kontroverzno. Jedni su optuživali da su ta masivna ubijanja civila bila nepotrebna i primarno poduzeta zbog pokazivanja vojne moći Sovjetskom savezu, dok su američki pobornici napada tvrdili da je time maksimalno smanjen broj žrtava na objema stranama ubrzanjem kraja rata.
Mnogobrojne druge zemlje možda posjeduju nuklearno oružje, ali nisu nikada javno priznale posjedovanje, ili njihove tvrdnje da ga ne posjeduju nisu bile potvrđene.
Na primjer,Izrael ima suvremene avionske sisteme isporuke i izgleda da ima opsežan nuklearni program sa stotinama nuklearnih glava,Sjeverna Koreja je nedavno izjavila da ima nuklearne mogućnosti (iako je napravljeno nekoliko izmjena izjava o napuštanju svog programa nuklearnog oružja, koje su često ovisile o političkoj klimi), a ulistopadu2006. izvela je i prvi nuklearni test. IIran trenutno brojne vlade optužuju za pokušaje razvijanja nuklearnog oružja, iako njegova vlada tvrdi da su njihove potvrđene nuklearne aktivnosti, kao što jeobogaćivanje uranija, za isključivo mirnodopske svrhe.
Odvojeno od njihove upotrebe kao oružja, nuklearni eksploziv bio je testiran i korišten u razne civilne svrhe kao što je modifikacija velikih površina terena, zaustavljanje požara, aktivacija naftnih bušotina itd.
Atomska bomba (A-bomba, fisijska bomba), jedno je od najrazornijih vrsta oružja. Na zahtjev američkog predsjednikaRoosevelta1942. započelo je istraživanje u kojem je bilo uključeno 150 000 ljudi u svrhu konstruirana i testirana prve A-bombe, nazvanimprojekt Manhattan te su nakon petogodišnjeg rada i utrošenih 2 milijarde američkih dolara proizvedene dvije bombe. Na tom su projektu radili mnogi znanstvenici poput fizičaraEnrica Fermia iRoberta Oppenheimera, te kemičaraHarolda Ureya.
Radi na principunuklearne fisije. U fisijskom oružju, masafisibilnog materijala (obogaćeni uranij iliplutonij) je trenutno sklopljena usuperkritičnu masu (količina materijala potrebna da započneeksponencijalni rastnuklearne lančane reakcije), bilo izbacivanjem jednog dijela subkritičnog materijala prema drugom, ili kompresijom subkritične mase kemijskim eksplozivima. Glavni i velik izazov u svim konstrukcijama nuklearnog oružja je osiguravanje da se značajan dio goriva iskoristi prije nego što se kritična masa fisibilne tvari razleti i lančana reakcija prestane. Količina energije koju oslobode fisijske bombe može imati opseg između ekvivalenata manjih od toneTNT-a prema gore, do oko 500 000 tona (500kilotona) TNT-a.
Princip rada Teller-Ulamovog dizajna termonuklearne bombe
Termonuklearna bomba (H-bomba, hidrogenska bomba, fuzijska bomba) je vrsta nuklearnog oružja koje oslobađa veliku količinuenergije putem reakcije nuklearnefuzije i fisije te može biti više od tisuću puta jača od obične, fisijske bombe. Samo se za šest zemalja (Sjedinjene Američke Države,Rusija,Francuska,Ujedinjeno Kraljevstvo,Kina iIndija) zna da posjeduju ovakav tip oružja.
Termonuklearne bombe rade koristećiTeller-Ulamov dizajn u kome sedetonira fisijska bomba, u posebno napravljenom dijelu koji je u blizini fuzijskoggoriva.Gama irentgenske zrake koji se oslobađaju tijekom fisijske eksplozije sažimaju i griju kapsulu u kojoj se nalazilitijev deuterid (LiD), započinjući fuzijsku reakciju.Neutroni oslobođeni tijekom ove fuzijske reakcije započinju konačnu fisijsku fazu u omotaču koji je odosiromašenog uranija i koji okružuje fuzijsko gorivo, povećavajući značajno konačni učinak. Svaka od ovih komponenti je poznata kao "faza", s fisijskom bombom kao "primarnom" i fuzijskom kapsulom kao "sekundarnom". Povezujući zajedno brojne faze i povećavajući količinu fuzijskog goriva, dizajn termonuklearne bombe ima neograničenu snagu. Najveća bomba koja je ikada detonirana je bilaCar-bomba u bivšemSSSR-u, koja je oslobodila energiju ekvivalentnu eksploziji preko 50 milijuna tona (megatona)TNT-a, čime je daleko jača od bilokojeg drugog oružja.
Pojačano fisijsko oružje je fisijska bomba koja povećava svoju eksplozivnu snagu pomoću male količine fuzijskih reakcija, ali nije termonuklearna bomba.
Neutronska bomba je nuklearno oružje koje daje relativno malu eksploziju u odnosu na količinu ionizirajućeg, neutronskog zračenja.
Okruživanjem nuklearnog oružja prikladnim materijalima (kao što sukobalt ilizlato) stvara se oružje poznato pod imenomposoljena bomba. Ovaj uređaj može proizvesti izuzetno velike količineradiološke kontaminacije i cilj joj je dugoročno uništenje teritorija kroz oblikradiološkog rata.
Većina razlika u dizajniranju nuklearnog oružja je u različitim korisnim učincima nuklearnog oružja za različite vrste namjena i u manipuliranju konstrukcijskim elementima u pokušaju stvaranja izrazito malog oružja.
Prljava bomba, iako koristi radioaktivne tvari, ne spada u nuklearno oružje.
