| Nikaragvanci | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Rubén Darío •Bárbara Carrera •Daniel Ortega | ||||||||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||
| oko 7 milijuna | ||||||||||||
| Važnija područja naseljavanja | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||
| španjolski jezik | ||||||||||||
| Vjeroispovijest(i) | ||||||||||||
| kršćanstvo |
Nikaragvanci (špa.:Nicaragüense) su stanovnici Nikaragve, koji obuhvaćaju starosjedioce i useljenike koji dugi niz godina žive tamo. Većina Nikaragvanaca živi uNikaragvi, iako je značajna i nikaragvanska dijaspora, posebno uKostariki iSAD-u te s manjim zajednicama u drugim zemljama širom svijeta.
Nikaragvanci su potomci španjolskih doseljenika od 16. do 20. stoljeća. S antropološke točke gledišta 69 % njih sumestici, 17 %bijelci, 9 %crnci i 5 %indijanci. Broj indijanaca u stalnom je opadanju; godine1825. su činili 40 % stanovništva, a njihov udio je2007. pao na 5%.
U 19. stoljećuNikaragva je doživjela val imigracije, prije svega izEurope. Konkretno, obitelji iz Španjolske, Njemačke, Italije, Francuske i Belgije su se selile u Nikaragvu kako bi započeli novi život. Oni su dobivali besplatna zemljišta, novčane poticaje i druge povlastice u zamjenu za naseljavanje tih područja te u novoj rastućoj industriji kave.
Postoji i mala bliskoistočna zajednica Sirijaca, Armenaca, Palestinaca, Libanonaca i Židova u Nikaragvi. Njihov broj se procjenjuje na oko 30.000. Tu je i istočnoazijska zajednica Japanaca, Tajvanaca i Kineza. Kineska populacija u Nikaragvi se procjenjuje na oko 12.000.[1]Kinezi u Nikaragvu počinju dolaziti krajem 19. stoljeća.
Službeni jezik Nikaragve ješpanjolski, ali je u zemlji široko rasprostranjen iengleski. Na područjuNikaragve lokalno indijansko stanovništvo se služi svojim jezicima.
Nikaragva ima ukupno 3izumrla jezika, od kojih jedan nikada nije klasificiran. Nikaragvanski znakovni jezik je također od posebnog značaja zajezikoslovce.