Nica (fr.Nice,okc.Niça) je lučki grad, smješten nedaleko od talijanske granice, izmeđuCannesa iMonaka. Ima oko 350.000 stanovnika.
Nica se sastoji iz tri različita dijela po fizionomiji, a donekle i po funkcijama. To su: Vieille Ville (stari dio grada), Simez (staro rimsko regionalno središte) i novi dio grada.
Stari dio grada karakterizira se relativno uskim, mestimično krivudavim ulicama i ostalim odlikama mediteranskih gradova (visokim kućama sagrađenim uglavnom od kamena s karakterističnim drvenim kapcima na prozorima). Istočno od starog grada i luke, na poluotoku Kap-Fera.
Novi se dio grada prostire pored obale, odnosno duž jednog širokog i ovalnog zaljeva žalovitom obalom. Njegovu najupadljiviju odliku predstavljaju široke avenije ukrašene zelenim palmama, raznovrsnim cvijećem i travnjacima.
Zbog svog položaja, Nica je jedno od najtoplijih mjestaAzurne obale. Najugodniji mjeseci za putovanje susvibanj i razdoblje od polovinerujna do polovinelistopad. Najkišovitiji dani su u veljači i ožujku, a od lipnja do kolovoza moguće su velike vrućine. Zime su blage i nema mraza, pa je zato ovaj grad u 19. stoljećuEnglezima bio omiljeno mjesto za odmor u tijeku zime, što danas dokazuju veliki hoteli i vrtovi. Blaga klima pogodna je i za vinogradarstvo.
Neosporno je da je glavni grad Azurne obale, lijepa Nica, predio koji je još od najstarijih vremena bio neprekidno, gusto naseljen. Dokaz ove priče su predmeti nađeni u Grimaldijevoj špilji i prisutnost ljudi još u Paleolitiku i Neolitiku. Prirodnim pogodnostima ovog područja koristili su seGrci, koji su svoju naseobinu nazvaliNikaea, a to ime zadržali su i Rimljani, koji su poslije osvojili ovu regiju. U 14. stoljeću Avignon je bio duhovno središtei cijelaProvansa je doživjela literarni i umjetnički procvat. Dok je Provansa ovim definitivno postala francuska, budućnost Nice je kroz povezanost sa savojskim vojvodama doživjela obrat. Grad je 1793. pripojen Francuskoj, a 1814. pripao je „savojskoj kući“, konačno nije dodijeljen Francuskoj.
