Napojnica određeni je iznos novca kojegkupac dobrovoljno doda na cijenu za određenu uslugu kao izraz zadovoljstva. Poznato je da su općenito primjericekonobarske ili frizerske plaće male, i da su napojnice značajan dio dohotka tih djelatnika. Obično je to dodatak plaćanja usluge urestoranu,frizerskim salonu, ilitaksiju.
Napojnica u Hrvatskoj urestoranima nije obavezna, ali većinagostiju ili kupaca iznos zaokružuje na sljedeći okrugli iznos ili od 3 do 5 posto na iznos računa u ugostiteljskim objektima.[1] Taksistima se zaokružuje cijena na puni iznos i dobro je dodati nekoliko kuna.
Visina napojnica je od oko 5% (koliko se daje se primjericeNjemačkoj,Kini,Austriji,Španjolskoj,Češkoj,iFrancuskoj) dok se primjerice uMađarskoj (zaokruži na 10, 15 ili 20% od ukupnog računa), aSAD-u (15 ili 20%).
U nekimdržavama kao primjerice uJapanu,Singapuru iKoreji nije pristojno ostavljati napojnicu. Umjesto toga očekuje se poklončić ili "Thank you" kartica.
UItaliji,Rumunjskoj,Belgiji iliŠvicarskoj napojnica već uključena u cijenu te nije potrebno ostavljati nikakve dodatke.
U Hrvatskoj se napojnice kao i brojnim drugim državama dobivene i evidentirane kroz plaćanje kreditnom karticom plaća - porez. Po Poreznom pravu radi se o "dohotku od nesamostalnog rada i zbog toga se oporezuju".[2]
