Nacizam je u mnogim aspektima bio sličantalijanskomfašizmu. No, korijeni nacizma bili su Njemački, osnovani, recimo, naPruskoj vojnoj tradiciji autoritarizma i povećanja i na njemačkoj romantičnoj tradiciji ugostiteljstva pa sve doracionalizma,liberalizma idemokracije. Također se temeljio i na mnogim rasnimdoktrinama prema kojima sunordijski ljudi, takozvaniarijci, bili ne samo fizički superiorni drugim rasama, nego su bili i nositelji višeg morala i kulture. U nekim filozofskim tradicijama, to je idealiziralo državu ili uzvisilo superiornog individualca i oslobodilo takvu osobu od tradicionalnih restrikcija.
Teoretičari i planeri nacizma uključivali su i generalaHaushofera, njemačkog geografa koji je imao jako velik utjecaj u njemačkoj vanjskoj politici, njemačkog urednika i vođu strankeAlfreda Rosenberga koji je formulirao nacističke rasne teorije prema djelima piscaHoustona Stewarta Chamberlaina. Zadatak da formulira i izvede mnoge nove ekonomske i financijske politike pao je na njemačkog financijeraHjalmara Schachta, a njemački arhitekt i stranački vođaAlbert Speer imao je veliku ulogu u nadgledanju ekonomije tik prije krajaDrugog svjetskog rata (1939. –1945.).
Adolf Hitler - vođaNSDAP-a i jedan od najvećih zločinaca na svijetu.
Nacisti su zastupali stajalište da se čovječanstvo dijeli na više i niže rase,Nijemce su proglašavali višom, arijskom rasom. Pripisivali su im izvanredne sposobnosti i zato pozvane da vode svijet. ZaŽidove su imali stajalište da su sposobni samo za izrabljivanje drugih i za razaranje, pa ih treba uništiti (antisemitizam).Slavene su smatrali kao nesposobne za bilo kakvo stvaralaštvo i koristili ih kao radnu snagu. Za parlamentarnu demokraciju su tvrdili da je loš sustav jer omogućava djelovanje onih koji razaraju društvo i državu. Nacisti su u državi htjeli uspostaviti čvrstu vlast koju će predvoditi i o svemu odlučivati vođa (njem.Führer). Svoj nacistički programHitler je iznio u knjiziMein Kampf (Moja borba). Tvrdio je da Njemačkoj treba osigurati veći "životni prostor", a njega će steći na europskom istoku. Odbacivao jeVersailleski mirovni ugovor i najavljivao da će Njemačka zavladati Europom, a zatim i cijelim svijetom. Nacisti su za teško stanje u državi okriviliŽidove i ljevičare, komuniste.
Trenutni uzroci nacizma mogu se naći u posljedicama njemačkog poraza uPrvom svjetskom ratu (1914. –1918.). Po odredbamaVersajskog ugovora,Njemačka je proglašena jedinim krivcem za rat, te su joj oduzete sve kolonije i bila je prisiljena plaćati visoke reparacije. Njemački politički i ekonomski život ozbiljno je poremećen potpisivanjem ugovora. Velika inflacija, koja je došla do vrhunca1923., uništila je njemačku srednju klasu i nanijela velike štete njemačkom ekonomskom i socijalnom životu. Nakon nekoliko godina Njemačka je dosegla neku točku ekonomske stabilnosti i sigurnosti, noVelika ekonomska kriza koja se proširila1929., Njemačku je ponovno bacila u ekonomsku nestabilnost i u takvu depresiju iz koje, po mnogim gledištima, nije bilo izlaza. U tom periodu, demokratskaWeimarska Republika je bila izložena napadima i s lijeva i s desna. Republika se pokazala nesposobnom da riješi problem ekonomske krize. Do1933. njemački narod podržavao je ili jednu ili drugutotalitarističku stranku,Komunističku iliNacionalsocijalističku.
Nacistička stranka proizašla je izNjemačke radničke stranke, osnovane uMünchenu1919. Kada seHitler1919. pridružio DAP-u, ona je imala samo 25 članova, od kojih su samo 6 aktivno sudjelovali na sastanicma stranke. Ubrzo nakon učlanjenja, Hitler je postao vođa grupe. Na prvom masovnom sastanku DAP-a uMünchenu24. veljače1920., Hitler je pročitao stranački program, koji je djelomično sastavio. Program se sastojao od 25 točaka koje su sadržavale mješavinunacionalističkih zahtjeva,korupcija isocijalističkih ideja, terasističkih iantisemitskihdoktrina. Kao jedan od esencijalnih uvjeta za realizaciju svojih ciljeva, stranka je u programu objavila:"Za moderno društvo, div sa stopalima od gline, stvorit ćemo besprimjernu centralizaciju koja će ujediniti sve svoje moći u rukama vlade. Stvorit ćemo hijerarhijsku konstituciju, koja će mehanički vladati svim pokretima individualaca."
Ubrzo nakon sastanka uveljači1920., Hitlerova stranka promijenila je ime uNacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei). Nova stranka je rasla polaki i principijelno uBavarskoj. Uvjerena u potrebu i važnost nasilja za ostvarenje svojih ciljeva, stranka je osnovalaSturmabteilungen (ili skraćeno SA). Zadatak SA-a je bio osiguravanje sastanaka NSDAP-a od nevolja, ometanje sastanakaliberalnih demokrata,socijalista,komunista i trgovačkih saveza, te progonŽidova, pogotovo Židovskih trgovca. Tome svemu pripomagali su i nezadovoljni vojnici i vojni časnici, a jedan od istaknutijih bio jeErnst Röhm.
Godine1921. Hitler je izabran za „neograničenog predsjednika“ stranke, i iste te godine stranka je za svoj službeni znak izabrala crvenu zastavu, koja je u sredini imala bijelo polje u kojem je bila crnasvastika. Godine1923. Hitler je osnovao novineVölkischer Beobachter (Narodni promatrač), kao službeni dnevni glasnik stranke. Kako jeDKP, osnovan1919. rastao, tako je NSDAP koncentrirala većinu svojepropagande na optuživanjeboljševizma, kojeg su okarakterizirali kao urotu međunarodnih židovskih financijera. Također su objavili svojprijezir premaparlamentarnoj demokraciji iagitirali su zadiktaturu.
Dana8. studenog1923., zajedno sa 600SA-ovaca,Hitler je krenuo u jednuMünchensku pivnicu, gdje je Gustav von Kahr, vođaBavarske provincijske vlade držao javni govor. Hitler je von Kahra i njegove pomoćnike zarobio, te ih povjeriogeneralu Ludendorffu, i objavio je, navodno, u von Kahrovo ime da će se formirati nova nacionalna vlada. Odmah nakon toga von Kahr je pušten i okrenuo se protiv Hitlera i Ludendorffa. Nakon završnog okršaja s münchenskom policijom9. studenog, Hitler i njegovi suradnici su pobjegli i takozvani"Pivnički puč" nije uspio. Hitler i Ludendorff su kasnije uhićeni. Ludendorff se izvukao bez kazne, no Hitleru je suđeno i dobio je kaznu od 5 godina zatvora, a djelovanje NSDAP-a je zakonom zabranjeno. U zatvoru Hitler je napisao knjiguMein Kampf, koju je za vrijeme boravka u zatvoru diktiraoRudolfu Hessu. Ta knjiga kasnije je poslužila kao korijen svih nacističkih doktrina, propagandnih tehnika i planova za osvajanje Njemačke i Europe. Što je vrijeme prolaziloMein Kampf je u jednom trenutku postala "biblija" nacizma.
NaslovnicaMein Kampfa.
Hitler je pušten iz zatvora za manje od godinu dana. NSDAP je tada bio u stanju virtualnog nestanka, velikim djelom zbog poboljšanja državne ekonomske situacije koja je omogućila lakše nadgledanje svih političkih organizacija. Tijekom sljedećih godina, uz malu pomoć lojalnih pomoćnika, Hitler je polako obnovio stranku. Godine1926. Hitler je sebe proglasioFührerom (vođom) stranke i osnovao je vojni i crnokošuljniSchutzstaffel (zaštitni odred), ili SS kako bi pružala zaštitu Hitleru i stranci i kako bi nadziralaSA. Nakon početkaVelike ekonomske krize1929. dolazak stranog kapitala u Njemačku je stao, državna vanjska trgovina je stala, korijeni njemačke industrije su stali, povećala s nezaposlenost i pale su agrikulturne cijene. Kada se kriza sve više povećavala, pojavila se idealna situacija za izbijanje revolucije.Fritz Thyssen, bogati njemački industrijalac je zajedno s još nekolicinom imućnih industrijalaca pružio NSDAP-u veliku novčanu pomoć. No, unatoč krizi, mnogi njemački industrijalci i kapitalisti su se uvelike protivili nacizmu.
Pokret je strelovito rastao, regrutirajući tisuće civilnih službenika, propalih trgovaca i manjih biznismena, farmera, radnika zavaranih od stranesocijalističkih ikomunistčkih stranki, te šakom mladih ljudi iz svih klasa, odgojenih umeđuratnom razdoblju s nadom za određenu ekonomsku sigurnost. Na izborima zaReichstag1930. nacisti su dobili skoro 6,5 milijuna glasova (više od 18% od ukupnog broja glasova), u usporedi s nešto više od 800,000 glasova (oko 2,5%) koje su dobili1928. Njihovih 107 dobivenih mjesta u Reichstagu učinilo ih je drugom najjačkom strankom u Reichstagu, odmah izaSPD-a koji je imao 143 mjesta. Komunisti, koji su dobili oko 4,6 milijuna glasova, dobili su 77 mjesta u Reichstagu.
NSDAP je uzeo sve moguće prednostiVelike depresije od1929. do1932. Očajnički pokušajikancelaraBrüninga da sačuvademokratsku državu hitnim dekretima nisu uspjeli smanjiti veliki val nezaposlenosti. Njegova neefikasna vlada samo je pojačala nevjeru njemačkog naroda u parlamentarnu demokraciju. Kao posljedica toga,Adolf Hitler je na predsjedničkim izborima1932. dobio mnogo glasova, no unatoč svim glasovima pobijedio ga je bivši generalPaul von Hindenburg.
Na izborima za Reichstag u srpnju1932., nacisti su sakupili nevjerojatnih 13,7 milijuna glasova i dobili su 230 od ukupnih 670 mjesta u Reichstagu. Kao tada najjačoj stranci, iako još bez većine, predsjednik Hindenburg ponudio je nacistima mjesto u koalicijskoj vladi. Hitler je odbio tražeći samo potpunu vlast. Reichstag je raspušten, i na izborima za njegova nasljednika ustudenom, stranka je pala i dobila oko 11,7 milijuna glasova što joj je donijelo samo, u usporedbi s prošlim glasovanjem, 196 mjesta u parlamentu. Kombinirani zbroj glasova komunista i socijaldemokrata bio je preko 13 milijuna, te su te dvije stranke skupa dobile 221 mjesto u parlamentu. No, kako su te dvije stranke bili ljuti neprijatelji, nacisti su još uvijek zadržali mjesto najjače stranke u Reichstagu. Hitler je ponovo odbio koalicijsku vladu i Reichstag je ponovo raspušten. Na savjet bivšeg kancelaraFranza von Papena, predsjednik Hindenburg je30. siječnja1933. imenovao Hitlera kancelarom, te je stranka započela stvaranjenacističke države.
Pri kraju veljače, tik do početka nove izborne kampanje za Reichstag, zgrada Reichstaga uništena je u vatri nepoznatog porijekla. Nacisti su okrivili komuniste i iskoristili taj događaj i to okrivljavanje kako bi na nasilan način suzbili komunističku partiju Njemačke. Kasnije je i SPD suzbijen na nasilan način. Nijedna stranka nije pružila organiziran otpor. Sve ostale stranke su naknadno zakonom zabranjene, pokušaj stvaranja nove stranke smatran je zločinom i NSDAP je postala jedina legalna stranka u Njemačkoj. U Aktu od23. ožujka1933., zakonodavne moći Reichstaga prebačene su na stranku. Akt je Hitleru daodiktatorske moći i označio krajWeimarske Republike. Po zakonu od1. prosinca1933., NSDAP je"nepovratno stopljen s državom".
Od tada jestranka bila načelni instrument za provođenjetotalitarističke kontroledržave injemačkog društva, provodeći ju kroz stranačku vojsku. Članovi stranke koji su bili"čiste" krvi, a napunili su 18 godina, morali su iskazati vjernostFühreru i premadržavnom zakonu to su mogli napraviti samo na posebnim stranačkim sudovima. Načelno je članstvo u stranci bili po izboru: milijuni ljudi su se učlanili dobrovoljno, ali i mnogi ljudi su prisiljeni na članstvo protiv njihove volje. Mnogi civilni službenici su bili primorani na članstvo. Na svom vrhuncu, stranka je imala oko 7 milijuna članova.
Načelna zaštitna organizacija stranke bila jeSA, službeno uspostavljena kao"garanter nacionalsocijalističke revolucije" i"zaštitnik nacizma". Iznuđivala je velike svote novca od njemačkih radnika i farmera kroz njihove godišnje "zimske pomoći" za siromašne, vodila je treniranje nacizma sve njemačke mladeži sa 17 godina, organizirala temeljitpogrom protivŽidova1938., a uDrugom svjetskom ratu je opskrbljivala vjerne časnike pripojene kopnenim snagamaWehrmachta i vodila je domovinsku obranu Reicha.
Još jedno važno stranačko tijelo bio jeSS, koji je tijekom II. svjetskog rata organizirao posebne borbene jedinice koje su pomagale regularnoj vojsci u kritičnim trenucima. Zajedno saSicherheitsdienstom (SD-om), obavještajnom službom stranke i Reicha, SS je kontrolirao stranku u posljednjim ratnim godinama. SD je kontroliraosabirne logore za žrtve nacističkog terora, i tijekom rata je igrao veliku ulogu u omogućavanjuHitleru da dobije kontrolu nad oružanim snagama od generalnog stožera.
Još jedno važno stranačko tijelo bila jeHitlerova mladež (Hitlerjugend iliHJ), koja je pripremala dječake u dobi od 14 do 17 godina za članstvo uSS-u,SA-u iNSDAP-u. StranačkaAuslandsorganisation odrađivala je nacističku propagandu i stvorila, financirala i vodila nacističke organizacije međuNijemcima i ljudima njemačkog porijekla van Reicha.
Hitler je započeo organizaciju nacističke države tako što je eliminirao svu radničku i liberalno demokratsku oporbu. Suđenje za paljbuReichstaga služilo je kao uvod za ne samo uništavanje svih komunističkih i socijaldemokratskih stranaka, nego i za ukidanje svih konstitucionalnih i civilnih prava i osnivanjekoncentracijskih logora za žrtve nacizma.
Geheime Staatspolizei (Tajna državna policija), poznatija kaoGestapo je organizacija osnovana da bi rješavala problemeHitlerovih neistomišljenika. Godine1936., kada je Gestapo uključen u sastav države, objavljeno je da Gestapo nije restriktiran javnim zakonima, nego da samo odgovara svojim šefovima,Heinirchu Himmleru iAdolfu Hitleru.
Od1933. do1935. demokratska struktura Njemačke zamijenjena je s potpuno centraliziranom državom. Autonomija prije testirana u mnogo navrata od strane provizionalne vlade je eliminirana, i te regionalne vlade pretvorene su u striktno kontrolirane organe središnje vlade. Reichstag je zadržao samo ceremonijalnu, a ne i zakonodavnu funkciju. Pomoću procesa privatizacije (Gleichschaltung), sve tvrtke za rad, biznis i agrikulturu, kao i za edukaciju i kulturu, stavljene su pod kontrolu i vodstvo stranke. Čak je iprotestantska crkva prodrta od strane nacističkih doktrina. Posebni zakon je donesen koji jeŽidove isključio iz zaštite njemačkog zakona.
Najveći problem s kojim se vodstvo stranke suočilo po dolasku na vlast je nezaposlenost. Njemačka industrija je tada radila s otprilike 58% ukupnog kapaciteta. Aproksimativni broj nezaposlenih u Njemačkoj tada bio je između 6 i 7 milijuna ljudi. Među njima je bilo i na desetke tisuća članova stranke koji su se nadali da će Hitler izvršiti obećanja nacističke propagande oantikapitalizmu, prekidumonopola većih tvrtki i oživljavanju industrije stvarajući više malih biznisa. Stranački poredak i podaci zahtijevali su"drugu revoluciju".SA, kojeg je predvodioErnst Röhm, uključio je kontrolu nadReichswehrom u program"druge revolucije". Hitler je trebao odlučiti izmeđuplebejskog nacističkog režima i saveza s industrijalcima u zemlji i generalnim štabomReichswehra. Hitler se odlučio za drugi od dva mu ponuđena izbora. Navečer30. lipnja1934. Hitler je naredio izvršenje tzv."Noći dugih noževa": naredio jeSS-ovcima da ubiju članoveSA-a, organizacije za koju se Hitler bojao da će agitiratiReichswehr. Ubijen je velik broj vođaSA-a (uključujući i Röhma), te između 400 i 1000 njihovih sljedbenika, od kojih su dosta njih bili nedužni za bilo kakav otpor Hitleru. U toj noći ubijeni su i još neki neprijatelji režima kao generalKurt von Schleicher i još neki monarhisti koji su željeli obnavljanjedinastije Hohenzollern.
Nacistički poredak je imao na zubu i kršćanstvo. Katolička Crkva je osudila nacizam, te je papaPio XI. u svojojencikliciMit brennender Sorge (rijetka papinska enciklika napisana na njemačkom jeziku, koja je u njemačkoj potajice od vlasti tiskana i raspačana diljem zemlje) iz1937. osudio nacionalsocijalizam i rasne teorije - nakon što je u već u ranije objavljenoj encikliciNon abbiamo bisogno iz1931. bio osudio talijanskifašizam. Papina reakcija je pobudila kršćanski svijet neka se pojačano zanima za ove probleme, a to je osobito bio slučaj u državama u kojima je bilo na vidiku da će se sraziti totalitarne ideologije. U rasprave o osudi nacizma uključili i hrvatski bogoslovi, katolički laici, sveučilišni profesori te redovnici iz velikih redova kao što su dominikanci, franjevci i isusovci (Hijacint Bošković:Filozofski izvori fašizma i nacionalnog socijalizma, 1939.).[1] U Hrvatskoj je osobitoo. Stjepan Poglajen protiv nacizma mnogo pisao u isusovačkom časopis "Život", kojega je bio urednik,[2] a nešto prije objave enciklike "Mit brennender Sorge" protiv rasističkih politika nacizma javno progovara i zagrebački nadbiskupAlojzije Stepinac.[3]
Suzbijanje oporbenih stranaka i krvavi pokolji nisu riješili problemnezaposlenosti. Kako bi eliminirao oporbu,Hitler je trebao oživiti njemačku industriju. Njegovo rješenje bilo je stvaranje"novog poretka", čije su osnove trebale biti: da se potpuna i profitabilna utilizacija kapaciteta njemačkeindustrije može postići samo ako se Njemačka uzdigne na razinu vodeće u svjetskoj trgovini, industriji i financijama, da se nužni izvori sirovina koji su Njemačkoj zabranjeni počnu iskorištavati, da se uspostavi kontrola nad ostalim nužnim izvorima, da se izgradi adekvatna trgovačka flota i modernizirani željeznički,zračni icestovni promet i naposljetku da se industrija organizira tako da iskorištava sve svoje mogućnosti.
Iz tih osnova izvedena su dvije skupine zaključaka. Prva skupina prepoznala je da provođenje cijelog plana zahtjeva eliminaciju političkih i ekonomskih restrikcija koje je Njemačkoj nametnuoVersajski sporazum i da bi taj korak ulitimativno rezultirao rat. Prema tome, ekonomija se trebala organizirati o oblik nezvanratna ekonomija. Njemačka je trebala postati potpuno neovisna o drugima u strateškim sirovinama tako što bi razvila sintetičke zamjene za one materijale koji nisu bili dostupni u zemlji i koje nisu mogli uvesti. Dovoljna količina hrane trebala je biti osigurana kontroliranom agrikulturom. Druga skupina zaključaka brinula se o eliminaciji prepreka za realiziranje plana, izdižući se iz radničkih sukoba da im poboljša stanje.
Konkretno,"novi poredak" je uključivao i ukidanje trgovačkih saveza i udruženja, zapljenu njihovih financijskih i ostalih prednosti, eliminiranje kolektivnih nagodbi među radnicima, zabrane štrajkova i lokauta, te nabavu zakonskog članstva uDeutsche Arbeitsfrontu iliDAF-u. Plaće su određivane od strane ministarstva nacionalne ekonomije. Vladini dužnosnici, koje je postavljao sam ministar nacionalne ekonomije, su se bavili pitanjima plaća, radnih sati i uvjeta rada.
Trgovački savezi biznismena i industrijalaca sklopljeni tijekomWeimarske Republike su pretvoreni u organe državnog vijeća. Članstvo zaposlenika bilo je prisilno. Moć nadgledanja rada ovih organizacija data je Ministarsvu nacionalne ekonomije, koje je imalo moć priznati trgovačke unije kao samostalne predstavnike njihovih grana industrije, organizirati nove unije, ukinuti ili spojiti postojeće unije i postaviti i dati otkaz vođama tih unija. Vježbanjem ovih moći i dobivanjem zakonskih ovlasti, ministarstvo ekonomije je uvelike povećalo postojeće kartele i karteliziralo čitave industrije. Banke su slično"koridnirane". Prava o privatnom vlasništvu su očuvana, a već nacionalizirana poduzeća su"reprivatizirana", tj. vraćena su pod privatna vlasništva, no vlasnci su bili pod strogom državnom kontrolom. Preko svih ovih i sličnih metoda, Hitlerov režim je skorz eliminirao konkurenciju. Ultimativno,"novi poredak" je ekonomski dominiran od strane četiriju banaka i relativno malim brojem konglomerata, uključujući i carstvoobitelji Krup i ozloglašeneInteressengemeinschaft Farbenindustrie, znane i kaoI.G.I.G., koja je proizvodila sredstva za bojenje, sinetičku gumu, ulja i ostale proizvode, sudjelovala je u ili dominirala s oko 400 poduzeća. Neka od tih poduzeća su iskoristile milijune ratnih zarobljenika ili mještana teritorija koje je Reich osvojio kao prisilu radnu snagu u njemačkoj industriji. Kartele su također bile i opskrba za sistematično i znanstveno ispebljenje milijunaŽidova,Poljaka,Rusa i drugih koje je počinila Hitlerova vlada.
Stvaranje"novog poretka" omogućilo je nacistima da eliminiraju nezaposlenost, osiguraju njemačkim radnicima dobarstandard života, obogate političko vodstvo, industriju i financije i da razviju izvanredan ratni stroj. Kada su konstruirali njihov"novi poredak" u Njemačkoj, nacisti su razvili politiku i diplomaciju kako bi bili bliži stvaranjuVelike Njemačke. Hitlerova vanjska politika obilježava jednu mračnu stranu povijesti i detaljno je opisana u enciklopedijama iz Njemačke, Europe, Austrije, Čehoslovačke, Španjolske, Italije i Sovjetskog Saveza. Najvažniji događaji nacističkog režima su remilitarizacijaPorajnja (1936.), osnivanjeSila Osovine (1936.), intervencija uŠpanjolskom građanskom ratu (1936. –1939.) na straniFrancisca Franca,Anschluss (1938.), uništenjeČehoslovačke (1939.),Pakt Ribbentrop-Molotov (1939.) iinvazija na Poljsku1. rujna1939. koja je rezultiralaDrugim svjetskim ratom.
Najtragičniji potez nacionalsocijalističke vlade u njemačkoj je dakakoholokaust, koji je rezultirao smrću 6 milijunaŽidova i pripadnika drugih naroda i rasa (Romi,Česi,Poljaci) i ljudi nepodobnih po nacističkim doktrinama (politička oporba,homoseksualci).
.svg)