Mučenik (ustarogrčkim μάρτυς "martyr", ili μαρτύριον "svjedok", "dokaz") je čovjek koji uteološkim kontekstu izpredanosti svomvjerskim opredjeljenju žrtvuje svoj život, i prihvaća patnjumučenja i nasilnu smrt.Mučeništvo se kroz povijest smatralo djelom koje brišegrijehe, te kod nekrštenih kršćana nadomještakrštenje vodom „baptisimus sanguinis“, krštenje krvlju. Ukatakombama su poštovali mučenike moleći se na njihovimgrobovima i spominjući ih ubogoslužju, osobito na godišnjice njihovih smrti, ukopa ili prijenosa njihovih kostiju. Od 4. stoljeća nadalje, nad grobovima mučenika gradile su se crkve, a njihovimrelikvijama pripisivale su se čudotvorne moći zaštite od bolesti i nesreće. O životu ismrti mučenika pisali su se već u prvim stoljećima kršćanstva pobožni prikazi „acta martyrum.“
Knjiga o kršćanskim mučenicima zove sepasional.[1]
Pojam se često koristi i za opisivanje pojedinca koji žrtvuje svoj život za druge.
Mučenici u širem smislu označavaju i osobe koje svjesno podnose patnju, te primjerice izpolitičkih uvjerenja trpeprogonstvo i smrt.
↑Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Pasional, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 451
