Točnost podataka u ovom je člankuosporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor!
Heraldička kraljevska kruna, simbol monarhije
Monarhija (kasnolat.monarchia izgrčkog μοναρχία – vladavina jednog), uzrepubliku drugi osnovnioblik vladavine; oblik državnog uređenja u kojem vlast najčešće obnaša nasljedni i doživotni vladar. Takvog državnog poglavara naziva semonarhom, a može imati različite naslove:car,kralj,sultan,šah,knez,vojvoda,poglavica iemir te različit djelokrug djelovanja. Osim nasljednih, tijekom povijesti su postojale i izborne monarhije u kojima jeplemstvo biralo doživotnog kralja.
Oblik monarhije koji počiva na pravu dobivenom od boga/božanstva provlači se još odStarog Egipta gdje jefaraon obožavan kao bog. Slično vrijedi i zacarski sistem uKineskom Carstvu gdje se između ostalih naslova, cara opisivalo kaosina Neba. U njegovoj vladavini se odražavala volja Neba što mu je davalo apsolutnu i neograničenu moć.
Do dolaskakršćanstva uEuropu su ovdje uglavnom bile izborne monarhije. Različita plemena imala su svojepoglavice koji su u pravilu potjecali iz snažnih i utjecajnihobiteljskih klanova, ali nisu poznavalinasljedno pravo. Nakon smrti jednog poglavice, novi je bio biran uz određeni ritual, ili bi ga jednostavno proglasili. Neka plemena su samo za određeni rat ili pljačkaški pohod biralakneza, koji bi nakon obavljenog "posla" ponovo bio običan slobodnjak. Neki drugi oblik vladavine je za seljake – ratnike bio jednostavno neprihvatljiv.
To je bilo razdoblje prijefeudalizma i imalo je dijelom odlikedemokracije. To je prestalo s kršćanstvom. Kad je carRimskog CarstvaKonstantin Veliki313. godine kršćanstvo proglasio jednakopravnim s drugim religijama a kasnije i sam prešao na kršćanstvo, počelo je savezništvo između kršćanskih crkvi i svjetovnih vladara. Crkva je legitimirala apsolutnu vlast vladara i nasljedno pravo idejom da je netko "vladar po Božjoj milosti". Kao protuuslugu, crkva si je osigurala privilegirani položaj i sudjelovanje u vlasti, i to je ostalo u većini država sve doFrancuske revolucije.
Europom tijekomsrednjeg vijeka sve više prevladavaju nasljedne monarhije: Monarh je na čelu sklopa manje-više homogenog vladajućeg područja koje onda u oblikulena dijeli svojim pristašama. Taj feudalni sistem tvori podlogu upravljanja i vojačenja u područjima kojim vlada monarh, ali trpi zbog sve većih zahtjeva vlastele da im lena pređu u vlasništvo s pravom nasljeđivanja kako bi onda oni sa svoje strane mogli dalje ta lena dijeliti svojim sljedbenicima. Do pojave ranih oblika modernih država europski monarh je praktično sve više gubio stvarnu vlast u korist tako formirane feudalnevlasele
S nastajanjem modernih država, u Europi novog vremena oblikovale su se tri oblika monarhija:
Apsolutistička monarhija: U tom obliku monarh polaže pravo na isključivu osobnu vlast nad svim poslovima države, a vlastela sve više gubi svoje položaje u feudalnom sistemu u zamjenu za privilegije u državnoj upravi i vojsci. Najpoznatiji primjer takvih pretenzija na apsolutnu vlast monarha je izjava Kralja suncaLuja XIV: "Država – to sam ja". Na duži rok se takva apsolutna vlast nije mogla održati suprotno volji vlastele igrađanstva koje se sve snažije razvijalo. Tamo gdje su monarhije preživjele, poprimile su elementerepublike ilidemokracije. Usprkos određenim poteškoćama u točnom razgraničenju tog pojma moglo bi se reći da danas (2005) još postoje kao apsolutističke sljedeće monarhije:Brunei,Vatikan,Saudijska Arabija i eventualno još koja arapska monarhija uPerzijskom zaljevu.
Ustavna monarhija: U ovom obliku monarhije vlast monarha više nije apsolutna (neograničena) nego ju utvrđujeustav. Ali ipak, vladu ne određuju narodni predstavnici nego i dalje imenuje monarh. Primjer takve monarhije bilo jeNjemačko Carstvo od1871. do1918., odnosno i danas VojvodstvoLihtenštajn.
Parlamentarna monarhija: Parlamentarna monarhija je podoblik ustavne u kojoj monarh osim ustavnih ograničenja zapravo uopće više ne sudjeluje u državnim poslovima (osim rijetkih iznimaka). Njih vode parlament i vlada, iako monarh još uvijek može imati znatan neformalni utjecaj. Njemu pripadju uglavnom još samo reprezentaivne zadaće. Takav oblik države danas u Europi imajuBelgija,Danska,Luksemburg,Norveška,Nizozemska,Švedska,Španjolska,Velika Britanija.
Najdugovječniji vladar u povijesti čovječanstva bio je faraonPepi II. Njegova vladavina počela je kad mu je bilo 6 godina i vjeruje se da je trajala 94 godine.
.svg)
