Mogao špilje (kineski 莫|高|窟,Mògāo kū), poznate i kaoŠpilje Dunhuanga iQianfodong ("Špilje tisuću Buda"), čine sustav od 492ćelije ihrama na istočnoj litici planineMingsha, oaze smještene na religijski i kulturno važnoj lokacijiPuta svile, 25 km jugoistočno odDunhuanga, u današnjojkineskoj provincijiGansu. Špilje sadrže neke od najznamenitijih djelabudističke umjetnosti, stvorenih u razdoblju od 1000 godina.[1]
Povijest Mogao špilja je neodvojivo povezana s prvim kineskim ekspedicijama protiv nomada umongolskim stepama i središnjoj Aziji na zapadu. Nakon što je ekspedicijaZhang Qiana u drevnuBaktriju za dinastijeHan (139. – 126. pr. Kr.) gotovo propala, odlučeno je da se izgradi veliki dioKineskog zida kako bi se zaštitila sjeverna granica. God. 117. pr. Kr. ustanovljene su i mnoge vojne ispostave, između ostalih iDunhuang odakle se kontrolirao prolazHexi ioaze koje su bile naPutu svile. Zbog tog strateškog položaja Dunhuang je bio područje konstantnih razmiricaKineskog Carstva i nomada. Stoga je često znao biti godinama odvojen od Carstva i predstavljao je metropolu u kojoj su se miješali brojni narodi Azije. Mnogi stranci su imali svoje bogomolje u gradu, kakonestorijanci,muslimani, tako ibudisti.
Prve špilje su iskopane godine 366. kao mjesta za budističku meditaciju i obrede.[2] No većina ćelija i hramova je izgrađena od 5. do 14. stoljeća, kada je ovo područje počelo da propada. U 7. stoljeću su naslikane brojnefreske koje prikazuju doktrine transcenentalnog učenja, u skladu s naukom dinastijeTang koja je u to vrijeme čvrsto gospodarila Putom svile.
Prvitantrički motivi se javljaju u vrijeme kada su Dunhuangom vladaliTibetanci (790. – 851.), a nakon što suGansu zauzeliTanguci,[3] ovi motivi se umnažaju, alama sekte se šireXianom (1036. – 1227.).
U špiljama je na više razina sačuvano više od 2.000 figura isklesanih u stijenama a potom prekrivene glinom i oslikane, te 45.000 m² zidnih slika od kojih su mnoge remek-djelakineske umjetnosti. Mogao špilje imaju veliku važnost za razumijevanje kineske povijesti, ali i evoluciju budizma u Aziji, osobito kao kronologija budističke umjetnosti, ali i budističkog monaškog života iz 19. stoljeća.
Arheolozi, Mađar Aurel Stein i Francuz Paul Pelliot (slika desno), su početkom 20. stoljeća u oko 400 špilja proučavali i snimali slike koje su, usprkos eroziji od vjetra, relativno dobro sačuvane. Koncem 20. stoljeća, kineski arheolozi su ih snimili, popisali i napravili kopije. Najstarije špilje iz 5. stoljeća su pored zidnih slika sadržavale i šareno obojeneskulpture od fine gline, koja je modelirana iznad kostura od drva, sječke i grube gline.Frizovi na slikama, koje najčešće prikazuju prizore izBudinog života, su podijeljeni dekorativnim i ukošenim gorskim vijencima. Pritom ne pridaju nikakvu vrijednost realizmu u omjeru veličine ljudi i zgrada. Na tim ranim slikama se javljaju i prvikrajolici, a koji će postati jako važni ukineskoj umjetnosti, najprije kao pozadina nekog budističkog prizora.[4]
Ulaz u špilju s Velikim Budom
Veliki Buda, dug 35 m
Velika zidna slika iz 8. st. koja prikazuje putovanjaZhang Qiana iz 2. st. pr. Kr.
Izložba umjetnina iz Mogao špilja
Bhaishajyaguru raj,Tang (618.-907.), slika na svili, 206 x 167 cm.
↑Mogao Caves. UNESCO. Pristupljeno 5. VIII 2007.Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate= (pomoć)
↑Zhang Wengin ur.,Dunhuang: A Centennial Commemoration of the Discovery of the Cave Library, 2000., Peking: Morning Glory Publishers.ISBN7-5054-0716-3.
↑Tada je od Tanguškog napada skriveno 45.000rukopisa koje je 1900. godine u jednoj od špilja pronašao taoistički monah Wang Yuan-lu (Wang Guolu)
↑Joachim Hildebrand,Najveće kulture svijeta - Kina, 2005., Extrade d.o.o. Rijeka, str. 81.ISBN953-240-005-2
