Modernizacija (prema "moderan" odfranc.riječimoderne: današnji, suvremen) jeskup kompleksnih promjena koje od16. st. u nejednakoj mjeri i različitim mehanizmima širenja zahvaćaju sva ljudskadruštva, posebice uEuropi. Teorija modernizacije objašnjava globalne procese kojima tradicionalna društva dospijevaju do modernosti. Politička modernizacija obuhvaća razvoj ključnih institucija (političkih stranaka,parlamenata,glasačkih prava) na kojima počiva sudjelovanje u donošenju odluka. Kulturnu modernizaciju obilježavaju tendencijesekularizacije ilaicizacije te vezanost za različiteideološke projekte. Ekonomska modernizacija, koja nije isto što iindustrijalizacija, povezana je s ekonomskim promjenama, ponajprije s rastućom podjelomrada, korištenjem upravljačkih tehnika, usavršavanjemtehnologije te rastom trgovačkih pogodnosti. Društvena modernizacija uključuje sve većupismenost,urbanizaciju i opadanje tradicionalnog autoriteta. Te su promjene izraz sve veće društvene istrukturalne diferencijacije.[1]
Modernizacijskoj se teoriji upućuju dva kritička prigovora: