Mlado vino je proizvod u procesudozrijevanja vina. O mladom vinu govorimo kad je završio procesfermentacije. Šećer jeprovrio u potpunosti ili do nekog željenog stupnja, pa u vinu imamo ostatak neprevrelog šećera. Šećer koji je provrio pretvara se ualkohol (etilni alkohol) iugljični dioksid.
Mlado vino mora se zaštititi odoksidacije. Zaštićujemo ga dolijevanjem i primjerenimsumporenjem. Primjerenijim sumporenjem i temperaturom postižemo biološku stabilizaciju.
Prvimpretokom skida se vino s taloga kvasca. Mlado je vino neskladnamirisa iokusa prije prvog pretakanja. Prvim pretokom možemo uklonitisumporovodik koji je čest kod mladih vina, ali prije toga moramo dodativinobrana ilisumpovin. Bitno je prozračiti vino pri pretakanju, a ako neugodni miris nismo uklonili, moramo pribjeći drugim metodama uklanjanja. Vrijeme za pretakanje možemo odrediti kalendarski, a to je obično od sredine studenog do kraja siječnja. Pravi trenutak procjenjujemolaboratorijskom analizom, a tko nema laboratorij, može organoleptičkom analizom, to jest okusom. Prvi put pretačemo kad je gotovo alkoholno vrenje i kad se mlado vino pročisti, odnosno kad se stalože sve netopive tvari i nečistoće. Mlado vino ne rješava se neskladna mirisa i okusa odmah nakon pretakanja, nego je isti miris i okus još neko vrijeme nazočan.
Prvo put pretačemo najčešće u studenome. Za to se mora prvo dogodititiho vrenje kojemu je nužna temperatura 16-18 °C da bi prevreli posljednji ostataka šećera, pogotovo kod vina s većim sadržajem ukupnih kiselina radi usporednog uspješnog završavanja tzv.jabučno-mliječnog vrenja. Prvi pretok slijedi dva do tri tjedna nakon tihog vrenja.
Kemijski gledano, vino mora provrijeti bez ostataka šećera odnosno biti unutar dopuštenih intervala za šećer ioctenu kiselinu (hlapljivu kiselinu) i procesmalolaktičkog vrenja, to jest proces razgradnje jabučne kiseline.Jabučna kiselina se javlja u vinu uzvinsku ilimunsku kiselinu. Nije lijepa okusa, a javlja se kod obrade nezrelagrožđa, pa se kod nepovoljnih berba prvi pretok odgađa. Tako postižemo da se prirodnim putem jabučna kiselina razgradi u blažu,mliječnu kiselinu. Ovom postupku ne smijemo pristupiti svaki put. Kad su godine kad sumoštovi odnosno mlado vino ne sadrži dovoljno ukupnih kiselina, nije poželjno da se jabučna kiselina biološki razgradi, nego nastojimo što ranije mlado vino otočiti sdrožđa.
Kod mladog vina mora se paziti da ne ostane neprevrela šećera, jer ono može biti uzrok raznim problemima, poput neželjenih bolesti kao što jemliječno-kiselo vrenje (zavrelica). Šećervinski kvasci čuvaju u svojim stanicama. Ostane li neprovrela šećera u vinu nakon pretakanja, nismo riješili problem vrenja, jer i zaostali šećer može provreti, jer ima kvasaca koji djeluju i na nižim temperaturama. Ako se to dogodi, vino se muti.
Važan element u obradi mladog provrelog vina jest praćenje razine solivinske kiseline ("birse" -tartarata, "vinskoga kamena"). Pretačemo ga tek nakon što se prirodnim putem završilo taloženje soli vinske kiseline. Za to je potrebno ostaviti mlado vino blizu tjedan dana temperaturi ispod -5°C. Tradicijski se ovo postiže u hladnimpodrumima i otvaranjem prostorija za zimskih smrzavica, a industrijski uvinarijama ovo se može u rashladnim uređajima ili dodatkommetavinske kiseline.
Dogodi li se da se vremenski oduži vrenje i uz to mlado vino zadrži slatkoću, to je znak da nešto nije u redu s procesom te je potrebno ispitativino.